Đavo je u detaljima, Bog u cjelini (povodom teksta R. Ljušića „Ne verujte Crnoj Gori“)
1 min read
o. Darko Ristov Đogo
Piše: O. Darko Ristov Đogo
Jedan od mojih rumunskih poznanika neprestano mi je zahtijevao da mu pišem o dešavanjima na prostoru bivše Jugoslavija. To mi, svakako, ne bi bio problem da on nije tražio specifičan model pisanja: „znam“, kaže, „da se ljudi u suštini i vole i sarađuju, nemam vremena da čitam o tome. Piši mi samo zažetke konfliktnih odnosa danas i njihovu istoriju“. Tu se negdje završio naš odnos. Iako smo se i kasnije viđali na nekim od konferencija, nikada nisam našao ni volje, ni načina da mu ispunim želju, a zbog lične mentalne higijene i duhovnoga zdravlja (vođen onom opomenom starca Pajsija o muhama i pčelama i šta svaka od njih može da nađe i na livadi i na đubrištu), nisam želio da preuzmem ulogu koju hrišćanski doživljaj svijeta pripisuje samo demonskim bićima, uvijek spremnim da sažmu ljudske slabosti i konflikte.
Naravno, to ne znači da neko drugi ne bi bio spreman da učini tako nešto. Evo, recimo, najnovijeg članka R. Ljušića pod nazivom „Ne verujte Crnoj Gori“. Stavovi koje je R. Ljušić u njima iznio nisu novi i ranije su nam poznati. U pitanju je jednostrani niz iz konteksta izvađenih istorijskih podataka koje bi vrlo rado, vjerovatno, potpisali i dukljansko-„crnogorski“ istoričari Adžić, Andrijašević ili Papović. Bilans je to tužnog i vječitog srpsko-srpskog spora u novome vijeku, koji Ljušić – opet u maniru HRT-a, N1, pominjanih „istoričara“ i svih ostalih verzija ustaške pravaške ideologije – naziva „srbijansko-crnogorskim“ sporom.
Ljušić se trudi – kao što se i inače trudio – da svoj u suštini avnojevski stav koji on istorijski identifikuje sa obrenovićevskim srpskim izolacionizmom a opravdava zaista nedostojnim postupcima i rezonima kralja Nikole (koji, kao i svi srpski vladari, nije mogao da se otrgne od vlastoljublja) opravda i projektuje u današnji moment. Tako se konstruiše narativ o dugogodišnjem, u suštini „izdajničkom“ mentalitetu crnogorskih Srba – naroda koji jeste zbunjivan (i danas je! Mnogo!) raznim identitetskim eksperimentima i pritiscima, ali narodu, srpskom, istinskom, koji se upravo u svojoj borbi za svoj opstanak i identitet okretao Srbiji i Srpskoj tokom cjelokupnog vremena gutanja suzavaca i žiljenja u aparthejdu. Naroda koji je i sam trpio i trpi i asimilaciju i depolitizaciju i posljednje što mu treba jeste lažno „obrenovićevstvo“ a zapravo avnojevstvo R. Ljušića. Da li bi vrijedilo odgovarati Ljušiću nizom činjenica o tome da su njegovi uvidi pogrešni? To bi bilo moguće kada bi se cjelokupna istorija srpske Crne Gore – a takva sve do 20. vijeka jeste cjelokupna njena istorija – kao i istorija Srbije i svih srpskih zemalja mogla staviti u niz, poput njegovog niza međusobnih nesporazuma, sebičnih inetersa i zađevica.
