Danas desant na Rankovu i Raškovu ploču: Hrvatsko nacionalno vijeće najavilo polaganje vijenca

Hrvatsko nacionalno vijeće najavilo je da će danas 29. septembra „polaganjem vijenaca ispred spomen ploče u Morinju biti obilježene 32 godine od uspostavljanja logora Morinj“.

U najavi upućenoj medijima navodi se da se će polaganju vijenaca i paljenju svijeća prisustvovati delegacije Hrvatske i Crne Gore.

Podsjetimo, kada su 10. oktobra prošle godine „istorijske ličnosti“ i tribuni anti-antifašističkog SDP-a, a tada u funkciji ministara odbrane i vanjskih poslova Crne Gore, Raško Konjević i Ranko Krivokapić, uz prisustvo hrvatskog šefa diplomatije Gordana Grlića Radmana i ministra hrvatskih branitelja Toma Medveda, otkrili spomen ploču u kotorskog naselju „Morinj“, više smo nego ubijeđeni da je onih 85% građana Crne Gore – kako je svojevremeno Duško Marković izračunao procenat protivnika nezavisnosti terorističke paradržavne tvorevine Kosovo, bio isto tako protiv ovog simboličkog povampirenja ustaštva u Crnoj nam Gori.

Na ovom skaradnom „pločastom“ svjedočanstvu nacifašističke politike u Crnoj Gori postavljen je napis sljedeće sadržine:

„Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su proživjeli zatočeni. Da se nikada ne ponovi!“.

Ovom ludilu koji su započeli Raško i Ranko, po svemu sudeći, nema kraja.

Ukoliko pogledamo ovo čudo od spomen -obilježja i iz drugih uglova, konstantno se nižu kontroverze jedna za drugom.

Prvo i osnovno, spomenik je podignut protivno slovu Zakona o spomen obilježjima i bez saglasnosti Skupštine opštine Kotor, što nameće zaključak da je riječ o Rankovom i Raškovo. svojevrsnom ideološkom zavještanju svim budućim generacijama koje budu hodile nacifašističkim stazama koje su u Crnoj Gori utabali upravo njih dvojica. I još par ne(s)pomenika.

Drugo, niti jednim slovom Ranko i Raško ne pominju Mila Đukanovića koji je, u vremenu dubrovačkog ratišta, bio na čelu Crne Gore, što vjerovatno objašnjava tridesetogodišće ćutanje. To je zato što je riječ o klasičnim kukavicama ili političarima koji pate od amnezije. Ne bismo da namećemo naš zaključak, pa procijenite sami.

I, treće, ono najvažnije – zbog čega je, zapravo, i podignut ovaj monument…

U Morinju, malom primorskom mjestu, nikada nije postojao „crnogorski logor“, već samo vojni zatvor bivše SFRJ, u koji su početkom devedesetih privođene, saslušavane i zadržavane osobe hrvatske nacionalnosti zbog učešća u oružanoj pobuni. Riječ je o onima koji su prethodno napali jedinice JNA i ubijali crnogorske rezerviste na dubrovačko-hercegovačkom ratištu. I nijedan Hrvat zbog toga nije platio glavom. Za razliku od „Lore“.

Taj po zlu poznati logor u Splitu je od januara 1992. do avgusta 1997. bio najmonstruoznije mučilište zatvorenika, među kojima su bili i crnogorski rezervisti, pripadnici JNA iz Nikšića i Šavnika, čiji se put stradanja nastavio do Tomislavgrada (Duvna) i dalje do Mostara. Iskaz šibenskog zapovednika vojne policije Maria Barišića, koji je 1992. godine bio u inspekcijskoj kontroli u „Lori“, da su devetorici Crnogoraca dželati rezali uši, jezik i vadili oči, najbolje oslikava pakao kroz koji su ljudi prolazili. Molili su krvnike da ih ubiju, ne bi li im prekratili muke.

Dakle, uprkos istini, uprkos pravdi i svakoj logici, Morinj je stavljen ispred Lore. I to, nažalost, od strane onih koji bi, da im može biti, posijali na stotine „Lora“ širom Crne Gore.