ИН4С

ИН4С портал

Аџић реаговао (опет) на Раковићеву књигу: Дођи да ти ставим вијенац на “полућелаву” главу

1 min read
Новак Аџић, упитни носилац докторске титуле, још једном је, овог пута у свом тексту ,,Др рокенрола Александар Раковић - пропагандни вампир, не види себе у огледалу'', показао своју огорченост на чињенице и самог др Александра Раковића, чије га, како се чини, стварне компетенције разљућују толико да је наставио са кафанским етикетама и све очајнијим и нижим ударцима којима се, изгледа, не назире крај.

Новак Аџић

Новак Аџић, упитни носилац докторске титуле, још једном је, овог пута у свом тексту ,,Др рокенрола Александар Раковић – пропагандни вампир, не види себе у огледалу“, показао своју огорченост на чињенице и самог др Александра Раковића, чије га, како се чини, стварне компетенције разљућују толико да је наставио са кафанским етикетама и све очајнијим и нижим ударцима којима се, изгледа, не назире крај.

Наиме, експерт за ,,српске окупаторе“ изнио је његов ,,професионалан став“, став ,,препун историјских чињеница“ којим поручује: ,,Ја сам живи примјер раскринкавања ставова и бласфемија историографско-агитационог лажова типа Александра Раковића о, темпорално и суштински, његовој писанији, односно, фантазмагорији о даљој и ближој прошлости Црне Горе’‘.

Аџић, додуше, није написао шта је тачно ,,раскринкао“ и кад, али није заборавио да поручи да је наратив др Раковића ,,великосрпски, доктринарно-политички и демонски“, успут називајући самог Раковића ,,опскурним“ и ,,тезгарошем“.

Није пропустио ни овог пута да, са ,,професионалног становишта“, опет његову књигу оцијени ,,одвратном“.

Аџић је наставио да ,,раскринкава“ српског интелектуалца тако што му је поручио да ,,престане да се кочопери“ и да се усуди да дође у ,,његово Цетиње“ и да у ,,његовом граду одржи промоцију његове ступидне књиге“.

А ја му лично обећавам, као што сам то урадио, међу одабраном групом протестаната још давне 1993, кад је био заједнички скуп САНУ/ЦАНУ о Његошу, ето прекинули смо га, нужним стицајем околности, да ће, као они тада, моји Цетињани и ја њихов, ставити ако нам дође „ловоров вијенац“ на полућелаву главу овог рудиментарног великосрпског шовинисте Александра Раковића и да ћемо, ако нам дође, од среће ускликнути да нам је он дошао!!!!, поручио је ,,историчар“ српском историчару.

Аџић је луцидно примјетио и да је његова ,,одвратна књига“ у потпуности и ,,безвриједна“, јер Раковић вријеђа ,,вјековно трајање Црногораца“.

Та Раковићева књига не ваља ништа, а ни њен аутор није од неког етичког и научног значаја, кредибилитета и ауторитета, тако да то његово памфлетистичко-пансквилантско „сочиненије“ о Црној Гори и Црногорцима, у прошлости и садашњости, умјесто у библиотекама треба да заврши онамо ђе му је једино и мјесто – у контејнерима за смеће, дао је своје ,,професионално гледиште“ Аџић.

А лично сам погријешио што, прије него сам узео у руке ту Раковићеву „књигу“, претходно нијесам ставио на руке хигијенске рукавице, није се успио суздржати од још једне опаске.

Аџић је наставио да ,,анализира“ садржај књиге историчара, ни на трен не улазећи у сам садржај књиге и чињенице које Раковић износи, али не заборављајући да по ко зна који пут, опет истакне како ,,књига не ваља ништа“ , да ,,заслужује презрење“ и да то мора значити да је аутор књиге “истински непријатељ наше лијепе и вјечне Црне Горе“.

– Она само има једну фукцију: потврђује да је он органски непријатељ државне независности Црне Горе и постојања Црногораца као самобитног, засебног народа и нације, те сам све више убијеђен да је прикладно, ipso iure и морално омогућити Раковићу да Црну Гору само убудуће посјећује путем интернета, мобтела, видео-бимова и телевизијских снимака да види како лијепо изгледа вјечна наша Црна Гора, коју би Раковић, да му „шака панут може“, као и његови истомишљеници, најрадије запалио и запалили, али не може и неће моћи на његову вељу жалост и муку, показао је Аџић још једном крајњи израз очајања и немоћи, апелујући да се српском историчару трајно забрани улазак у Црну Гору.

Прочитајте још:

Тужно и лажно ”докторовање” Новака Аџића (ВИДЕО)

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

51 thoughts on “Аџић реаговао (опет) на Раковићеву књигу: Дођи да ти ставим вијенац на “полућелаву” главу

  1. Vlastinja, ajd ne *eri, života ti!
    I premesti ga na drugu stranu da te *ure ne žulja … I obrij se!
    … Muškaračo!
    Ima li što grđe!?