To napropsto nije moguće jer problem sa Ljušićevim tekstom nije u tome što je on tek tako lažan već jer je polulažan, ona otrovna smjesa tačnih podatka i pogrešnih interpretacija, tačnih podataka izvađenih iz konteksta. To je ona „polulaž“ gora od svake laži, kako bi rekao patriajrh Pavle. U pitanju je sramotna apoteoza – podjednako defetistička i kapitulantska – jednog istorijskog procesa kojim se Crna Gora odvajala od Srbije i ostatka srpskog svѣta, samo sada „sa druge“ (mada zapravo iz iste, avnojevsko-kominternske) strane. Čitava izdaja srpskih stremljenja, nada i očekivanja koje se desilo od 30.8. naovamo – a koje nije ni prva, ni posljednja borba koju moramo da dobijemo da nam se srpske mošti Sv. Vasilija i Sv. Petra vrate u naš okvir u kome nećemo prelaziti nikave „granice“ stvorene da nas razdvajaju – iskorištena je da se jednim jeftinim i najprizemnijim psihološkim mehanizmom (onim odustajanja od zajedničkog života uvrjeđenje mlade) opravda sada „srbijanska“ pozicija protiv srpskog integralizma. Ako je i od Ljušića, mnogo je! Ako Ljušić nema interesa, volje, snage, uma, duše da se bori za moj srpski narod u Crnoj Gori, za njenu prošlost, sadašnjost i budućnost, neka odustane u svom defetizmu i provincijalnom mentalitetu avnojevsko-pašalučkom, ravnočasnom protivniku integralizma poput avnojevsko-nahijske manijakalne egocentričnosti mnogih
u Crnoj Gori danas (od neoustaša do „Srba“ zelenaških i dualističkih pozicija). Iliti, jezikom njegovog teksta: ne varajte se: nema nikakve razlike između Đuakonovića/Krivokapića i Ljušića koji bi da se Srbi i Srbi razdruže i žive paralelno u svojoj srbijanštini i crnogorštini. Integralizam, pak, zahtijeva mnogo žrtve, više razumijevanja, odanost Cjelini i to: Cjelini Božijeg Bića, cvjelini istorijskog bića srpskog naroda u svim njegovim eophama i na svim prostorima, cjelini borbe za to biće, kako bismo, gledajući Oči iznad nas, i sami jednog dana stali u potonje redove u Nebeskoj liturgiji iste takve Srbije – ne obrenovićevske, ne avnojevske, ne današnje, već one nadvremenske i svevremenske, nadprostorne i sverpskoprostorne. Da je nju imao u vidu, Ljušić bi znao da je ono što je napisao sramota.
Jer đavo jeste u detaljima – onima koje je on nabrojao.
A Bog u Cjelini.
Ljušić je jedan sramota i bruka. Dobio je ovim odgovorom neuporedivo bolji tretman nego što zaslužuje. Retko primitivan čovek, odgojeni prostak, nasilan prema slabijima — mlađima, naročito. Prosto, divljak, bruka. To što takav čovek drži srpsku istoriju na našem elitnom fakultetu, dobro govori o tome u kakvom smo se glibu našli. Bog neka nam se smiluje.
Bilo bi lepo da In4S prenese i tekst prof. Ljušića, pa da čitaoci mogu da vide iz prve ruke koje su to teze na koje otac Darko odgovara.
Izgleda da su najbolji po ljusicu Srbi u Beogradu. Tu su dobili katedre (to se vec zna kako se radi), stanove, sve privilegije i onda po salonima vila u koje su im.preci umarsirali u blatnjavim cizmama, poceli da razvlace zvaku o podobnosti Srba iz ostalih srpskih zemalja. Ima ih porijeklom od Like, preko Crne Gore, Bosne, Kosova, Makedonije, ali izgleda da su vrlo lako.našli esperanto beogradskih degenerika udaljenih svjetlosnim godinama od realnog svijeta. Da, i veoma bitno, nece u Crnu Goru na.more jer su zgrozeni, to je ustvari poenta svog njihovog intelektualizma – gdje ce na ljetovanje.
Tako je Miloše brate. Srblje mora odbacit crnogorski turban. Posebno Srbi u Boki i Paštrovićima i Brđani (Bjelopavlići, Kuči, Vasojevići, Pivljani, Drobnjaci i drugi).
STOP crnogorčenju Srba!
OCE DARKO, DOBRO JE STO STE ODGOVORILI
I MORALO SE.
ALI, LJUSIC JE STVARNO NEBITAN.
Oče Đogo, Vi treba da se molite za brata Radoša, a ne da ga bručite… Đavo je u detaljima, a i u Vašim komentarima u kojima detaljno dijelite lekcije svima, a Vaše je da se molite…
I moliti se i odgovoriti. Nema od ćutanja zabludelima ništa.
