Ракочевић: Српство је, у ствари, светосавље; Срби су завјетна заједница, а не крвна
1 min read
Свети Сава
Пише: Донко Ракочевић
Једну од најбољих дефиниција српства дао је, вјеровали или не, хрватски историчар, социолог и правник Иво Пилар (1874-1933), који се сматра утемељивачем хрватске геополитике. Пред крај Првог свјетског рата, и то у Бечу, објавио је књигу која је прештампана у усташком Загребу 1943. године, у којој између осталог каже:
„Сава је са својим оцем Немањом саградио манастир Хиландар. Из хиљадугодишњег насљеђа брушеног на Светој гори, Свети Сава је црпио не само знање већ сву животну мудрост и смисао постојања. Он је положио темеље српској нацији, створио почетак, а сви каснији Немањићи иђаху путем што им га он бијаше утро. И тако све до дан данас…“.
Пилар је истицао да Срби могу да опстану и без државе, и без војске, али да не могу без Светог Саве и светосавске народне цркве. А то је суштина српства!
Срби су од народа узрасли до нације у вријеме непостојања своје државе и окупације свог државног простора. Захваљујући својој Цркви, Срби су и без државних институција, од етничке заједнице постали завјетна заједница – савез народа са васкрслим Христом, односно вјерујући народ окупљен око Цркве Христове.
Како је писао филозоф и његошолог др Жарко Видовић, Срби су завјетна заједница, а не крвна. У Црној Гори, као и у другим српским земљама, Србин је могао постати свако од соја (као Никитовићи са Дурмитора, од једног пољског пустолова из 17. вијека), под условом да нам је по Богу и стремљењима – брат. Зато све ДНК анализе и генетичарске експертизе, за (не)припадност српској нацији немају никакав значај.

Српско национално питање је заправо црквено питање. Отпадање Црногораца од српске нације – непосредна је посљедица отпадања од Цркве и Бога. Када је Црква, у време комуниста, практично била забрањена, није било ни Срба, сви су били Југословени.
Због специфичног поријекла српске нације, безбожништво у српском народу доводи до осипања историјске свијести, а самим тим и до осипања националног бића српског народа. Зато ће све већи повратак Цркви у Црној Гори, дати резултате и у националном смислу, што ћемо видјети већ на наредном попису становништва.
Извор: СЕДМИЦА
Прочитајте још:

Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:


Светосавље је тројство Црква-Народ-Држава.
Немањићи и кнез Лазар су најсјајније показали везу Црква-Држава, док се веза Црква-Народ најбоље видела у 47 црквено-народних сабора Срба у хабзбуршкој Војводини. Везу Народ-Држава најбоље су показали Обреновићи и краљ Петар. Тројство у коме Народ активно учествује у раду Цркве и Државе, (које су у хармоничном сагласју) наш је заветни пут.
Разлог зашто више нема Срба Католика, Мухамеданаца и Јевреја, кривица је Срба само у толико што су изгубили средњевековну државност. Пример постојања Срба Католика (све до почетка ХХ века) махом Дубровчана, треба везивати за врло толерантан и повлашћен положај који су им пружали нпр. листом сви Немањићи. Падом средњевековне Србије, просто, Србе других вера привукле су јаче силе – Католике Рим, а муслимане Цариград. И то не од њих стварајући Италијане и Турке, већ измишљајући нове нације на бази верског предзнака.
Овде је важан период ропства под Турцима, када завет прелази у мит и епску народну поезију. Тиме духовност прелази у културу, а то је ниво који су могли баштинити и припадници других вера. Српство тако добија својеврсни „морални мандат“, а Србија постаје „Пијемонт Балкана“ после Карађорђевог (првог балканског) Устанка против Турака. На томе су градили Обреновићи, стварајући, како професор Антонић каже „сељачку републику“, „Слободију“ привлачну за све, земљу са највећом имиграцијом после САД.