  2. E, ako si mi jasan, Novače, ubio me Bog. S ovijem stadom ženturača, koje samo čekaju da zalaju ko kučka iza koca, nasao si da polemišeš.
    Pa vidišli da subom kolumnisti polupismeni psihopate, a možeš misliti mozak ovih što pišu komentare.

  3. Историјска документа јасно показују да г. Раковић има више косе, него Секуле Дрљевић у истом животном добу.

    1. Vlastinja, ajd ne *eri, života ti!
      I premesti ga na drugu stranu da te *ure ne žulja … I obrij se!
      … Muškaračo!
      Ima li što grđe!?

      1. @Djikan

        Боље вас нашао, добри мој Ђикане. Додуше, никад нисам ни одлазио, посматрам све из позиције промишљајуће анонимности. Спреман да реагујем, кад затреба. 🙂 Здраво ми остајте. 🙂 🙂

      2. @Djikan

        Боље вас нашао, добри мој Ђикане. Додуше, никад нисам ни одлазио, посматрам све из позиције промишљајуће анонимности. Спреман да реагујем, кад затреба. 🙂 Здраво ми остајте!

  4. Није г. Аџић у свађи са Др Раковићем. Г. Аџић је у великој свађи, завади и неговору са историјским чињеницама. А историјске чињенице су се гадно замериле г. Аџићу. Он се толико наљутио на њих, да је рекао да, док је год жив, неће ни да погледа у њих, а камо ли да их уважи. Г. Аџић се љути на Др Раковића зато што овај толико уважава, поштује и цитира историјске чињенице. Док се год г. Аџић пита, а пита се, ни историјске чињенице, а ни Др Раковић, неће моћи ни да привире на Цетиње, односно у цетињске кафане где г. Аџић залази.

  5. Није г. Аџић у свађи са Др Раковићем. Г. Аџић је у великој свађ, завади и неговору са историјским чињеницама. А историјске чињенице су се гадно замериле г. Аџићу. Он се толико наљутио на њих, да је рекао да, док је год жив, неће ни да погледа у њих, а камо ли да их уважи. Г. Аџић се љути на Др Раковића зато што овај толико уважава, поштује и цитира историјске чињенице. Док се год г. Аџић пита, а пита се, ни историјске чињенице, а ни Др Раковић, неће моћи да привире на Цетиње, односно у цетињске кафане где г. Аџић залази.

  6. Stanislavu,
    Ja nijesam, niti moji preci iz Pive, vec iz sela Djinovici, pleme Kosijeri, Rijecka nahija, 10 km od samog Cetinja ispod Soko Grada Crnojevica. I moj predak Durko Ivanov Adzic, knez kosijerski, komandanata bataljona kosijerskog u bitkama na Martinicima i Krusima, te ucesnik rata u Boki protiv Francuza, bio je serdar crnogorski i clan „Kuluka“ u doba guvrernadura Jovana Radonjica i sina mu Vuka i u vrijeme Svetog Petra Cetinjskog. Takodje bio je clan Crnogorskog praviteljstva. Toliko samo da i to razjasnimo.

    1. И јел се предак побунио када је Петар Први питке битке соколио своје јунаке овим ријечима:

      И пред битку на Мартинићима и Крусима соколи своје Црногорце: „Да покажемо да у нама неугашено србско срце куца, србска крвца врије…“ Петровић Његош, Петар I (2015). Свети Петар Цетињски, Између молитве и клетве, сабрана дјела, ГОВОР ПЕТРА I, стр. 19. и 20., јуна.1796. Цетиње: Светигора.

      1. Аџићи (Мала Госпођа) у Ђиновићима су досељени из Зете у време кад је Иван Црнојевић пренео престоницу на Цетиње.

        Почетком 18. столећа цело братство се иселило у Далмацију, у околину Книна, где су били велико братство. После неког времена, четворица браће Аџића реше да се врате ближе Црној Гори, те се населе у Пиву. Од тројице су пивски Аџићи (славе Светог Јована), док се четврти, Вукосав, врати у Ђиновиће, и од њега су сви косијерски Аџићи. https://www.poreklo.rs/2016/02/09/bratstva-plemena-kosijeri/