U našem vremenu, 21. novembra 2020, u emisiji “Ćirilica” beogradske Televizije Hepi, jedan retko jadan Srbin, još jadniji “istoričar” zadužen da “istorijskim” budalaštinama truje mladež na beogradskom Filozofskom fakultetu, Radoš Ljušić po imenu, izjavljuje da je Srbija trebalo da na austrougarski ultimatum iz 1914. godine odgovori potvrdno, da austrijskim istražiteljima dopusti istragu o delovanju mladobosanskih atentatora, te da se u dvama svetskim ratovima priključi Nemačkoj, kao što su to uradili Bugari…
Nije čudo što neki izgovaraju njegovo prezime kao LJUŠI.
A čovek je rodom iz Istoka. Prosto neverovatno.
Mogao si g. Ljusica demantovat sa jednom recenicom – ne vjerujte Srbima sa Kosmeta a sto se tice Crne Gore nema potrebe dokazivat neoborive cinjenice – uvijek bila i bice Pijemont Srpstva……..
Pogotovo danas.
Ako je to onaj Ljušić koji je pisao knjigu: ljubavi srpskih vladara i političara, i bio na visokoj poziciji u obrazovanju Srpske djece, onda si trošio mnogo truda za ovaj tekst.
GOVEDO kad uđe u kupus, jede i gazi, uzaludno je trošiti riječi molbe da to ne radi,
TREBA TOLJAGU pa po govečetu.
Ljušić je gostovao u mom gradu da promoviše svoja pisanija. Drago mi je da nijesam bio prisutan, ali sam čitao tu knjižicu, i bolovao mjesecima od tog BALJEZGANJA.
Zgadilo mi se mnogo šta što se dešava u srpskom svijetu.
Pisao je taj GAD o najprljavijim djelovima života raznih ljudi i žena. O bludu nekih koji nijesu na ovom svijetu preko 100 godina. GAD pisao GADOSTI.
Najviše je pisanija bilo o Obrenovićima i Petrovićima.
Nije pominjao Karađorđeviće, iako su i oni bludničili i ženili se po više puta.
Želio sam da idem tražiti Ljušića, da ga BIJEM kao najgoru stoku, i sve one slične njemu, koji brukaju Srpski rod. Ali nije mi se dalo prljati ruke o GADOVE, niti trošiti svoje vrijeme i enegrgiju.
U pravu je Ljišic….znaju crnogorski srbi da crnogorci su asimilovali brdjane i bokelje koji su istinski srbi…a to za petrovice u pravu covkek to su cetinjske guje a maniti zeko pogotovo…jadni bjelopavlici nose ime danilovgrad kako ih je pokorilo crnogorstvo ognjem i macem …naravno ne vjeruj crnogorcima na sve su spremni to je narod koji je na 90 odsto grobova imao petokraku a to je ravno turcenju….crnogorci nisu dio vise srpskog korpusa i tacka oni su perut srpske glave…potomci podlovcenskih ovcekradica su danas postali anti srbi a i dio ovih sto govore da su elitni srji vjerujte mi to su kompleksasi zadojeni istim mlijekom novaka adzica da te pustis malo dalje svi bi stali u novakov stroj sa puskom okrenutom ka beogradu…
Potpuno di poludio. Skini mantiju. Nisi je dostojan.
Neka Palibardhi. Što si se zaletio. Zaboravio si svoje arnautski porijeklo?
I na kraju autor na popisu se izjasni da je crnogorac kao i gojko perovic….nismo isto …..vi koji se ku*cite da ste crnogorci elitni srbi vi bi prvo stali u stroj novaka adzica…vi koji ste stavljali petokraku na dzedov spomenik i uvodili ovce u crkve da bi vam sin upisao fakultet u bg..vi koji ste jedni drugima u tor uskakali u plemenskoj svijesti …vi koji ste estradni vjernici u svakom smislu….vi idolopoklonici kojima je sv Vasilije veci od Hrista …vi koji ste najveci poltroni i sluge samodrzaca …vi nema sta da kazete bez jedno mi nismo vise srbi….i tacka tako je bolje a zadatak brdjana i bokelja i hercegovaca je da sruse mitomansku crnu goru i svedu je na knezevinu podlovcenskih ovcekradica katolicke vjere do konacnog nestanka ustaškog cetinja…..necu i ne zelim biti crmogorac ni u kom smislu…
Šta ćeš sa Njegošem i Gorskim vijencem koji je sahranio i Novaka Adžića i antisrpsvo komunizma Crne Gore oćeš li nam kazat? Tamo su Crnogorci Srbi.