Нажалост, као кад је Цар Душан хтео велико нехетерогено царство, тако се и краљ Александар одлучио за хетерогену Југославију и, што је најгоре, заменио српски духовно-културни светосавски модел за његов југословенски пандан. Епилози убрзаног унутрашњег урушавања (и код Душана и код Александра) по принципу „куле од карата“ на линији Држава-Црква-Народ, ретроспективно, свима су, на жалост, познати.
Носећи свете мошти светог стрица свог у своју земљу, благочестиви краљ Владислав радосно хиташе испред кивота, као некада цар Давид испред Ковчега Завета, појући псалме. А кад се приближи са светим моштима Светога, блажени архиепископ Арсеније изађе на сусрет са епископима, игуманима, благородницима и мноштвом верујућих, и учинише достојно поклоњење Светоме, и целиваше свете мошти његове као Божјег угодника. Кад народ Српски чу о доласку Свстога, сливаше се са свих страна да види и да се поклони. А Бог богато даваше благодат од моштију Светога онима који их се са вером дотичу. И многи болесници молитвама Светога добише исцсљеља од недуга својих. Краљ и архиепископ, са епископима, игуманима, монасима, благородницнма и мноштвом народа, ношаху Светога у великој радостн са псалмима и песмама. И кад стигоше у манастир Милешево, задужбину краља Владислава, ту га у цркви Свстог Вазнесења Господњег чесно положише v гроб који му краљ Владислав беше спремио. И благочестиви краљ приреди велико празннчно славље у спомен Светога Саве.
После не много времена, једном богобојажљивом и побожном преподобном старцу у манастиру Милсшеву јави се у сну Свети Сава говорећи, да његове свете мошти изваде из гроба и положе их испред гроба у цркви. То би учињено, подигоше из гроба пресвето тело њсгово читаво и нетрулежно и миомирисно, и поставише га напред у цркви, свима на виђење, поклољење и исцељење. И потом бише од светих моштију многа чудесна исцељења, као што о томе опширно говоре животописци Светога — Теодосије и Доментијан.
Молитвама Светога оца нашег Саве Чудотворца, Господе Исусе Хрнсте, Сине Божји, помилуј Српски род и све Православне, амин.
https://www.crkva.se/srbi/srbi_prenos_mostiju.htm
Срби су постојали и прије православља. Овај текст је пропагандно смеће уперено против српске националне свијести. Вјера је хоби, интима, а етничка припадност и идентитет и све око њега , обавеза сваког Србина.
Asf@, predhrišćanski Srbi su bili poluprimati koji su živjeli u pećinama, i oni nemaju ama baš nikakve veze sa današnjim, svetosavskim Srbima… Čak ni krvno… Po rezultatima ispitivanja hrvatskog državnog instituta za genetiku, geni današnjih Hrvata se poklapaju sa genima Srba iz desetog vijeka koji su naselili današnju Hrvatsku, dočim se geni današnjih Srba neznatno poklapaju… Summa summarum, mi, hrišćanski/pravoslavni/svetosavski Srbi nemamo ama baš nikakve veze sa Srbima paganima… ni krvne, a pogotovo ne duhovne…
Pogledajte sve ove komentare „sekularizacije“.
Ajde da uzmemo jedan slucaj, tj. narod koji je ispunio njihove uslove, naizgled primer ce biti „mnogo ekstreman“, ali to su rezultati njiovih zelja.
Albanci, stasu oni bili? Osim lingvistike, nista, menjali su i veru i kulturu, i menja ju je i dan dana. Bili su Grci kad je trebalo, pa su bili „Srbi“ dok je ALbanija bio Srpski feud u srednjem veku, pa su onda postali Turci, a sta je uvek bio slucaj? Bili su najgori Grci, Srbi, Turci od svih. Menjali su vere ko carape i dan anas to rade, bili su muslimani pa su skupljali ISISovce tog vremena da kolju Srbe i proteruju, pa su onda postali Katolici isti ti apostati. Koriste nesto duhovno, egzistencialno za klanje, za kradju, za osvajanje. Nesto sto Srpski verni narod sa tradicijom koji drzi veru za visoko NE MOZE.
