ИН4С

ИН4С портал

Трећа Србија против канонизације Степинца

1 min read

Stepinac-alojzije
Организација Трећа Србија покренула је акцију против канонизације Алојзија Степинца, хрватског надбискупа, који јеблагословио ,,Католичку државу” НДХ и хвалио се покрштавањем четврт милиона Срба, требало би да буде проглашен за свеца до краја године.

Управо због тога се Трећа Србија огласила иницијативом и захтјевима СПЦ, Влади Србије, али и свим Србима, које позива да подрже њену иницијативу и искажу незадовољство одлуком Римокатоличке цркве.

Трећа Србија сматра су да коријени свега у мржњи и систематском затирању свега што је српско, а што је почело да кулминира у Другом свјетском рату и наставило се у ратовима 90-тих година прошлог вијека. А што је најгоре, погром и страдање српског народа очигледно је наишао на прећутно одобрење међународне јавности.

Подсећајући на геноцид у Јасеновицу, Трећа Србија поручује да су усташку мржњу према Србима прихватили многи Срби, многи Хрвати и дио међународне заједнице.

Саопштење и званичне захтјеве који се налазе на њиховој званичној страници преносимо интегрално:

У име нове генерације ми одбијамо Јасеновачки синдром. Одбијамо да будемо саучесници у наставку геноцида. Борићемо се и победити!

Захтевамо:
treca srbija

Од Светог Синода СПЦ и Владе Србије да упуте протестне ноте Ватикану.

Од Светог Синода СПЦ да покрене иницијативу да сестринске Православне цркве упуте протестне ноте Ватикану.

Од Владе Републике Србије да покрене иницијативу да Европска унија, Република Хрватска и Република Српска упуте протестне ноте Ватикану.

Од председника Србије Томислава Николића, Патријарха српског Господина Иринеја, надбискупа београдског монсињора Станислава Хочевара, главног рабина у Србији Исака Асијела, директора центра Симон Визентал Ефраима Зурофа, јеврејских, хришћанских и антифашистичких удружења из читавог света, да се придруже протесту и учине све што је у њиховој моћи да Ватикан престане да игнорише усташки геноцид.

Од Светог Синода СПЦ и Владе Србије да у случају проглашења Степинца за свеца прекину дипломатске односе са Ватиканом.

Од грађана да подрже овај захтев потписивањем петиције

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

5 thoughts on “Трећа Србија против канонизације Степинца

  1. A gde su sada ostale patriotske stranke?! Zauzeti su licnom promocijom i kampanjom a ovi ljudi rade nesto konkretno! Ja svoj glas 16.marta dajem Trecoj Srbiji!

  2. Mislim da je ovaj potez potpuno pogresan iz vise ra zloga .Prvo mozemo protestvovati koliko hocemo zar mislimo da ce Vatikan promijeniti odluku koju je donio ili bolje reci zacrtao.Drugi razlog ako bi se kojim slucajem to desilo sjutra bi nasi neki episkopi pali u zagrljaj zlotvorima,tako koliko god je bolno slobodno se usudjujem reci da je to za nase dobeo,nas zivijeh,mrtvima patnju i bol nemozemo povratiti.
    Trece svaki dan kritika na Hrvatsku vlast,licno mislim da je Milanovic najvisi demokrata u istoriji Hrvata i da ga mi ne trebamo kritikovati nista on nije kriv sto je naslijedio takav narod i drzavu,i sva desavanja oko cirilice sigurno on nije iscenirao.
    Nasa rukovodstva i nas zaborav je najveci neprijatelj zrtava svih a narocito u Jasenovac ,ne postoji genocidan narod nego losi i bolji narodi i u samom jednom narodu je tako.To sto Vlada Srbije hoce da usicari na mrtvima i dodvori se Evropi i samoj Hrvatskoj je veci zlocin od ovoga sto Vatikab radi.
    Zato Srbi dok mi ne budemo zaboravili Jasenovcke i sve druge zrtve one ce zivjeti,mi treba njima da se oduzimo i svim poginulim jednim zaduzbinskim hramom cijeloga nasega naroda i sjecanje na te zrtve i herije nasih ratova.
    Papa nek proglasje ili beatifikuje to je njihov biznis to sa Bogom itinitijem nema nikakvih dodirnih tacaka,bar se to zna.
    Sama pomisao je dovoljna da se covjek najezi a ne i sami cin proglasenja,ko moze oprostiti muke Svetog Vukasina iz Klepaca i na stotine hiljada Vukasina i Vukosava bilo odraslih ili djece
    Zato Srbi molimo se bogi da nam da snage i moci da ne padnemo u iskusenje zlocina i najmanjeg a ne jednog Jasenovackog,tesko je nositi breme toga zlocina bilo pojedinac bilo narod bilo citava jena crkva,ne treba mo im zaviditi na njihovom drzavnom uspjehu ,zar ste zaboravili rijeci preminulog Patrijarha Pavla:

    Ne branimo se od tuđeg zla, zlom u sebi.

    Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi.

    Nama je bolje da nestanemo kao ljudi, nego da opstanemo, biološki da preživimo kao zločinci i neljudi.

    Kad se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da, kad umre, ceo svet plače, a samo on se raduje.

    Do istina, koje su jedina prava svetlost u pomračenju ljudskih savesti i svesti, dolazi se raznim putevima. Nečastivo se goji u pritvornom, lagodnom obilaženju da mu otkrijemo pravo lice i na njega ukažemo. Nismo sveznajući i zato biva da se ogrešimo. Ali mi znamo za svetu tajnu pokajanja. Oni koji ne znaju za nju, misle da im je sve dopušteno, i zato verujemo da bi veća krivica bila prećutati njihova nedela nego u prekorevanju katkad preći meru.

    Najzad, kao u svakoj prilici, i u ovoj bih morao da ponovim jedno te isto: budimo čovečni i prema onima koje ne prestaju učiti da smo im neprijatelji; ne žurimo sa zagrljajima, ali pružajmo ruku svakome ko uviđa da moramo živeti kao ljudi, kad nismo mogli kao braća. Negujmo što bolje odnose sa našim susedima koji, i pod najvećim pritiscima, ipak nisu zaboravili da smo upućeni jedni na druge. Ne prizivajmo Božju pravdu i milost, ako ljudima svih naroda, vera i nevolja ne poželimo ono isto što se i za sebe molimo.

    Ako nas porazi i poniženja ne ozlojede, ako u trpljenju sabiramo snage da se ne poništimo, naša velika patnja može nam biti veliko čistilište za preporod, bez koga nam nema ni podmirenja nasušnih potreba ni pravog duhovnog života. Beznađe nije samo poraz, već porok obezdušenog čoveka kome je lakše prepustiti se nemoći nego uporno, istrajno boriti se i moliti, svakog dana, da se sačuva i spase velikomučenički narod naš. Nijedna služba njemu ne može biti samo povremena ili usputna, već zavetovanje da ona mora biti neprestana, predana, Bogu pristupačna.

    Vreme je jedno trajanje koje ima prošlost, sadašnjost i budućnost. Ali prošlosti kao vremena nema. Ima ostataka od prošlosti. Budućnosti takođe nema, ona će biti. A šta ima? Ima samo sadašnjost. Ta kategorija vremena ne odnosi se na Boga. Na Njega se odnosi večnost. A večnost je stalna sadašnjost.

  3. Одмах прекинути све односе са Ватиканом, ако се ово спроведе! Да се прекине правдање геноцида над српским народом! Хвала Трећој Србији на реаговању и трезвености.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *