Dan autentičnog narodnog bunta (II dio)
U svojoj kolumni od 24. oktobra zapisao sam sledeće: “Današnji protest, za razliku od 5. oktobra i drugih obojenih revolucija, predstavlja autonomni i autentični bunt obeznađenog naroda Crna Gore, iza koga ne stoji ni jedna strana država i organizacija, multi nacionalna kooroporacija, ili oligarh. Ova činjenica predstavlja i jedan od osnovnih kvaliteta današnjeg skupa, jer u slučaju pozitivnog rezultata, ljudi koji ga formalno personifikuju bi bili dužni da polažu račun isključivo narodu, a ne Americi, Rusiji, Evropskoj uniji, ili nekom tajkunu i oligarhu.“
Vremenska distaca od ravno tri nedjelje pokazuje u kojoj mjeri sam bio u pravu. Da su iza protesta stajali Rusi, kako to tvdri šef lokalne tiranije, ne sumnjam da bi njegovi policijaci pred parlamentom bili jednako paralisani kao i čečenski teroristi u moskovskom pozorištu Dubravka, tj. onaj suzavac bi ispalili na narod jednako kao što je Čečenima pošlo za rukom da aktiviraju eksploziv.
Da je iza protesta stajao zapad, ne sumnjam da bi već sledećeg dana čitav svijet saznao za Mija Martinovića, da bi njegova tragedija bila glavna vijest na globalnim svjetskim TV mrežama i opisana sličnim riječima kao stradanje Mohameda Buaziziija, mladog Tunižania čije je žrtva pokrenula arapsko proljeće. Brutalnu policijsku represiju prema narodu, već sledećeg dana najoštrije bi osudili i Stejt department i Evropska komisija, integracije u EU bile bi momentalno stopirane, a prema režimu našeg lokalnog tiranin bile bi uvedene stroge međunarodne sankcije, koje bi ultimativno zahtijevale bezuslovni odlazak Mila Đukanovića sa vlasti.
Uprkos što protest od 24. oktobra nije konkretizovao ispostavljene zahtjeve, pomogao je da se mnoge stvare istjeraju na čistac. Konkretno, moramo biti svjesni da Milo Đukanović raspolaže sa najmanje 1000 pretorijanaca, spremnih da ubiju za Prvu banku i ostale tekovine njegove dvadesetšestotogodinje tiranije. Ne zaboravimo takođe ni par stotina vojnika “za NATO spremnih“, koji su u noći protesta sa bojevom municijom čekali samo komandu: “Pali!“
Takođe vidjeli smo dalje da je trio Bečić, Rakčević i Lekić, ne manje nego tiraninovi tajkuni, korumpirani funkcioneri, činovnci i sudije, polupismene diplomate, poltorni, sreski špijuni i ostale sitne duše, navijao da protest propadne. Scenario priželjkivan od strane ovog trilinga, bio je da se nakon propasti protesta, oslobođena energija narodnog bunta raspe i nezadovoljstvo potpuno amortiziuje, te da u novoj preraspodjeli povrate svoj raniji partijski rejtnig, koji je njihovim nedostojnom političkim držanjem tokom polednja dva mjeseca sveden na granicu cenzusa.
Lekić, Bečić i Rakčević takođe su pokazali da ne vjeruju svom narodu i mogućnosti smjene režima autentičnom i autonomnom voljom građana. To implicitno potvrđuje zahtjev za posredovanje EU, instituciji koja je nebrojeno puta priskočila u pomoć našem lokalnom tiraninu, kada se isti nalazio u konopcima, podržala ga da se podigne i učvrsti vlast. Umjesto da bude sa narodom, ovaj kako vrijeme sve više pokazuje karikaturalni politički trio, odlučio se za dalje čekanje svog briselskog Godoa i imaginarnog trenutka kada će im neko drugi, a ne građani Crne Gore dati šansu da malo vladaju.
Daleko od toga da su lideri DF idealni, moguće da su se neki od njih čak i nesvjesno pozicionirali na čelo autentičnog narodnog bunta. Moguće je da bi prihvatili da su im prije početka protesta ponuđeni danajski darovi u vidu spoljne pomoći za rušenje lokalne tiranije. Na sreću, a možda i Božijom voljom takva ponuda je ovog puta izostala. Možda neki od lidera DF nijesu i dalje svjesni kakvim političkim kapitalom raspolažu, kapitalom za koji neće morati da polažu račun nikome osim narodu.
Iz poštovanja prema djelu naših nepokornih predaka, kao jedini put da sebi i svojim potomcima obezbijedimo slobodnu zemlju, koja neće predstavljati neokoliniju ni Amerike, ni Rusije, ni EU, moramo dalje nastaviti naš autonomni i autentični narodni bunt.
Izvanredna analiza pogadja sustinu problema. Uostalom kao i svi clanci ovog autora.
Bravoooo
Prave rijeci! Dole tiranina, razoritelj Crne Gore!
Nemojmo izjednačavati neizjednačivo, razmislimo malo bolje – jesu li SAD, EU, NATO na jednoj i Rusija na drugoj strani, iste sile?
Ko je koliko zla počinio vidi se širom sveta, videlo se u Libiji, u Siriji, u Ukrajini, videlo se u UN-u i Unesku.
Nije svejedno!
ŽIVELA ANTIFAŠISTIČKA I ANTITERORISTIČKA RUSIJA!
SMRT NATO FAŠIZMU!
sta da ti kazem care? srecno tebi i svima onima za koje to radis! Pozdrav iz Sombora za tebe i mnoge danasnje junake!
