5 thoughts on “Да је Младен Радуловић – Ема Ђухић, „Будва“ не би „потон(е)ула“”
… Može!
Ako čovjek, goveče neznaveno, ako on nešto, bilo što, ne zna, onda, e onda može!
Tako i ovi junak s broda …
Da je znao koliko je teško 500 kg. kokaina, bilo čega, ne bi ni u nam moga da ga sam potrpa i smjesti po budžaka i škafova, da ga skrije od prokleta Njemca, gestapovca, sjetite samo što su činjenli od svijeta po logora …
Nego, da se puštimo toga, što je bilo bilo je, mi smo danas š njima u savjez, gestapovcima! Nije nam da laprdamo i sami sebi zabijamo prst u oči!
Moramo biti pragmatični … Ruka ruku mije, i tako to … Što nama neće biti teško, navježbali smo se onomad, i ne samo na junačko Cetinje, kad smo sa mrskim okupatorom svilenijem Talijancima prđeli u istu tikvu. Sve zajedno š njima protivu sebe, a sve za naše dobro!
Nego, da se mi vrnemo na slučaj jedna čovjeka i 500 kg. kokaina.
Ako ste me pažljivo pratili, onda vam je svima jasno da je moga, brat bratu, da ga sam savlada pod uslovom da ne zna da je 500 kg. mnogo!
Raduloviću, e, on ti svakako nije znao … Jer, nije se on zlopatio i školovao da premjerava koloko je što teško, nego koliko je lako čestito raditi za državu i narod! Nije ka neki rabotao na pjaci na kantar, okrenut samo sebi i svome ćaru, no je on visoke škole učuo da naviga i morem brodi, da pomože svoju domovinu kada joj je najteže!
A ko vam ni poslije ovoga nije jasno da je njemu lasno bilo da prti 500 kg. đavolja kokaina ako je to za opšte dobro i prosperitet “ male“, a časne i poštene, nikad vam biti neće!
Svak ko dobro misli svojoj zemlji i jađenim pemzionerima, našijem roditeljima, kojima je taj heroin slamka spase, ne da oni šmrču, ne šmrkalo ih, ne, ne da Bog, nego da otud belog prime mizerne penzije od kojih se ionako ne može živjet!
Zato je ovi mornar državni, skoro pa heroj!
Žalio sebe nije na 500 stotina kilograma muka kokaina, ako je za opšte dobro.
Rodoljub, iako je Mladen!
I sad kad ste sve ovo čuli, em pošteno, em argumentovano do same srži ekonomskog opstanka “ male“, a vječne …
… Jel de da je mogao, obraza vi?
… Može!
Ako čovjek, goveče nenaveno, ako on nešto, bilo što, ne zna, onda, e onda može!
Tako i ovi junak s broda …
Da je znao koliko je teško 500 kg. kokaina, bilo čega, ne bi ni u nam moga da ga sam potopa i smjesti po budžaka i šksfova, da ga skrije od prokleta Njemca, gestapovca, sjetite samo što su činjenice od svijeta po logora …
Nego, da se puštimo toga, što je bilo bilo je, mi smo danas š njima u savjez, gestapovcima! Nije nam da laprdamo i sami sebi zabijamo prst u oči!
Moramo biti pragmatični … Ruka ruku mije, i tako to … Što nama neće biti teško, navježbali smo se onomad, i ne samona junačko Cetinje, kad smo sa mrskim okupatorom svilenijem Talijancima prđeli u istu tikvu. Sve zajedno što njima protivu sebe, a sve za naše dobro!
Nego, da se mi vrnemi na slučaj jedna čovjeka i 500 kg. kokaina.
Ako ste me pažljivo pratili, onda vam je svima jasno da je moga, brat bratu, a ga sam savlada pod uslovom da ne zna da je 500 kg. mnogo!
Raduloviću, e, on ti svakako nije znao … Jer, nije se on zlopatio i školovao da premjerava koloko je što teško, nego koliko je lako čestito raditi za državu i narod! Nije ka neki rabotao na pjaci na kantar, okrenu samo sebi i svome ćaru, no je on visoke škole učuo da naviga i morem brodi, da pomože svoju domovinu kada joj je najteže!
A ko vam ni poslije ovoga nije jasno da je njemu lasno bilo da prti 500 kg. đavolja kokaina ako je to za opšte dobro i prisperitet “ male“, a časne i poštene, nikad vam biti neće!
Svak ko dobro misli svojoj zemlji i jađenim pemzionerima, našijem roditeljima, kojima je taj heroin slaja spase, ne da oni šmeču, ne šmrkalo ih, ne, ne da Bog, nego da otud belog prime mizerne penzije od kojih se ionako ne može živjet!
Zato je ovi mornar državni, skoro pa heroj!
Žalio sebe nije na 500 stotina kilograma muka kokaina ih, ako je za opšte dobro.
Rodoljub, iako je Mladen!
I sad kad ste sve ovo čuli, em pošteno, em argumentovano do same srži ekonom svog opstanka “ make“, a vječne …
… Jel de da je mogao, obraza vi?
… Može!
Ako čovjek, goveče neznaveno, ako on nešto, bilo što, ne zna, onda, e onda može!