Ko su bili Albanski najveci heroj? Grko-Srb Skenderbeg, koji je zbog kulturoloski, verskih stavova svojih roditelja i borio se i zasluzio svoje mesto u istoriji, a ne zato sto se drzao ALbanske niskosti.
Na kraju kakvo je Albansko drustvo? Zaostale plemenske strukture, preskocile ceo sistem republika, i odma postale mafijsko oligarhijski klanski kriminalni sistem bez vere, bez ideja, bez ljubavi i dobrote. Krajnji zavrsetak ultimativne sekularizacije i unizavanja vere kod naroda.
Ako vam se to svidja, idite u Albaniju, a ako preferirate tranvestite, mesavine krvno-genetsko-kultune bolestine i oligarhijski sistem gde nemozete da pisnete i gde vam zabranjuju sta da ucite ( pre neki dan zabranjeno sve anti kapitalisticko da se uci u skolama u Velikoj Britaniji), idite na zapad.
Srbi su definisani svojom kulturom. Najbrojniji su oni koje u pretežnoj mjeri definiše peavoslavni krug ili recimo Svetosavlje. Ali to je zato što Srbi pravoslavni, katolici, muslimani i ateisti, pod pritiskom viševjekovnim, nisu smogli snage da ostanu pod jedim simbolom. Ili da ga prosto izmisle radi inovjeraca. Andrić o tome sve vrijeme piše. Nismo imali uslove i snagu da stvorimo inkluzivnu kulturu. Gubili smo ratove od jačih a potom smo se kinjili medjusobno osnovom kulturološke razlike. Sada pravimo distancu od nesvetosavaca, ali je problem jezik pa ukupno imamo šizofrenu situaciju. Ja bih želio da nas pitanje identiteta više ne preopterećuje, pogotovo buduće generacije, imam osjećaj da ovakvi tekstovi idu ka tome kroz jasnu podjelu i definisanje osnovom religije, ali se bojim da to, upravo zbog jezika koji nas lijepi jedne za druge, neće biti moguće.
Ovaj tekst može samo da šteti Srpstvu i Srbima, jer se Srpstvu negira etnička posebnost i poreklo i sve se svodi na pripadnosti veri i ideologiji. Time će se samo olabaviti osećaj pripadnosti Srptvu, jer sutra može bilo ko da promeni i veru i ideologiju, a nagledali smo se toga zadnjih par decenija.
I šta onda?
Dakle sutra neki Kinez da postane pravoslavac i da prihvati Svetog Savu on će se izjednačiti sa nama u Srpstvu, iako mi vekovima nosimo to ime, ginuli smo za njega, vekovima slavimo slavu, prenosimo sa kolena na koleno naše epske pesme i predanja o našim junacima, vladarima i drugim velikanima, o bitkama naših predaka…
Изузетан текст.
Језгровит и дубоко мисаон.
СПЦ није само црква, већ многострадална црква и као таква она се за ових 800 година стопила са Српством, постала једно.
А темељ том јединству дао је баш Св. Сава.
Избор православља код Срба је избор вредносног система, као луча и у добру и у злу.
Не спорим да постоје и други системи.
Али, ако се Срби чврсто држе Светосавског правца, нема тог искушења које ће га надвладати.
Читајте Номоканон Св. Саве, Нови завет, поуке духовних отаца, идите на литургију, преносите на млађе и ширите љубав православну.
Мир и радост свима.
Summa summarum, svako ima pravo na svoje viđenje, ALI, NAJVAŽNIJE JE DA SE MI NA NAREDNOM POPISU PIŠEMO KAO SRBI, pa bili zavjetni, krvni, ovi, oni, lako ćemo…
Pisite se kao dupli Srbi, a vala i vredite makar za dvoicu.
