Bokeški humor

Piše: Nikola Malović

Koji je najveći san jednog policajca iz Crne Gore? – Da zakupi dio Jadranske magistrale i počne da radi privatno!

Kvarat vijeka nisam pričao viceve, osim jednog: vica o rodi i žabi. Taj je bio savršen za dokazivanje Aristotelove definicije po kojoj je vic uvijek iznevjereno očekivanje.

Vicevi formom nisu autorsko djelo. Oni pripadaju narodu.

Bokeljizujući najbolje među 20.000 viceva koliko sam ih čuo ili pročitao – a kao nekadašnji student koji je za seminarski rad „Narodna erotska proza“ iz predmeta Narodna književnost dobio desetku – opazio sam da dobri vicevi nikad ne iščezavaju.

Da bi vic bio urnebesan, mora da zadovolji nizove strogih pravila: da bude savršen medaljon usmene književnosti.

Vic mora da ima dobar scenario, čudesne pojedince, likove izrasle iz naroda, ili grupa, ili situacija, da koliko je god to moguće bude u granicama pristojnosti, da ne glorifikuje opačine nego da ih ismijava, da bude slika vremena, ogledalo mentaliteta, kritika tlačitelja, ubica gluposti, a iznevjereno očekivanje mora da bude izvedeno iz parametara koji su logični, ponekad čak i uprkos logici (jer postoji čak i vic o ludom ćelavcu s dugom kosom)…

Veoma je važno da vic ne vrijeđa inteligenciju, čak ni u medaljonima u kojima su plavuše glavni likovi – već da inteligenciju razigrava čak i kada pitalica glasi: Kako plavuša farba jaja?, a odgovor – Karminom.

Pažljiv čitalac opaziće mentalitetska nijansiranja, opaziće more turista unutar šaljivih scenarija ako ništa drugo, opaziće specifičan kontekst Boke Kotorske. Samo u tom je smislu ova knjiga Antologija bokeljskog humora, pri čemu prva vic-pitalica (Gdje je granica između Boke Kotorske i Crne Gore? – Na 25. serpentini iznad Kotora, gdje prestaju da ti psuju mater, i počinju da ti koitiraju s ocem) – nije slučajna, već gotovo programska. Ako uopšte treba da se brani – stav je da ima oslonac u „Mediteranskom brevijaru”, nagrađivanom djelu Predraga Matvejevića, gdje se kaže: „Već su Pompejani, po Strabonu, s podsmijehom govorili o susjedima iza prvih brežuljaka“.

„Bokeški humor“ oslanja se na viševjekovnu tradiciju svih vrsta obalnih pošalica, koje se dijele na, gle: viceve, aforizme, anegdote, kolpe i botunade. Zaista držim da ako postoji udžbenik za specijalizaciju iz vica, ili za uznapredovale stendap komičare, onda je „Bokeški humor“ ta knjiga.

U knjizi pronazimo mnoge mentalitetske osobine Bokelja, ali i mnoštvo tipiziranih, svevremenskih likova: turiste, sveštenike; Srbe, Hrvate, Bosance i Crnogorce; plavuše, ludake, policajce, političare i prostitutke, konobare, ljubavnike, pijance, kriminalace, supružnike, carinike, bolesnike, studente, pomorce, kapetane… no i zmije, ajkule, zlatne ribice, bakalare, i starogradske mačke…

Kao pisac i knjižar držim da ne postoji gušći koncentrat pisanog humora.

Isključiva namjera „Bokeškog humora“ je da nasmije i zabavi, te se u druge svrhe ne smije čitati naglas niti prepričavati.

(Izvor: Pečat)

U potpisu fotografije:

Bokeški humor, U osnovi naslovne strane, Vojo Stanić, Plaža, 1985.

Nikola Malović

*

ANTRFILE 1

Porijeklo vrsta

Pod suncobranom na prepunoj plaži usred sezone sjede sinčić i majka.

– Mama, kako su nastali ljudi?

– Bog nas je sve stvorio.

– Ali, tata mi je rekao da potičemo od majmuna?

– Sine, ja ti pričam o mojima, a tata o svojima.

*

Kvalifikacija

– Ti si ono završio Fakultet za menadžment u turizmu?

– Jesam, prosjek 9,9!

– E, pa svaka čast! Nego, pošto su ti ovi krastavci?

*

Sajber teroristi

Jedne noći svi konektovani Bokelji dobili su zastrašujući poruku:

„Ugasite vašu web stranicu, Fejsbuk i Instragram profil u roku od 24 sata da mi ne bismo morali.“

U potpisu: Anonimous Montenegro.

*

Mali Mato

Mali Mato kaže policajcu:

– 50% policijota iz Crne Gore je nepismeno!

Ovaj ga povuče za uvo.

– Pardon, 50% policijota iz Crne Gore je pismeno!

– E, tako može! – kaza policajac.

*

Jutarnje razgibavanje

Priča voditelj jutarnjeg programa na nekom crnogorskom radiju čije frekvencije dopiru do Boke:

– Dobro jutro, sokolovi, idemo na jutarnje razgibavanje: jedan-dva, jedan-dva, jedan-dva… A sada drugi očni kapak, idemo: jedan-dva, jedan-dva…

*

Zubatac

Ispraća Mare svoga Tripa koji ide na ribanje.

– Možda danas ulovim kakvog zubaca? – spekuliše Tripo. – Nikad se ne zna.

– Vidi – kaže mu žena –  ako zubatac bude skup, a ti kupi kakvog cipola…

*

Da li biste ponovili?

Kako sezonski konobar iz Crne Gore na obali kaže gostu:

– Oprostite, molim vas, da li biste bili toliko ljubazni da ponovite posljednju rečenicu, nisam siguran da sam vas najbolje razumio?

Kaže:

– Aa?!

*

ANTRFILE 2

Plavo-bijeli humor, u slici

S petka na subotu dogodila se u obalnom mjestu saobraćajna nesreća. Ništa ozbiljno, srećom, i bez žrtava. Ali je svako mogao da prepozna kako do juče skupocjeni automobil mladog pomorskog oficira od tog jutra ne vrijedi mnogo: zakucao se na ravnom putu u parapet – obalni zidić, naoko iz čista mira…

O tome kako se i zašto dogodio udes, povela se među mještanima rasprava.

–  Mladost nema svoje zakone u pameti, nego u krvi! – kazao je profesor u penziji, okružen ženama s borsama punim blitve i freških sarduna sa pjace.

– Ma, što li je to moglo biti? – pitala se jedna žena. I pitali su se svi.

– Ma, što bi drugo bilo, nego ovo… – prospekulisao je najbolji kartaš u mjestu. – Petak veče, ludovalo se, i popilo! Vraćali su se autom iz Kotora. I sad: Da ona nije imala u ruci aša baštuna , a on da u ruci tokom vožnje nije imao duju špadi – do ove nesreće ne bi ni došlo!