Tako i ovi junak s broda …
Da je znao koliko je teško 500 kg. kokaina, bilo čega, ne bi ni u nam moga da ga sam potrpa i smjesti po budžaka i škafova, da ga skrije od prokleta Njemca, gestapovca, sjetite samo što su činjenli od svijeta po logora …
Nego, da se puštimo toga, što je bilo bilo je, mi smo danas š njima u savjez, gestapovcima! Nije nam da laprdamo i sami sebi zabijamo prst u oči!
Moramo biti pragmatični … Ruka ruku mije, i tako to … Što nama neće biti teško, navježbali smo se onomad, i ne samo na junačko Cetinje, kad smo sa mrskim okupatorom svilenijem Talijancima prđeli u istu tikvu. Sve zajedno š njima protivu sebe, a sve za naše dobro!
Nego, da se mi vrnemo na slučaj jedna čovjeka i 500 kg. kokaina.
Ako ste me pažljivo pratili, onda vam je svima jasno da je moga, brat bratu, da ga sam savlada pod uslovom da ne zna da je 500 kg. mnogo!
Raduloviću, e, on ti svakako nije znao … Jer, nije se on zlopatio i školovao da premjerava koloko je što teško, nego koliko je lako čestito raditi za državu i narod! Nije ka neki rabotao na pjaci na kantar, okrenut samo sebi i svome ćaru, no je on visoke škole učuo da naviga i morem brodi, da pomože svoju domovinu kada joj je najteže!
A ko vam ni poslije ovoga nije jasno da je njemu lasno bilo da prti 500 kg. đavolja kokaina ako je to za opšte dobro i prosperitet “ male“, a časne i poštene, nikad vam biti neće!
Svak ko dobro misli svojoj zemlji i jađenim pemzionerima, našijem roditeljima, kojima je taj heroin slamka spase, ne da oni šmrču, ne šmrkalo ih, ne, ne da Bog, nego da otud belog prime mizerne penzije od kojih se ionako ne može živjet!
Zato je ovi mornar državni, skoro pa heroj!
Žalio sebe nije na 500 stotina kilograma muka kokaina, ako je za opšte dobro.
Rodoljub, iako je Mladen!
I sad kad ste sve ovo čuli, em pošteno, em argumentovano do same srži ekonomskog opstanka “ male“, a vječne …
… Jel de da je mogao, obraza vi?
Da mu je Ema Đuhić „pomagala“ ni iz kreveta ne bi mogao da izađe makar neđelju dana!
Како је могуће да један „човјек“, па макар био и Радуловић сам припреми, допреми,потовари и среди 500 тона дроге ? Супермен !
… Može!
Ako čovjek, goveče nenaveno, ako on nešto, bilo što, ne zna, onda, e onda može!
Tako i ovi junak s broda …
Da je znao koliko je teško 500 kg. kokaina, bilo čega, ne bi ni u nam moga da ga sam potopa i smjesti po budžaka i šksfova, da ga skrije od prokleta Njemca, gestapovca, sjetite samo što su činjenice od svijeta po logora …
Nego, da se puštimo toga, što je bilo bilo je, mi smo danas š njima u savjez, gestapovcima! Nije nam da laprdamo i sami sebi zabijamo prst u oči!
Moramo biti pragmatični … Ruka ruku mije, i tako to … Što nama neće biti teško, navježbali smo se onomad, i ne samona junačko Cetinje, kad smo sa mrskim okupatorom svilenijem Talijancima prđeli u istu tikvu. Sve zajedno što njima protivu sebe, a sve za naše dobro!
Nego, da se mi vrnemi na slučaj jedna čovjeka i 500 kg. kokaina.
Ako ste me pažljivo pratili, onda vam je svima jasno da je moga, brat bratu, a ga sam savlada pod uslovom da ne zna da je 500 kg. mnogo!
Raduloviću, e, on ti svakako nije znao … Jer, nije se on zlopatio i školovao da premjerava koloko je što teško, nego koliko je lako čestito raditi za državu i narod! Nije ka neki rabotao na pjaci na kantar, okrenu samo sebi i svome ćaru, no je on visoke škole učuo da naviga i morem brodi, da pomože svoju domovinu kada joj je najteže!
A ko vam ni poslije ovoga nije jasno da je njemu lasno bilo da prti 500 kg. đavolja kokaina ako je to za opšte dobro i prisperitet “ male“, a časne i poštene, nikad vam biti neće!
Svak ko dobro misli svojoj zemlji i jađenim pemzionerima, našijem roditeljima, kojima je taj heroin slaja spase, ne da oni šmeču, ne šmrkalo ih, ne, ne da Bog, nego da otud belog prime mizerne penzije od kojih se ionako ne može živjet!
Zato je ovi mornar državni, skoro pa heroj!
Žalio sebe nije na 500 stotina kilograma muka kokaina ih, ako je za opšte dobro.
Rodoljub, iako je Mladen!
I sad kad ste sve ovo čuli, em pošteno, em argumentovano do same srži ekonom svog opstanka “ make“, a vječne …
… Jel de da je mogao, obraza vi?
Није наше, нашли смо.