  7. Samo za nauk, dokaz izmisljotina u knjizi Rakovica o crnogorskoj naciji. Janko Brajovic, poznati crnogorski vajar, rodjen 12. Marta 1889. u selu Gostilje, Bjelopavlici, u intervjuu listu REPORTER X, Lisabon, pod naslovom TRAGEDIJA CRNE GORE, na pitanje novinara:Koja je Vasa nacionalnost: odgovara Crnogorska. Novinar ga potom pita: „Hocete da kazete da ste Jugosloven, odnosno Srbin, odgovara: “ Ne, ja sam Crnogorac!“. I na ponovni upit novinara da se razjasni:“A kojoj nacionalnosti izjavljujete da pripadate“, Janko Brajovic potvrdjuje: CRNOGORSKOJ.
    Evo, Rakovic tvrdi da su nam naciju izmiili komunisti, Vatikan, Bec i Pesta i frankovci, pa konstatuje da je nastala 1945, a evo Vam primjer jasan Janka Brajovica, da je Crnogorac po etnickoj i nacionalnoj pripadnosti i to on jasno kaze 1931. Vidi detaljno intervju Janka Brajovica, Reporter X, A tragadia de Montenegro, Lisabon od 15. Avgusta 1931. Taj intervju je u prevodu objavio Nenad Stevovic, u knjizi „Janko Brajovic i Crna Gora“, Cetinje-Lovcenac, 2018, str. 43-52.
    I pod 2.
    Nikola Petanovic iz Crmnice je 1929 i 1931 u San Francisku pisao o crnogorskoj naciji u „Crnogorskom ogledalu“ i pisanje i iskaz Nikole Petanovica do kraja demantuje „teze“ u knjizi Rakovica i njegovih sljedbenika. O tome cu posebno pisati, ali na nekom drugom mjestu.
    Evo kratkog odgovora „duhovitom“ Djikanu i Stanislavu. PETAR II PETROVIC NJEGOS U UGOVORU O PRODAJI MANASTIRA STANJEVICI POMINJE DA TO CINI U IME CRNOGORSKE NACIJE.

    1. Господине Аџићу не сумњамо да се Јанко Брајовић тако изјаснио,али зашто се изјаснио Србином и Крсто Зрнов,бар му је у пасошу тако писало ?Сад ћете рећи да је то „морао“ да би му се опростили гријеси и да би добио пасош,или пак да је „такво вријеме било“ јер су Црногорци за естаблишмент „непостојећи“ народ у Краљевини.Зашто се онда рецимо није писао Хрватом?Ако су му Срби окупатори и мрски и „поробили земљу“, ако полазимо од тврдње интелектуалаца ваше провенијенције (Ротковић)да Црногорци нису сродни са Србима,већ искључиво са Хрватима,односно потомци“Црвених Хрвата“.Ево то и сам Јеврем Брковић упорно тврди.