Slavs, ?istina obično bude negdje između…?
Etno-religijska nacija poput Jevreja
Pa onda po toj logici i crnci mogu biti Srbi? Ovo za Svetosavlje je tačno, ali je isto tako tačno da su Srbi krvna zajednica.
Nije tačno da su krvna zajednica. Genetska slika i Dušanov zakonik se slažu da je Srbija zajednica Srba, Vlaha i Arbanasa, dodao bih i Bugara i Cincara. U Crnoj Gori je čak ta slika šarolikija đe Slavenosrba nema više od 8%.
Velikoj SRPKINJI, ali baš velikoj?, Ivani Žigon, otac je SLOVENAC (Stevo Žigon)… Znači, čovjek je ono što osjeća da jeste… NACIJA/NARODNOST je duhovna, kulturološka kategorija… Ljudi nijesu paščad da bi im se „pasmina“ određivala na osnovu krvnih zrnaca…
stevo zivon je jevrej…
kosta@, ne mjenja na stvari, poenta je u tome da Stevo Žigon NIJE SRBIN, a njegova ĆERKA Ivana je zaista VELIKA SRPKINJA! Jesi li ukapirao o čemu se tu radi?? Pozdrav!?
?
Mislim da je ovaj tekst u suprotnosti sa uređivačkom politikom ovog portala. Ovim se poziva da nema Srba van pravoslavlja, nema Srba ateista i agnostika. S druge strane mora se uvidjeti da je ovo je jedan rijetkih javnih izjava da je Srbin virtuelan pojam u etničkom smislu.
Andrija, nema srpstva bez pravoslavlja i svetosavlja! Pitaj bilo kojeg Bošnjaka/muslimana čiji su korjeni srpski, da li se osjeća Srbinom, i da li planira da se vrati svojim korjenima – srpskim i pravoslavnim…
Aj sad ti objasni Svetosavne Muslimane „Gorance“.
Svetosavlje je zaver, pozrtvovanje, Bozja predanost, ostavljanje bogatstva za dobrocinstvo itd…
Tu postoji sinkretizam koji prosto nemoze nikada da se razume racionalizmom jer ono zabada u metafiziku i abstraktnosti ljudske duse i razloga postojanja koje se racionalizam nerazume i ne moze da objasni. To je deo duhovno filozofskog misticizma, koje se razume ljudskim bicem, dusom i verom.
Bravo za komentar Andrija !!!
Najveća greška naše intelektualne i političke elite, bilo je odustajanje od Srba muhamedanaca i Srba katolika. No, to je cijena istorije, što nam je Crkva stvarala, formirala države, a u naknadnom procesu formiranja modernih država, nacija, nijesmo bili u stanju da iskoračimo iz tih okvira.
Tako i dan danas, imamo taj retrogradni pogled, koji dolazi iz okvira same Crkve, koji prave tu isključivost pravoslavlje = srpstvo.
Ajde malo ad zadjemo dalje od 1800tih i vidimo da je razlog za to sto je Crkva bila jedini ujediniteljski faktor Srpskog naroda kroz celu okupaciju Turske i Austro Ugarske.
Postavljati krivicu na Crkvu zato sto je egzistencialno bila branik etnickog naroda je umobolno i bolesno je uopste doci to takvog zakljucka.
Drugo, narod je bio kivan na Turke, a jos vise na poturice zato sto su trpeli nekoliko vekova muke, pa kad je prevagnulo na drugu stranu, istresli su sre kao i Turci na Jermene i Grke posle toga. To je jedan od faktora koji ignorises.
Trece prva Jugoslavija je bila neka vrsta sekularizacije Srpstva koja je uspesno odvojila Srbe od svoje vere i time ih ostavila otvorenim za nakaradne ideologije vremena koje su dovele do masovnih brato ubilastava, na koje nisu naseli drugi narodi Jugoslavije, i jos su iskoristili da nas zavadjene poubijaju.