Diplomata@, reklo bi se i da nijesi neki diplomata 😉 …
P.S. A da si takva sablja, naša’ bi ga lako, nije Zvicer, no Ljušić… 😉
O. Darko Djogo! Srpska institucija!
Ne verujte ekumenisti koji služi zajedno sa katoličkim jereticima.
Rados Ljusic autosovinista, koji zajedno sa Nikolom Samardzicem i Dubravkom Stojanovic olajavaju i sudski gone velikog covjeka i istoricara Milosa Kovica.Ne smeta meni, sto je taj stvor polu siptar,vec sto je jako los covjek.
Ni po jada što tuže G. Kovića, već što onemogućavaju doktorande kojima je Ković mentor da doktoriraju. A njih troje štancuju buduće profesore istorije našoj deci. Moje dete je učilo sad u 5 razredu da su pre nove ere u Italiji (!?) živeli Etrurci koji su imali helensko poreklo i kulturu. Po toj knjizi su pretpostavljam pisali starogrčkim alfabetom.. Mamu li im j.. m
„Ubi me prejaka reč“. Na prejaku reč ne treba prejako. Ljušić se dokazao svojom „istorijom“ i nije mnogo bitan. Bitne su duše srpske iz svih srpskih zemalja koje čekaju ishod borbe za očuvanje srpstva i u Crnoj Gori. Ljušić je detalj, a srpstvo je celina! Živ nam bio srpski rode u Crnoj Gori, pa da opet postanemo celina, uz Božiju pomoć, jer celina je u Bogu!
A j… vas srpstvo vise. I crnogortsvo i bošnjaštvo, ludi Balkanci. Niste za drugo bez da vas neko osvoji i tretira kao robove. J… vas narcizam malih razlika.
Crnosrbine,
Šta je starije: srpstvo, crnogorstvo, bošnjaštvo?
Nekako mi se lini da je srpstvo celina, a da su crnogorstvo i bošnjaštvo detalji. I pored toga, srpstvo nikada nije odbacivalo Crnu Goru i Bosnu kao vekovne srpske zemlje, jer su Srbija, Crna Gora i Bosna samo geografski pojmovi, a tamo su oduvek živeli Srbi koji se osećaju i kao Crnogorci, Bosanci, što ništa nije sporno, jer se i Šumadinci osećaju kao Srbi, ali ponosno ističu da su Šumadinci. Sva nevolja odrođenih Srba je što uporno viču: nisam Srbin, nisam Srbin, i to na srpskom jeziku. Trebaju li nam prevodioci Crnosrbine? Kojim jezikom pričamo?
Kopija ne može da postane original, osim ako originala više nema pa kopija počne da se tretira kao original.
Živ ti bio CrnoSRBINE, ima nada za tebe, jer si još uvek svestan svojih srpskih korena bez obzira gde da živiš!
Oče Darko, i Vi ste mogli biti malo konkretniji, jer ko nije čitao pomenuti tekst gospodina Ljušića ne može da razumije ni Vaš komentar, a čak može i da posumnja da stvari baš i ne stoje onako kako Vi napisaste…
P.S. Mada, Otac Đogo reče da je diavolo u detaljima, pa zato i nije bio konkretniji… 😉
Otac Darko ti kaže: ne budi muva koja svuda zaviče glavu, nego pčela, koja stvara med!
Ljušić ko ljušić, se*ucka, ne platiše!
Vjerujem da malo ko zna da je kod Radoša Ljušića magistrirao i doktorirao Živko Andrijašević.
Malo ko zna i da je profesor Radoš Ljušić rasturio Darka Šu(p)kovića u njegovoj lažnoj „Živoj istini“…