    2. … Meni se to Adžo podrazumjeva, zajedljivo jedno srpsko Ozrinića, potomka Sima Milutinova Kođošije, kad već vidim da se kazujemo koji smo!
      U nas jednom biše dobar običaj da je čovjeku data sva sloboda da među ljudima kiti koliko mu je volje, da prećeruje bezmalo svaku granicu. Bezmalo. .. Takvi mi, neko ko nas ne zna, reka bi arhilašci!
      Opet bijaše u nas Srbe iz jedine one prave Crne Gore četri nahija, bijaše jedna stroga međa koja se nije, za Boga miloga, koja se ona ni po koju cijenu, Adžo, prelazila nije!!!
      To nije međa “ Vuka manitoga“ nego međa našeg smisla postojanja u orlove krše, visoko pod nebo najljepše srpske Planine!
      Kako je smisao našeg postojanja, Adžo, doktorantu na čekanju, neće biti, valjda, i vječitom – da održimo sebe i svoj SRPSKI ROD, da ne damo svijeći da gasne, koji on biše počeo da osipa pod jarmom agarjanskim, silnoga onoga Osmana koji je čitav svijet bio već zajazio!
      Pa smo se mi baš ođe pribrali odasvud Srbi! Otud središnje Bosne većinom, zagranične planinske Dalmacije, istočne, u prvo ono vrijeme, prije svega istočne Hercegovine, moji dođoše otud Mostara, recimo, a onda i od Starog Vlaha, skoro odasvud bliže nama … U onim sporim i postepenim mugracijama i strujanjima, amo tamo, revirzibilnim, s početne ličko-bosanske tačke sve do zapadne Srbije čak, pa otud nazad na početnu tačku, veli Cvijić.
      Kako u tom tumaranju neki zastadoše na duže u ovo danas naše …
      Baš ođe, Adžo, đe nije već nuždom bilo da se živi!
      U ove i danas krše naše, đe u to vrijeme živoga uveta bili nije. Čak i nomadski stočari Vlasi, za nešto prije, biše napustili katune, nekud zaputili obalskom krajinom niz Dalmaciju, putnici oni.
      Na skoro pusto bismo pristizali Srbi zakleti slobodi!
      Da baš ovdje živimo, ili kao ljudi mremo!
      Da palimo kandilo vječna srpstva visoko među oblake, bliže Stvoritelju!
      Nije prošlo mnogo, otud Srpske Atine, braća naša monarhijska, koji su oni potomci onih najslavnijih ratnika tuđeg jednog Carstva, otud nas oni u slavu našu nadenuše “ Srpskim Spartancima“, čuješ li Adžo?
      Potom nas Simo, nenadmašni Matavuj, zaslovio “ srpskim svetionikom“!
      Veli, da nije vas Srba iz Crne Gore bilo, da otud plamen srpske slobode ne svijetli i razgoni tminu ropstva, svi bi se Srbi od Istre do Panonije, svi bibseconi u tmuši pogubili, vjeru izgubili!
      Vi ste, veli, Srbi crnogorski SVIJETLO VASKOLIKOM SRPSTVU!
      Da ti pojasnim, Adžo, eto, to je ta međa koja se ne prelazi!!!
      Kako si ti davna zašo s onu stranu te neprelazne srpske međe, koja ona međi LAŽ OD ISTINE!!!
      Koja omeđuje, jednom za svagda, Adžo, ono najstarije i najistinitije samorazumjevanje našeg velikog srpskog naroda! Pa bi ti da prekrajaš i podkrpljuješ ono najživotnije u čovjeku : njegovo sjećanje na sebe!??
      Eto, to je taj međaš, koju u ona slavna vremena nije smio da pređe nijedan nam pređa, kome je oko vatre bili dato svako pravo da priča i što jeste i što nije!
      Tu među doslen Srbi crnogorski prelazili nijesu, u strahu oni da bi na sebe i svoje potomstvo navukli strašni, neoprostiv grijeh!
      A ti si je Adžo, su nekoliko tvojih sudruga, satrapa historijskih, hrabro prešo, oburvao u bezdan laži i svakojakih izmišljotinja, koji ne vređaju nauku! Jer to, što vas radi nekolicina montenegrijskih naučenjaka, to što vi radite je najdalje nauke, ne samo da vrijeđa nauku, već i dobar ukus !
      … Pristojnost ljudsku vrijeđa, Adžo rode!
      Ljudsku pristojnost, kako je to ono najgore. Vrijeđate zdravu pamet čovjeka historijskim basmama, taman kao uzori vam hrvatski! Svi jednako nedoučeni, nadalje istorijske nauke, koji je to posao za ozbiljne ljude, a ne za političke gastarbajtere na poljima znanja!
      … Narodnim parama plaćenike raseljavanja srpske Crne Gore! Fanatične podvižnike opskurnog simulakruma o nesrpskim Crnogorcima!?
      Đavolja posla vi, nauma luda da porađate djevicu! Da vam ona nenoseća i bez imena, silom na sramotu, rodi nacionalnog Crnogorca!?
      Kako to ne biva : istorija je majka! Ona koja ima svoje ime i svoga muža, koji se on kazuje svojim prezimenom!
      Koji može da se dokaže i pred Bogom i pred ljudima!
      Da bi nauka bila nauka, da bi to bila i istorija, a ne zbirka basmi bolesnih umova, mora, kako sam te ono gore poručio, Adžo, ona mora strogo da slijedi naučni metoda i princip, epistemološke norme … Od kojih završna ona predviđa mogućnosti provjerljivosti!
      Kako ti, Adžo, i dukljanska ti družina, pišete historiju na povjerenje : Obraza mi baš je vako bilo!?
      … Srba nije, već samo Crnogoraca u ovo našeb siroto, “ premalo za svu našu tugu“! … Koji su oni, Crnogorci, to što nijesu, kad već nijesu što jesu!
      Bezumna silogizacija, između ostalog, ona vam kolje tu vašu historiju, krv će joj popiti u dolazeće dane. Već danas izvrnuta ruglu u krugovima stručne i naučne javnosti, čak ni tamo među vaše hrvatske mentore, među ozbiljnim naučnim svijetom prokažena!
      … I mogao bih vako sve do sjutra, kako bi to svakako bio zaludan posao. Ako već shvatio nijesu đe stoji, na čemu temelji ona međa, koja razdvaja ljude koji bezazleno kite i dokićuju, od lašca i opasne neke štetočine … Koju si tu založnu među naših roditelja, onih veličajnih Srba iz srpske Crne Gore, Crnogoraca, bezočno prešao i prije nego si doktorom postao!
      Tako da je tvoj slučaj, u onom formalnom smislu, lakši, nego da si to, ne da Bog radio kao stvarni doktor istorijskih nauka! … Kako su to uveliko radili i rade prethodnici tvoji, odista doktori oni, na sramotu njihovu, biće, još manjih znanja od tebe doktorantua, koji slabo šta razaznaješ od nauke!
      Da ođe, udrobim, da lakše priumiš i proguneš … Da ne rečem, da simplifikujem …
      SRBA IMA RAZNIH, KOJI ONI NIJESU CRNOGORCI – ĐAVOLJEGA NEMA CRNOGORCA KOJI NIJE SRBIN!!!
      … I ovaj tvoj citat koji mi podastireš, morao bi to da znaš, ne kao doktorant, kao gimnazijalac bi morao, sam za sebe on ne znači skoro pa ništa!
      Konteksti, kontekstualizacija, e tek ona bi ga kazala u suštinskom njegovom značenju!
      Doslovnost njegova, tog citata, je bezmalo bezvredna!
      … Konteksti, Adžo, konteksti.
      I na samom kraju, poznajem nekolike istorijske škole, kojoj ni jednoj od njih ne pripadate ti i tvoji dukljanski historici, najbliže vi politički angažovanim i opredeljenim utilitaristima, pobornicima postmodernog istorijskog pragmatizma! … Đe je sve dozvoljeno, bezmalo poželjno da se lažunja i falsifikuje! Jer, ako to i nije dobro za nauku, dobro je za državu i njene interese!
      To je ono kada bajagi državni, ili kakvi drugi interesi pišu istoriju!!!
      … U svakom slučaju, želim ti dobro zdravlje. Da se upamet uzmeš i konačno jednom doktoriraš. Bez da prelaziš onu među koja odvaja ljude od …