Samim nasledstvom Svetosavlja, i Lazarevog zaveta, na Crkvu je legao teret zastite Srba, koji i danas traje kao sto vidimo u CG. Posle umogolisanja i brato ubilastva Srpskog naroda, svi se sa bogom nakraju jedino mogu ujediniti i pomiriti.
Siguran sam da ti je jasno da ima hiljade razloga rasrbica, drugosrbijanaca koji su se menjali iz Fasista u Komuniste pa na kraju u „Liberale Gradzaniste“ sa isitm ciljem, rasrbrljavanja, unistavanja Srba i svadjanja Srba sa svojim susedima istih korena.
Mene su očili od malena – krivo sjedi pravo zbori !
Ko je postavio krivicu na Crkvu ? Jasno napisah „Najveća greška naše intelektualne i političke elite…“
I ne brani ti Crkvu od mene, živ bio. Polemisati uvijek možemo, ali ne na takav način da mi nešto podlo imputiraš.
Živ bio.
Nazalost ne mozemo svi ispunjavati uslove argumentisanja drugome i to je glupo ocekivati.
Ja sam ti lepo odgovorio da je slika i prilika dugotrajna i uslovljena dubokim temeljima koje kada bi rusili, srusili bi i samu etnicnost naroda.
Drugo necu ja da cekam tvoje izjave da bi izneo svoje, bez obzira koje stavove ja iznesem, to ne znaci da ti moras da drzis protiv stav onog sto ja iznesem, nego je to digresija, ako ti je uvredljivo drugacije za razumeti.
Pa, dobro, Anonimni, izvoli, pa (po)vrati te Srbe-muhamedance (Bošnjake) i Srbe-katolike (Hrvate) i Crnogorce-bezbožnike u Srbe… Da li se ijedan ponovo htje Srbinom zvati? NE!!!
„Pisac“ teksta se poziva na Iva Pilara osvjedočenog Srbomrzca koji je zagovarao rješenje Srpskog pitanja tj uništenje Srbije i koji je pisao političke pamflete AustroUgarskoj. Ovo samo pokazuje koliko neki ljudi kad moram tako da kažem nemaju pojma, Srbi su stariji i od Svetog Save i pravoslavlja.
NEMA SRPSTVA BEZ PRAVOSLAVLJA/SVETOSAVLJA!!! Evo, prođe petsto godina, a nijedan Srbin-musliman (Bošnjak) se ne htjede ponovo zvati Srbinom… Doduše, veliki Meša Selimović je bio jedini koji se pisao kao Srbin islamske vjere, no, čini mi se da je to posledica toga što je on kao parekselans intelektualac, bio svestan da stvara na srpskom jeziku… Drugačiji je slučaj slavnog filmskog reditelja Emira Kusturice, jer se on krstio i vratio pravoslavlju, a i sebi nadenuo srpsko ime – Nemanja…
Maloprije prođoh ulicom Džordža Vašingtona, inače, vrlo značajne ličnosti za razvoj Podgorice?… Bješe ogromna gužva ispred Hrama… Stotine autobusa, kombija i limuzina, plavskih, gusinjskih, rožajskih, petnjičkih, bjelopoljskih, novopazarskih, tutinskih, tivatskih, dubrovačkih, splitskih, zadarskih, riječkih, zagrebačkih, osječkih, vinkovačkih, i drugih registarskih tablica?… Pristigli muslimani i katolici, hoće da se vrate u vjeru pravoslavnu?… I čujem kako komentarišu da jedva čekaju popis stanovništva, kako bi se upisali kao nacionalni Srbi?…
P.S. Ne sprdajte se, ljudi moji, nijedan Srbin-musliman (Bošnjak), niti jedan Srbin-katolik (Hrvat) neće se milom pisati Srbinom, a silom niko nikome nema pravo to da nameće…