Vrhunsko oglašavanje na sadašnja zbivanja! Igor Damjanović je uvijek na visini samog sebe.
Zao mi je MENE sto bih toliko toga htio a nemam osnovne mogucnosti da ispunim svoj san, zao mi je MOJIH roditelja sto se namucise citav zivot da bih izucio skole i bio svoj covjek, zao mi je MOJIH prijatelja sto odose u druge zemlje u potrazi za socijalnim blagostanjem a izgubise svoj unutrasnji mir, zao mi je MOG nerodjenog djeteta jer ga ista muka ceka kao i mene, zao mi je MOJE omladine dok prolazi pored mene u besciljnom lutanju, ispijenih lica, praznih osmjeha i zombi pogleda… Njih mi je najvise zao. Usadjenih stavova, inkorporiranih misli, nametnutih vjerovanja i ubjedjenja koja su pruzila tako jak korijen u njihovim kognitivnim kapacitetima da jednostavno onemogucuju rast neceg najljepseg – slobodne sopstvene misli, glavnog i jedinog alata vajanja i personifikacije intelektualnog potencijala koji svi mi imamo. Zao mi ih je…
Zao mi ih je, jer im je dobro. A kako vam je dobro? Neko ce mi reci „A kako mi nije dobro? Imam platu 400e, danas sam popio 3 kafe, kupicu auto, ne radim mnogo, lako mi je na poslu, imam iPhone 5s.“ A zar se na to svodi zivot??!! Da imas 20e da popijes kafu i naspes gorivo da se vozis i slikas i podijelis to sa svojim virtuenim prijateljima na drustvenim mrezama, da bi oni to isto uradili, pa opet onda vi i tako u krug??? Koja je cijena toga? Koliko puta si za to 400e pognuo glavu, precutao nekom nesto, i kad nesto nije slozio si se sa njim da jeste? Nije to zivot, nisu to prijatelji… Zao mi je sto ne shvatate to…
Zao mi je mladih ispranih mozgova dok ispijaju sedmu kafu taj dan, koji kad me vide Bokeskom ili kroz city kvart kako sa ruksakom na ledjima skacem i vozim se BMX-om, skrecu pogled od mene u stranu, cude se, komentarisu kako sam cudan, kako sam narkoman, kako je to sarlatanski i blago necivilizovano, kako sam neozbiljan i u svojim godinama to sam trebao davno da prerastem. A ja eto, mozda slucajno, bas u tom ruksaku koji mi je na ledjima, imam jednu bas dobru knjigu i pored nje, jedan skoro zavrsen naucni rad? E zato mi vas je zao, zato sto svijet vidite staklenim ocima, vidite gao ocima onih istih stavova i misjlenja koja su vam nametnuta, ne vidite njegovu punu velicinu i ljepotu, i zato vam je dobro. To je pravi odgovor na moje pitanje „A kako ti je dobro?“. Zato skinite rejbanke naocare i vidite svijet SVOJIM ocima, svijet koji se ne zavrsava u bokeljskoj niti na crnogorskoj obali, niti na brdima izvise kolasina. Ni na Evropskom kontinentu. Ni na ovoj planeti. Pa kad vidis da i iza najdalje zvijezde koju primjetis na nebu uvece, postoji nesto dalje…vrati se unazad, na planetu, u Evropu, u Crnu Goru, u grad u kojem zivis, za taj sto gdje pijes kafu, na tu stolicu na kojoj sad sjedis, pa se opet zapitaj: Je li ti tu bas tako dobro, sjajno i idilicno, da li si vec uspio da ispunis svoju svrhu postojanja, da svom zivotu das smisao?
Zato cu danas JA, da odem na protest, za MENE, MOJU MAJKU I OCA, MOJE PRIJATELJE, MOJE NERODJENO DIJETE, MOJU OMLADINU, MOJE RADNIKE, MOJE UCITELJE, MOJE PROFESORE, MOJE ARHITEKTE, MOJE LJEKARE, MOJE PENZIONERE, MOJE INZINJERE, MOJE STOLARE, MOJE BOTANICARE, MOJE VARIOCE, MOJE BRAVARE, MOJE STOCARE, MOJE RIBARE, PA CAK I MOJE BOTOVE.
Zasto? Jer sam pogledao iza najdalje zvijezde, pa se vratio ovamo i pogledao sebe u ogledalo, i nije mi bilo dobro. I nije me strah da izadjem. Bojim se samo Boga. Zasto Boga? Jer sam iza najdalje zvijezde vidio samo Njega. Bojim se Njegove kazne, zato treba da volim sebe, moje roditelje, djecu, prijatelje, kumove, pcelare, botove, ribare, konobare, skejtere, bicikliste… Dok god je moj Bog sa mnom, niceg se vise i nikog ne bojim. Sta mi to mogu da urade ako izadjem danas na protest? Da mi prijete poslom koji mi je ionako od danas do sjutra, da mi bace suzavac, izmlate pendrekom? Pa sta? U najgorem slucaju, mogu samo da me ubiju, a nije ni to strasno. Ionako, saginjajuci glavu svaki dan pred nekim, SAM SEBE ubijam polako.
Eto toliko od mene, od jedne potpuno politicki nezainteresovane PERSONE, partijski neangazovane i neupucene. Nemam rejbanke, pa vidim dalje malo od svog nosa.
Hvala na iscrpnom citanju, dragi citaoce, SVAKO DOBRO SVIMA.
Potpisujem.