      p.s. … I da na kraju malo zapržimo.
      Možda … Možda je Djikane isto tako jedan doktorant? … Možebiti da sam i ja doktor nauka, možda. Možda sam baš onaj “ najstariji “ jedan doktor u svijem drugim naukama. Možda sam doktorirao filozofiju, čistu logiku? Možda sam rijedak onaj koji je doktorirao na “ procesima ljudskog mišljenja „, pa sam otud onaj „najstariji “ doktor nauka! (Jer, Adžo, džaba ti sva znanja ako ne znaš da ih misliš!)
      Eto, necreci vraže, sve biva, Adžo!
      … I da jesam, i da nijesam, štete od mene nema!!!

      1. Кад год жече доказати да су Цг нација користе стране новине,тј са страних језика желе да преводе да пливају у мутном. Што ни у једном броју Глса Цг не написано би да су Цг нација и да нису Срби…а лако је са енглеског,шпанског и сл.преводити како се коме свиди. Дакле ако у матици нема Цгца несрбских нема их ни у страним новинама! тада! А Петановић је само био огорчен на Србију а и сам наводи да су Цгци Срби:

        https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Nikola_Petanovi%C4%87#Svijest_o_srpskom_porijeklu_Crnogoraca

    3. Дављеник се и за сламку хвата 😉 Ако је тај Брајовић твој најјачи аргумент против Раковићеве књиге онда пиши пропало… Раковић Брајовића помиње искључиво у контексту монтенегринског величања истог, показујући да је чак и тај узор Монтенегрина и претеча монтенегринског поимања идентитета помињао Црногорце као део српског етноса. За потврду српског идентитета Црногораца иначе наравно нису потребни ни Секула Дрљевић нити тај Јанко Брајовић али јесте занимљиво то да су чак и ти ваши највећи узори и претече вашег поимања идентитета или отворено србовали или помињали српство Црногораца као једну сасвим неспорну и неконтроверзну чињеницу, уз сва њихова накнадна лична идентитеска лутања и путешествија. И то је управо и Раковићева једина сврха помињања ових ликова за чије се ставове ви толико везујете, пошто се његова књига бави темом конвертитства. Не помињу се они као некакви ауторитети или нормативни примери ставова тог времена већ као девијације од норме и претече онога што следује. Уосталом, и Брајовић и Дрљевић пишу то на чему ви Монтенегрини инсистирате тек након неких кључних збивања које Раковић обрађује у својој књизи а што олако прескачете (уз још стотине година претходне историје) да бисте дошли до жељених изјава Брајовића, Дрљевића и осталих утемељивача монтенегринског идентитета…

  8. Света мученица Јаглика Аџић скаче у ватру да сачува част.
    Новак Аџић искаче из србског идентитета Црногораца да би био у пакленој ватри кошмара, проклетства, конвертитства и издајства. Дакле, човјек се од човјека веома тазликује.

    Међутим, када ју је угледао главни заповједник, одмах је наредио да ова дјевојка несвакидашње љепоте буде издвојена са стране, тј. да не буде спаљена заједно са својом породицом и осталим сељанима, након чега је 60 људи затворено у колибу која је потом запаљена.

    Када се ватра распламсала, када су се крици очајних сељана почели проламати одјекујући међу брдима, Јаглика се неочекивано отргла војницима који су је држали, дотрчала до колибе и и скочивши у ватру убрзо нестала у пламену.

    https://www.in4s.net/herojstvo-jaglike-adzic/

    +++

    Вуле Аџић:

    „Он је родом из Пиве… ратовао је по Херцеговини…кнез Никола… одликовао га је медаљом Милоша Обилића… но пред Турцима не могаше и даље крити своје јуначко срце и српске тежње своје. За то ускочи у Црну Гору..

