Dolari
1 min read
Slavoljub Stijepović (autor: Mirko Zulić)
Nije nepoznato da Migo ne može još uvijek da preboli prerani odlazak Hjua Hefnera, ali i pored toga, kad je riječ o valuti, ostaje evropski duh u starom dobrom smislu ovog aristokratskog zvanija, pa je tako (bar se tako čaršijom priča), dolare mijenjao za evre. 100.000$!
OK, jedno je ljubav prema popularnoj potrošačkoj kulturi (Migu je preraslo u hobi da skuplja Playboy pa je u Zeti najveći kolekcionar ovog magazina za dečke…), nešto drugo je metafizika novca koja prati diktat tržišta; uz to, Trampova razjarena (bivolska) politika i ne uliva baš povjerenje, a mi ljudi takva smo prokleta vrsta da smo upravo najnepovjerljiviji kad je novac u pitanju. Tu i ljubav ostaje kratkih rukava, burazeru; iha-ha koliko, nažalost, znam primjera u kojima je cmakanje na toploj mjesečini i zaklinjanje na vječnu odanost na obali brzo palo u zasjenak i u vječiti zaborav čim je prvi novčić nestao pod čudnim okolnostima.
Zahvaljujući višedecenijskom nadahnjivanju stranicama iz Playboy-a i konzumiranju Coca-Cole, Migo je zavolio Džejmsa Bonda, pa se u trenucima love-tripa na telefon javlja – Migo, Slavoljub Migo… Istina, ovakvi se ekscentrični ispadi događaju isključivo tokom ljeta kad je gradonačelnik (prvi domaćin grada pod Goricom od Zete) na odmoru, i kad se naslađuje koktelom Bloody Mary. Onda se našanči, iz duge slamčice posrče mužjački cug, okrene broj, predstavi se, i doda: „Hm, htio bih da obavim jednu vrlo važnu transakciju, za kad bih najbrže mogao?“
Za mnoge bih rekao (čast izuzecima!) da nisu dovoljno duhovno kadri podnijeti vražju rabotu kakva je politika a da ne podlegnu njenom uticaju koji bezmalo iskrivljuje ličnost, ali, to ne važi i za Miga čiji je karakter stamen (ne, stamben), i taj ti ne traga svjetsku silu, radi po svom i kako mu savjest nalaže.
Međutim, to što je dolare preobratio u evre (njih sto hiljada jednim klikom), nužno ne govori o njegovoj muvatorskoj ćudi, već o pripravnosti, a ta osobina je obavezna ako ste naumili baviti se politikom u ovom buretu baruta.
Kakogod, moja malenkost i ovog puta bez ostatka sve nade investira u ljudskost, što će reći da naprosto odbijam opciju u kojoj je naš šerif izgubio simpatije prema jahačima divljeg zapada (prema, npr, gospodinu Džonu Vejnu i ostaloj gardi moćnih rendžera), koje je još od malena imitirao sa toliko ubjedljivog stila, što ga u adolescentnom dobu (onom pufičavom koje Frojd posebno tretira), dovodi do otkrića prepotentnog Playboy-a i ostale popularne potrošačke kulture koju će oblikovati Vorhol, ikona koju posle Merlin Monro Migo posebno uvažava i cijeni i toplo preporučuje uz sad čuvenu frazu: „Vrijeme je novac!“
Ja u potpunosti podržavam jevropejski duh našeg gradonačelnika! Zna on da, u nedostatku ukinutog francuskog franka, jedino može da gradi Pari Sen Žermen u Podgorici ev0rima, kao trenutnim francuskim novcem! Možda skuplja evre da dovede nekog francuskog reprezentativca u FK „Budućnost“?
Kopiran nečiji post sa CDM-a. Mislim da ovim tragom treba poći. Tu bi se otkrilo dovoljno korupcije i nepotizma i za pad vlade a ne ovog pajaca koji …
„Gospodin gradonačelnik misli da će njegova partija uvijek biti na vlasti.Nikako ne bi smio zaboraviti da je on, omogućavajući R.Božoviću i gospodinu Lambuliću upliv u taxi branšu glavnog grada, postao saučesnik u organizovanom kriminalu. Dok je sekretarijat za saobraćaj i komunalne poslove od taxi privrednika tražio uvjerenje da se protiv njih ne vodi krivični postupak, kao i spisak prekršajnih kazni plaćenih u zadnjih nekoliko godina, ovoj gospodi niko ništa nije tražio. Na koji su način oni došli (ako je to bilo zakonska obaveza) do tih potvrda niko nije kontrolisao. Protiv jednog od njih postoji, pored krivičnih postupaka na teritoriji CG koji su u toku, čak i međunarodna potjernica za ratni zločin, silovanje i pljačku dok je drugi skoro izašao iz zatvora zbog preprodaje narkotika. Zašto su baš njih dvojica mogli da dobiju po 50-tak licenci iako su imali moralnu i zakonsku preporuku da do njih ni u kom slučaju ne smiju doći. Stijepoviću za neku godinu tek slijedi istraga za organizo…“
Što ste navrli na Miga ? Siguran sam da on ima dokaz za porijeklo svakog tog dolara. Čovjek je godinama radio kod Boška kao konobar i to u zlatno doba kad su se davali obilati bakšiši. A kako svi znamo da je Migo čovjek sa vizijom siguran sam da je on svaki dinar tada mijenjao za dolare. Prema tome puštite Miga na mir.