Batidur

Kao kada bih ja saznao za najboljeg među stolarima, i u nj naručio da mi za neograničeni budžet napravi savršenu stolicu (od vrste u koju kad čovjek sjedne, poželi da ne ustane), tako je i do mene, kao kod zanatlije pisca, došao zlatni vaterpolista iz Bijele, u potrazi za narativnom pomoći…

Sagradio je porodični hotel na 12 metara od linije oseke, i poželio da svaka od 12 soba ima posebnu, autohtonu, bokokotorsku priču.

Zadugo sam razmišljao kako bi to plaćeni dizajneri po mojim jezičkim uputama osmislili enterijer 12 soba s pogledom na more – te dođoh do sljedećih rješenja:

1. Porodica Ž – od doba baroka u Boki Kotorskoj: Priča o tri vijeka čuvenih sveštenika, istoričara, arhitekata, profesora, pomoraca, vinara, sportista;

2. Maslinarstvo – esencija Mediterana: Priča o prvom od tri lica malog obalnog mjesta;

3. Vinarstvo – rafinirana storija koja se pije: Priča o drugom od tri lica;

4. Ribarstvo – vještina, zanat, tradicija: Priča o životu iz mora;

5. Bijeljanin Petar Želalić (1717-1811): Priča o pravoslavcu, vitezu Malteškog reda;

6. Brodogradnja u Bijeloj: Priča o najpoznatijem brodogradilištu na Južnom Jadranu, since 1927;

7. Vaterpolo – sport u kome more oblikuje Apolone: Priča o jatu zlatnih delfina;

8. Jedrenje – snaga besplatnog vjetra: Priča o umjetnosti navigacije;

9. Petar II Petrović Njegoš (1813-1851): Priča iz sobe s pogledom na Lovćen, gdje počiva bokeljski učenik, crnogorski vladar i genijalni pjesnik;

10. Papa Sixto V Peretti, 1520-1590: Priča o papi čiji je otac porijeklom sa Bjelskih Kruševica;

11. Kotor, Perast, Herceg Novi: Priča o gradovima u Boki;

12. Istorija bokeljskog pomorstva: Priča o neprekinutom nizu nemirnih vremena, odvažnih kapetana i njihovih posada.

Višestruki zlatni vaterpolista poželio je iz nekih razloga da lijepi, novi, vižljasti hotel u nazivu obavezno ima slovo R, što me ograničavalo, ali i razigravalo pride – jer je naziv trebalo da bude ogrnut u romanizam, u neku „staru riječ“ kojoj danas jeste potreban prevod.

Izašao sam sa ovih 7 slanih predloga, po rastućem redosljedu: Hotel „Santorin“ (Obalni šljunak), „Portafortuna“ (Pomorska amajlija), „Perleto“ (Ljepotan), „Vipera“ (Poskok), „Traversada“ (Put brodom od luke do luke), „Figurin“ (Onaj koji jeste u estetskom smislu), zaključno s predlogom na koji bih po zadatim parametrima zaigrao i u podne i u ponoć – Hotel „Batidur“. Batidur je zvekir, alatka kojom se kuca na masivna vrata, da bi se ona iznutra otvorila dobrodošlicom.

Savršeno.

Osmislio sam cijeli narativni sistem i Word dokument poslao zlatnom vaterpolisti. Do danas se nije oglasio. Možda zato što novosagrađeni hotel na 12 metara od mora i nije postao porodični, nego je izdat. Na savršenoj lokaciji, i dalje je sa izuzetnom narativnom potencijom.

No što je nama do toga, je li hotel porodični, nije li, je li s narativnom potencijom, nije li? Možda samo zbog priče. Ako ništa, naučili smo što je to batidur. Nemojmo se zavaravati: kada bismo usvojili samo riječ na dan, ne samo da bismo postali zlatousti, nego bismo stvarnost oko nas mogli da posmatramo u većoj mentalnoj rezoluciji.

Recite po duši da li na Primorju zvekire opaža onaj ko ne zna kako se imenuje to u što gleda? Bome, granice našeg jezika granice su našeg svijeta.