    +++

    Дакле Јаглика ускочи у ватру да сачува част, Вуле ускочи у ЦГ свог својих србских тежњи…а трагични Новак искочи из духа и нације Цгца у усташтво и паде на разину Древића, Мила и сл. изрода и гњида.

  9. Da li je „stručnjak“ Adžić obavešten, kako iz uveliko ispisanih sveski nastaje još jedna Knjiga, Rakovićeva !?
    Posavetujte „ipso iureta, tureta“ da obrije čontaru, možda tako ćelav bude čistiji da primi k’ znanju Knjigu.
    Svakako će biti lepši za šef’ku da zvuči pametnije.

  10. … Nije da nije : elokventno je to Adža, plijeni polemičkim diskursom! Olaiše pod svojim oponentima, protivnicima i kritičarima. Neslućeno dubokoumnim frazama, koje istina ništa ne znače, ali brate makar zvuče, ajhaa!
    Novak Adžo! Doktorant koji se unaprijed potpisuje titulom doktora nauka, u zakašnjenju on, budući je Zečević putovao, spasio se Adžove doktorske disertacije u pola čitanja!
    Možda je kukavac i požurio zato što je čitao što za čitanje nije, možda?
    Inače, ja sam fasciniran Adžovim polemičkim tonom koji odiše erudicijom i stilom prefinjenog filigranskog tkanja na tanku žicu svezapitanosti o sudbini kletoj nepostojeće jedne nacije. Nacije stasale u ognju borbe protivu demonskog velikisrpstva koje je zajahalo tisućljetnog Crnogorca, još od kada on sebe pamti Srbinom!
    … Magijski historičar, Adžo!
    Kreativan. Ne pati od malenkosti suhoparne i banalne faktografije i činjenica. Razmaša maštom historijske poetike. Podvižnički gradi kule i gradove: Ni na nebu ni na zemlji, dukljansku Naraniju podiže crnogorsku!
    Epsku sagu tka o besmislu povjesti! O nesvrhovitosti svake istorije koja nije historija. Njega je Adža život sami podučio onom najpodatnijom čovjeku naukom : Čovjek je sam historija izvan svake druge neke istorije!
    Na čardaku je, đe s planine sabahom odiše čista ona prošlost starostavna, onda još mlad Adžo, shvatio je da i on može sve što mogu Kroate, koji su nemu vječna inspiracija!
    Ako oni mogu, sinulo mu u neko predvečerje tek naslućene crngorske nacije, mogu valaj i ja!
    Što sam ja pa glupllji od Hrvata?
    Kada oni mogu nepostojeći da imaju isto tako nepostojećih dvadeset i pet hrvatskih kraljeva, mogu i ja makar nekoliko dukljanskih da izmislim, potonjih crnogorskih!!! Koji oni nijesu velikosrpski, nego su naši malocrnogorski, tako je sebi rekao malađani Adžo, pa se dohvatio nauke historijske … Pošto je onu pravnu već dovoljno izučio, dosadnog nekog štiva đe se sve zna što je i kako je. Za razliku od historijske poetike i epike đe je čovjeku data sloboda da on maštom svojom kiti, da lasno poljem prođe. Da stiže kudijen mu volja, nije ona pravo, nauka ona preglancana, đe se sve unaprijed zna!
    Tako je Adžo pronašao sebe u historiji, a njegova je historija pronašla, stigla onim gore poljem do epohalnog jednog otkrića: da Srbi iz Crne Gore ustvari uopše nijesu to što jesu! Nego su oni, Srbi, baš ono što nijesu: Dukljani, jadan! Nego kako, Adžu tom slobodom opijenom da domišlja kako mu je volja, kako mu na um pane : Dakle, naacionalni Crnogorci, to je Adža prosvjetlilo, kazalo mu se u jednu tavnu veliksrbijansku noć, Samocrnogorci, inokosni oni, još postariji od Kroata, bezmalo stariji od sebe Srba!
    To sve nije shvatio Raković, koji se čovjek nako uskogrudo bavi istorijskom naukom, drži se činjenica, što bi se reklo, ka pijan plota!?!
    Nije taj ni shvatio dublji, filozofski smisao i dubinu, sve ponore Adžove nauke, sapleo se o nju i napisao Rakoviću, za razliku od fabuloznog Adža, nešto sasvim bezvredno … Nešto što svako zna, taj beogradski i velikosrpski istoričar, koji je za džaba šiljio pero. Jalovo mu štivo istorijsko bez trunke mašte, improvizacije, sanja historijskih, sve je njemu, Rakoviću na broju i računu, utemeljeno zasnovano na materijalnim dokazima i činjenicama!?… Dosadno i suhoparno neke nauke, ko bi pa to čitao, već ako ne Adžo!
