Cetinje – Od istorijske prijestonice do prezrene kasabe političkog banditizma
1 min read
Vojin Grubač
Piše: Vojin Grubač
Vriska, rzanje i javno kopitanje političkih satelita potonulog, politički raskupusanog i voljom građana Crne Gore brutalno šutnutog bivšeg „predsjednika Crne Gore“, uključujući i nedostojnog varošonačelnika Cetinja-kako bi, eto, inauguracija novog predsjednika Crne Gore u Podgorici značila „marginalizaciju Cetinja“ je licemjerni pokušaj da se ispravi nemoguće!
Današnje Cetinje, da se razumijemo, niti je grad niti prijestonica već varoš oronula, utučena i u „zemlju zabijena“ od čudovišnih eksperimenata političkih ekstremista starog satanističkog režima Đukanovića.
Te banditske političke grupe koje nisu uhapšene zbog višegodišnjeg remećenja reda su najavljivale bezobrazluke uoči inauguracije, a lokalna vlast na Cetinju ih nije pacifikovala javnom reakcijom, osudom, već papagajski ponavlja kako se ustoličenje predsjednika „mora dogoditi“ na Cetinju.
Ništa se ne mora, to su iluzije.
Osim toga, jadni varošonačelnik Cetinja nije korektno reagovao i oštro osudio kordon „toplog zeca“ kojeg su cetinjski džiberi i raspojasane političke bande priredile na konvenciji Jakova Milatovića u tom mjestu.
Nije mu ni čestitao pobjedu na predsjedničkim izborima, a sada nešto mudruje i halucinira!?
Ako je već tako, ako taj opskurni lik nije imao minimum političke i civilizacijske kulture, koja se uči u „osnovnoj školi demokratije“, u bitnim momentima moderne istorije Crne Gore- tada je logično da dotični varošonačelnik Cetinja preuzme na sebe političku odgovornost za marginalizaciju svoje kasabe, koja je postala nedostojno mjesto za bilo kakve državne manifestacije.
Dakle, nedostojna za sve državne manifestacije, ne samo za inauguraciju novog predsjednika države.
Ovakvo Cetinje se mora ostaviti bez svih državnih manifestacija, ali usput mu se mora dati korektna šansa da se oslobodi svojih uličnih političkih bandi ako želi imati bilo kakvo uvaženje od Crne Gore.
To neka pokuša uraditi sadašnje političko rukovodstvo nekad važnog i blistavog centra države, a danas nesrećne i tužne crnogorske kasabe.
Ako ono želi i uspije Cetinje, nekada bitno mjesto slavne istorije- izdići na nivo znamenite prijestonice Crne Gore kojom će se svi ponositi, to će biti uspjeh za iskrenu čestitku.
Takav progres sigurno želi, ne malih 28 odsto Cetinjana koji su glasali za novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića ili protiv Đukanovića, nevažno, vođeni novim idejama i konceptima.
Ako to cetinjsko rukovodstvo ne želi, sve je u redu, neka tavore u svom besmislu jer takvi nikome nisu potrebni.
Oni koji danas perverzno predstavljaju bučni dio Cetinja, sliče nomadima iz stepa koje je neko nasilno dovukao za uši i rogove u Rim i te varvare predstavio kao Rimljane!?
Da se razumijemo, niti su ti stepski nomadi Rimljani, niti su bučni i perverzni, cetinjski ideološki kopitari-istorijski prepoznatljivi Cetinjani!
Sumnje nema da će ministar Adžić vrlo lako obezbijediti bezbjednost eventualne inauguracije novog predsjednika države na Cetinju.
Ali, to nije ključna stvar.
Ključna stvar je metafizika prostora, koja pati od nedostojnosti.
Sve ostalo je u rukama mladog predsjednika Crne Gore i njegove odluke, koja će biti prihvaćena ma kakva da bude.
državu ruše oni sami ( idoli i njihovi fanovi) bolje no iko drugi
mup bez da pokuša jedared nije sposoban da obezbedi ustoličenje predsednika države na osnovu tračeva
promeniše i vječnosti značenje
U Crnoj Gori prisustvujemo jedinstvenoj pojavi – dio stanovnika herojskog Cetinja koje je bilo centar stvaranja Crne Gore postali su neprijatelji sopstvenog identiteta, istorijskog, etničkog, vjerskog… Pristalice 12. jula su glavni protagonisti proslave 13. jula. Potomci izdajnika iz tzv Lovćenske brigade Krsta Popovića monopolizuju slavu onih koji su ginuli na Sutjesci. Sopstvenoj državi, za čiju se slobodu navodno bore, kliču na jeziku italijanskog okupatora. Glavni neprijatelj im je manastir koji je bio mjesto rođenja države. Sve ovo zvuči nemoguće, ali je u Crnoj Gori moguće.
To nije CETINJE nego neki neprepoznatljivi ZOMBIGRAD. Na nedavnim predsjedničkim izborima, od 36 biračkih mjesta, samo je na jednom (Drušići) pobijedio Milatović sa minimalnom većinom. Nuijesu Cetinjani glasali za Mila nego za njegovu rasi-šovinističku politiku preme Srbima!
Kakve će to srbende biti, ti Cetinjani. Samo dok Srbija malo dođe sebi i ojača. Neće se moći živjeti od njihovog srbovanja. Kao što ni sada ne daju živjeti.
Živim za taj dan kada će na Cetinju biti izgrađena jedna velelepna džamija sa četiri minareta i da mujezin zapjeva sa jednog od njih.Inače na Cetinje nijesam bio od 1991.godine jer su mi neki tadašnji Liberali psovali majku srpsku i nazivali me pogrdnim imenima zbog neke bezvezne rasprave.Đavo ih ponio od tada ih uživo gledao nijesam!
Kako da Cetinjani nekoga ljudski dočekaju kad ih predvodi Hajdana Huter, udata za potomka austrougarskog okupatora što mrzi prvo sebe jer je nekoliko puta pokušala samoubistvo, pa Srbe pa sve ostale. Ova, nazovi „Starocrnogorka“ koja je bratu kuću ponijela ima takvu mržnju kakvu imaju samo potomci austrougarsko-talijanskih liziguza njoj sličnih.
Grubač kaže:“Ovakvo Cetinje se mora ostaviti bez svih državnih manifestacija, ali usput mu se mora dati korektna šansa da se oslobodi svojih uličnih političkih bandi ako želi imati bilo kakvo uvaženje od Crne Gore.“ Potpisujem i predlažem da se raspiše referendum, oko ovog predloga,na nivou CG uz jedan mali dodatak-pojašnjenje :ulične političke bande-su potomci italijanskih kopiladi (opšteprihvaćena konstatacija Jova Kapičića) iz ’41, ’42 i ’43 godine.
E zbog ovakvog laprdanja nikad vise na Cetinje nece proc ni S od Srpskog.
Pod hitno da se ukine ono davanje 1% od nacionalnog budžeta Opštini Cetinje. Diskriminišu sve ostale gradove u CG.
Bog ti pomoga Grubacu. Niko tako jasno ne opise lazikomite i ostalu bagru izdajnicku.