Dajković: Nakon pobjede Korone slijedi konačna pobjeda u borbi za spas naše Crkve

Piše: Vladislav Dajković

– Policajac: Ime i prezime?
Mitropolit: Arhiepiskop Cetinjski, Zetsko-brdski i Skenderijski, Mitropolit Crnogorsko-primorski, naslednik Loze Petrovića
▪️Policajac: Datum rođenja?
Mitropolit: Na dan Hristovog rođenja
▪️Policajac: Po zanimanju ste?
Mitropolit: Božiji pastir i čuvar svetog Pećkog trona
▪️Policajac: Zaposlenje?
Mitropolit: Kod Boga, ako ste čuli za njega.
▪️Policajac: Adresa?
Mitropolit: Trenutno na tronu Petrovića, u budućnosti uz Hrista
▪️Policajac: S kime ste kontaktirali poslednjih dana?
Mitropolit: Sa Bogom
▪️Policajac: Njegova adresa stanovanja?
Mitropolit: (Rukom pokazuje na srce)
▪️Policajac: Možete biti kažnjeni zbog ovoga
Mitropolit: Poštujem samo Božiji sud i nebesko carstvo
▪️Policajac: Možda nas onda uz pomoć Boga mozete dovesti do nultog pacijenta
Mitropolit: Ne treba mi Bog za to, već znam.
▪️Policajac: Pa ko je onda nulti pacijent?
Mitropolit: Adam
▪️Policajac: Njegova adresa?
Mitropolit: Rajski vrt
▪️Policajac: Vi se šalite sa mnom?
Mitropolit: Ne, to je sveta istina
▪️Policajac: Slobodni ste
Mitropolit: Slobodniji nego što ćete vi ikada biti. Bog s tobom, momče. Tebi je više potrebniji.

Čim sam ugledao Mitropolitovu fotografiju iz policijske stanice u prisustvu inspektora, zamislio sam da je njihov razgovor tekao ovako. Znajući Mitropolitovu mudrost i blagu narav, pustio sam mašti na volju.

I, iskren da budem, zavidim tim policajcima iz podgoričkog Centra bezbjednosti. Oni su toga dana svjesno ili nesvjesno dobili “litiju“ i čas vjeronauke na sopstvenom radnom mjestu, koje su nama odavno zabranjene. Te litije, to proviđenje, ti blagoslovi, pa i prisustvo egzarha Pećkog trona – potrebniji su njima, nego nama – tješim se.

Taman kad smo mislili da će 2020. godinu (a možda čak i cijeli vijek!) obilježiti dva istorijska događaja: Crnogorske litije i Korona virus, na mala vrata se ušetao i treći događaj, podjednako istorijski.

Policija Mevludina Nuhodžića privela je kanonskog naslednika loze Petrovića koji čuva tron Svetog Petra, ali i još važnije – Osobu koja Božijom voljom čuva sve nas. Privođenjem Mitropolita Amfilohija na optuženičku kancelarijsku stolicu, privedena je i većinska i istinska Njegoševa Crna Gora. Da stvar bude još bolnija, uz Mitropolita su tog dana privedeni i brojni sveštenici, čime je podgorička policijska stanica dobila boju, miris i ukus onih prašnjavih komunisitčkih prostorija u kojima su se popovi pripremali za strijeljanje.

Ako konsultujemo istoriju, svaki put ćemo doći do istog zaključka: U vremenima društveno-političkih previranja (kakvim svjedočimo i danas), država je – kad god nije znala šta da uradi – znala makar jedno – Da treba udariti na Crkvu.

Otuda tragična i odveć poznata sudbina Mitropolita Joanikija Lipovca i stotina sveštenika nastradalih u bezimenim jamama od strane ruke onih čija djeca i dalje boluju od Brozomore. Tom logikom, prisjetimo se i stradalničkog puta Mitropolita Danila Dajkovića koji je golgotu proživljivao od, ne bih se iznenadio, očeva i đedova istih ovih koji su privodili Mitropolita Amfilohija prije neki dan na Zlatici.

Ipak, vara se onaj koji misli da je Mitropolitovo privođenje bezazleno i sasvim slučajno. Ne zavaravajmo se: Đukanovićeva (tajna i javna) policija nikad ništa ne radi slučajno. Naprotiv, sve je stavljeno u službu odbrane poljuljanog režima, pa čak i opipavanje pulsa naroda kroz akt privođenja prvojerarha naše Crkve. Ne smatram sebe za osobu briljantnog uma, ali nisam baš ni naivan da ne mislim da je to privođenje bila svojevrsna anketa sa glavnim pitanjem: “Kako bi vjerujući ljudi reagovali na sjutrašnji totalni obračun ‘države’ sa Crkvom?“ Ne baš mirno, odmah da vam kažem, i za to vam i nije potrebno istraživanje.

Bilo kako bilo, ljepšu pozivnicu na proljećne i ljetnje litije nam nisu mogli dati od zlatičkog privođenja.

Mislim da nema osobe u Crnoj Gori koja ne misli da će odmah po završetku ove fame oko Korone nastupiti najmasovnija litija koja će potući sve rekorde do sada i koja će nas, bez dileme, voditi do konačne pobjede u borbi za spas naše Crkve. Što neko reče: “Mogu da hapse, privode i tuku – ali nemaju načina da zaustave poruku.“

Najzad, ponoviću ono što sam više puta govorio: Jednog dana ćemo biti srećni što smo živjeli u vrijeme velikog Mitropolita Amfilohija. I zato, živ nam bio (H)Risto Radoviću, Vladiko naš!