    Kome je muka pripala od surove doslednosti Rakovićeve, koji on slijepo robuje opštim principima, naučnom metodu i epistemološkim normama: opštosti, objektivnosti, sistematičnosti, pouzdanosti i proverljivosti!
    Niđe trunke mašte i kreativnog naboja u toj njegovoj nauci!
    … Ražestilo je to Adža!
    Pa je on, ne budi lijen, otpisao Rakoviću, urnisao ga, kako samo on zna i umije … Doktorant, u najavi doktor historijskih nauka, zamalo … Biće, kada se onaj vrne iz mrtvih, samo što nije Zečević, koji je danuo kako se rastosiljao disertacije Adžove. Svanulo mu kada je umro, Bože me oprosti.
    … I sad što se mene tiče, kako je meni sve jasno na relaciji Adžo-Raković, meni nepristrasnom, jel de, najbolje je za Rakovića da dragovoljno kako zna priđe na Cetinje Adžu! Da krotko primi u najavi oni vijenac na polućelavu glavu, đe je i kosa bježala te dosadne nauci predane glave, i da onda na svječanosti koja će biti upriličena u dukljanskoj prjestonici, ako pravde ima, preda svoju nezasluženu titulu doktora istorijskih nauka Adžu na dar! U znak pokajanja zbog zagriženog istrajavanja na principima istorijske nauke!
    Da se kao čovjek postidi pred Adžom koji vijek čeka, postarao, da se primi te titule doktora nauka, i primio bi, da onome Zečeviću na um nije palo da mre za malo prije nego će Adžo da doktorira! Dakle, sada je svima bjelodano jasno da Adžo nije postao doktor historijskih nauka čistom sudbinom, nesrećnim slučajem tuđe smrti! Koja je i njega, ni kriva ni dužna, sahranila doktora!
    Adža, koji je proširio neslućene vidike historijskoj nauci! dao nemrljiv doprinos razviju te nauke, čak šta više!
    Jer, kao što Evans s pravom tvrdi da su mitovi stvarniji od stvarnosti, isto tako i Adžo s pravom zagovara istorijski falsifikat kao nužnu potrebu delujućeg čovjeka koji stremi boljoj budućnosti Srbina iz srpske Crne Gore u nacionalnom Crnogorcu! Koji je taj Adžov Crnogorac sve što ljudski um, Adžo (ne)um, može da smisli, sve, samo Srbin nije.
    … Eto, toliko od mene u odbranu Adžova prava da prekraja istoriju kako mu se krivak digne, pored nas ovakvih, nikakvih!
    Ni takvu jednu istoriju, ovu Adžovu, ni nju valaj zaslužili nijesmo, kada smo napola obrnuli ćurak naopako: pa, čovjek više ne zna ni sa kim liježe, kamoli sa kim će buditi u ovu našu najljepšu Planinu.
    … Kamoli što drugo, jadi nas naši znali sa sve Adžom i njegovom historijom. I red je, kada je već on moguć, da mi budemo nemogući! … Srbi nemogući u srpskoj onoj Crnoj Gori, nemogućoj! Koja je to jednom valjda i bila prije Adža, svih Adža iz najljepše srpske Planine.
    Bila … Jednom. Jednom prije je istorijska nauka slomila vrat u naše krše!Ne bila se pentrati u naše epske visine. Ko joj je kriv što je doodila na mjesto svoje pogibije. Adžu na nišan! Pa je on opalio … Lovački trofej njemu ta mrzna velikosrpska historija koju je Adžo za vjeke pokopao, pokoj joj duši!
    Nje, te istorije srpske više ođe nema, druga neka, Adžova, i nekih drugih nepomenika ođe službuje u slavu propasti srpske! Još samo Srba u maleno ovo još uvijek ima, do kad, e, to vam niko ne zna reći, ako ne Adžo. Možda on, zbilja, možda jedino on to može da zna?
    p.s. Ako mi redakcij ni ovoga put ne objavi komentar na Novakove bljuvotine pomisliću da postoji neka “ tajna veza“! Kako se ja , naravno, šalim. Opet, Adžo nas poduči da je sve moguće i da čovjeku nije nikad da kaže nikad!

  11. Baš me interesuje hoćete li ovim vašim psovkama i uvredama Crnogoraca i dr. Adžića ubijedit makar jednog Crnogorca ili makar nekog Muslimana da vas makar za milimetar više cijeni i voli?
    Ovakvim „komentarisanjem“ se sve više zaglibljujete u svoja lična g..na i smrad!

    1. A šta fali članku? U njemu se uglavnom citiraju Adžićeve reči i navodi se da je čovek prostak.
      Šta je tu sporno? Šta je tu za go..no i smrad?

