Bratstvo koje nijedna gumica ne može izbrisati

Na brdašcu iznad Gornjeg Milanovca, u selu Velereč, Udruženje radnika umjetnika Srbije i Crne Gore, sa sjedištem u Gornjem Milanovcu, godinama organizuje druženje pod nazivom „Dan u prirodi radnika umjetnika“.

Udruženje po mnogo čemu jedinstveno koje okuplja radnike umjetnike iz dvije bratske države do sada je organizovalo više kulturno-umjetničkih manifestacija. Njegovi članovi su slikari, rezbari, umjetnički bravari, tkalje, vezilje, pjesnici i drugi, a dolaze iz dvadesetak gradova Srbije i Crne Gore.

Na pomenutom umjetničkom brdu je na dan Svetog Trifuna, odnosno na Dan zaljubljenih, 14. Februara 1999. godine, otkriven spomenik pod nazivom „Kamen ljubavi“. Na kamenoj gromadi težine devet tona uklesani su prigodni stihovi slavne pjesnikinje Desanke Maksimović koje su odabrali pjesnici Dobrica Erić i Milena Proković i slikarka Verica Brković.

Čitamo pod raširenim krilima, takođe ugraviranog, bijelog orla poznate Desankine rime: „Ne merim više vreme na sate, ni po sunčevom vrelom hodu; dan je kad tvoje se oči vrate i noć kad ponovo od mene odu“.

U stvrdlom betonu pod pločom ostao je plavi otisak djevojačke šake, a pored njega vijenci u obliku srca.

Udruženje planira da tu, na Umjetničkom brdu, pored „Kamena ljubavi“ podigne još jedan objekat – „Kolibu ljubavi“. Javno preduzeće „Srbijašume“ obećalo je stabla od kojih će se iseći brvna i druga potrebna građa za „Kolibu ljubavi“. Tako će, vjeruju u Udruženju, ovo brdo postepeno sve više postajati zaista umetničko.

Za sve što se na brdu dešava najveću zaslugu imaju Radojko Solujić, radnik, kovač u penziji, slikar i pomalo pjesnik, koji je i osnivač Udruženja radnika umjetnika SCG, njegova supruga Katarina, pjesnikinja, i još jedan broj radnika – umjetnika iz Gornjeg Milanovca, kao i iz drugih gradova. Solujić je za ove potrebe ustupio svoj plac na tom brdu. On je istinski zaljubljenik u prirodu i umjetnost i ulaže mnogo truda zarad uspešnijeg rada udruženja. To mu priznaju odreda svi članovi organizacije na čijem je čelu.

Predvođeni Solujićem, nedavno su članovi tog udruženja boravili i u Crnoj Gori. Tradicionalno već, nakon glavne turističke sezone njihova kolonija je u Sutomoru. Organizovano posjećuju ovdašnja kulturno-istorijska znamenja, koja su najčešće inspiracija za njihovo stvaralaštvo.Tu im se priključuju i njihovi članovi koji žive u Crnoj Gori. Prije svih Branko Bato Krković, Slavka Klikovac, ali i Neven Milaković, Svetozar Đurišić, Miladin Trifović, Vasko Janković, Marko Giljača, Miško Šaban…Najprije ih je sa zdravicom i riječima najtoplije dobrodošlice na Željezničkoj stanici u Podgorici dočekao Bato Krković, u tradicionalnoj crnogorskoj nošnji.

Druženje je nastavljeno u Starom Baru, na Topolici, kraj mora,.. Obišli su sutomorske tvrđave Tabiju i Nehaj, staro naselje Brca, Divlju plažu, Maljevik, stvarali i pomalo se sunčali na sutomorskoj obali. Vrijeme ih je i te kako poslužilo, pa je bilo i kupanja u moru.

-Naše udruženje je osnovano za vrijeme zajedničke države i ponosni smo što smo i dalje na okupu mi iz Srbije sa braćom i kolegama iz Crne Gore. Naša druženja su nešto što je iznad dnevne politike i takav odnos treba afirmisati kako bi i generacije umjetnika koje dolaze nastavile istim putem – kaže književnik Slavimir Zelenkapić, 63-godišnji Kragujevčanin, rodom iz prokupačkog Grabovca.

I predsjednik udruženja Radojko Solujić je istog mišljenja. – Za nas umjetnike političke granice ne važe. Gotovo nikada se na našim druženjima ne raspravlja o političkim temama, koliko god su one ponekad neizbježne, kaže Solujić.

Za pjesnika i zdravičara iz Morače Bata Krkovića druženje sa kolegama iz Srbije ima nemjerljiv značaj.

• Mi smo jedan isti narod, naše narodno i umjetničko bratstvo ne mogu rastaviti nijedna granica i ničija politika, ono će trajati zauvijek – veli, Krković, koji je nedavno boravio u Kragujevcu, gdje je prisustvovao svečanosti i neobičnoj izložbi slika i skulptura upriličenim u čast starih srpskih oružara, u Muzeju fabrike „Zastava oružje“. Izložba slika i skulptura je organizovana pored starih topova, pušaka, kubura, sablji… Autori postavki su bili upravo članovi Udruženja radnika umjetnika Srbije i Crne Gore, a Krković kaže da je ono što je tom prilikom doživio u srcu Šumadije nešto najljepše čega će sjećati dok god bude živio.

Zajednička budućnost

Bato Krković, koji je autor 17 knjiga epske, duhovne i lirske poezije, kaže da je na mlađim stvaraocima da unapređuju saradnju odnosno, kako kaže, nesporno bratstvo među radnicima umjetnicima u Srbiji i Crnoj Gori.

– Naš jedini put je put jedinstva sa braćom u Srbiji, jer su nam preci isti, kao što nam je ista i crkva i vjera. Ista nam je prošlost, sadašnjost, a osuđeni smo od Boga i na zajedničku budućnost, koliko je god nekome stalo da prikaže navodne razlike između naroda iz dvije srpske države, poručuje Krković.