    2. Ah Savo, nemoj se uzrujavati.
      Niko ovdje ne vrijeđa Crnogorce, valjda je i tebi jasno da Nole i njemu slični, imaju zajedničko sa Crnom Gorom taman koliko ti Savo sa Zanzibarom.
      Ovo ti je sve goli Montenegro, Pircijevi pioniri, obožavatelji ustaških skutonoša I dvanaestog jula. Nećemo se valjda, dragi Savo, prepirati oko takvih stvari, nećeš nam valjda reći da je Sekula pravi Crnogorac, a Serdar Janko izdajnik, da je Novak Adžić sledbenik stare Crne Gore i Petrovića i da su Muslimani oslobađali i pravili Crnu Goru umjesto Srba-Crnogoraca. Ne menjaju,dragi Savo, Srbi epitafe na grobljima, nego Novak i družina i hajde da se kladimo da i u tvojoj i u Novakovoj široj i bližoj familiji ima više Srba nego Montenegrina.
      Ostaj mi zdravo dobri moj Savo.

  12. Snježo, pa ti insajderka! Kažeš bio Lav u kijevu, pa hirotonisan u episkopa, i to vikarnog!
    Znači li to Sneška da je ta vaša NVO sad pod ukrainskom crkvom. Ti ćeš Lavu sigurno mijenjati njegovu desnu ruku ili desnicu, da kad se već zove Lav, da se ko lav i osjeća.
    Reči nam još samo, pošto si insajderka, koje ste mjesto namjenili Novaku, u mladosti zvanom Jelonja(valjda zbog kratkog vrata i glavurde) pretpostavljam da će on tebi i Lafu biti lični biograf. Tu vam je naš Nole specialist, on će od Lava montenegrinskog napraviti Lea vatikanskog, Novak je čudo, glavato ali čudo.

  13. o more , pušti se ti listanaja knjig, no bi mene više, pogodili to što bonbončić draginjicu , razmotava vrhovni tuzilac

  14. Eto samo da znate! Krece novi zalet nase CPC! Mitropolit Mihailo odlszi u penziju a novi poglavar cr biti Lav Lajovic.Prije dva mjeseca Novak je bio u Kijevu gdje je hirotonisan za vikarnog episkopa CPC.Novi mladi ljudi koji su temelj Crne Gore.A ti sto insinuiras sa privatnim zivotom naseg Novaka i novak se ozenio mladjom i ljepsom.Ja sam za Novaka sa sve kosom a vi crknite od muke!

  15. Jel bio djeneral Adžić danas na proslavi u Kninu? Možda je poveo patrijarha miraša sa sobom. Neka izrecetuje neku junacku pjesmu o bojevima crnogoraca protiv srpskih okupatora.

  16. Zašto prenosite avetluke ovog zadriglog vepra, koji se udebljao iz korita kojeg su mu građani Crne Gore, a samim tim i Srbi, napunili ?

  17. E moj Adzicu.kako te je u srce udarila Rakoviceva knjiga.Reagujes bas kao pravi konvertit kad ga neko posjeti ko je i od koga je.Smirio bi se kad bi Srbi nestali ali i tada bi bio nesrecan jer nebi imao smisla da postojis.Cesto spominjes vjekovnu dugovjecnost CG i crnogoraca!Dobro kazi mi interesuje me mnogo koji narod je zivio u Zetsku drzavu ili u Duklju.Tada nije bilo CG i crnogoraca.Ja mislim da Duklju ,Zetu ,C.Goru povezuje samo Srpstvo,srpski narod i Svetosavlje.Sto mislis?

  18. Adzicu, vašu nepostojeću naciju jedino priznaju tvoja vjekovna braca muslimani i hrvati. Ima li vas više od 100,000?

    Dobro reče Bećković, još dukljanski falsifikatori nisu našli neku epsku pjesmu o bojevima crnogoraca protiv “srpskih okupatora”.

    Drz se “crnogorche” samo protiv Srbije i Rusije. Pravi si “crnogorac”, nego sta. muslimani (poturice) braca, Srbi neprijatelji. Super vam je priča.

  19. Hahahahahhahahhahaha.

    Koja ljudska i intelektualna bijeda. Dukljanin naučio da koristi velike i kompleksne rijeci pa je za sebe umislio da je pametan. Zamisli koji degen moraš biti da pročitaš Gorski Vijenac pa da zaključiš da Njegoš i crnogorci nisu Srbi. Sa ovakvim mozgovima dukljani ostaju jedino za ruglo i posprdavanje.

    1. Bas mu je odgovor i komunikacija sa neistomisljenikom „doktorska „.
      On bi pravom doktoru istorije da objasni svoje neslaganje na sake ka ulicni klosar.
      U nedostatku istorijskih cinjenica kao dzoker vadi vijenac da mu nabije na glavu bas na doktorskom nivou.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *