Država nezaustavljivo klizi u fašizam

Piše: Siniša Luković

Nakon četrdesetak dana primjene u praksi vanrednih mjera nečega što se zove Nacionalno koordinaciono tijelo za borbu protiv zaraznih bolesti i svega što se u tom periodu izdešavalo sa vladavinom prava u našoj državi, možemo slobodno održati 40-dnevni pomen pokojnoj Crnoj Gori kao demokratskoj državi u kojoj se slovo Ustava i zakona (manje-više) poštuje.

Naime, pod plaštom borbe protiv infekcije, crnogorski režim je od 13. marta naovamo izveo svojevrsni državni udar, suspendovao Ustav, veći dio zakona i osnovnih ljudskih prava građana, pritom zvanično ne proglasivši vanredno stanje. Proglašenje vanrednog stanja jedino, po Ustavu,može dati legalni obol preduzimanju takvih mjera koje van snage stavljaju zakone i građanska prava u okolnostima koje bi primjetile samom opstanku države i društva. „Kreativno tumačenje“ raznih propisa i odlučnost vlasti da se „potpuno vrati u sedlo“ nakon što je od Nove godine naovamo značajno uzdrmala „kaša koju je sama sebi skuvala“ – diskriminatorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti, doveli su Crnu Goru u predvorje fašizma – svidjelo se to nekome da prizna, ili ne.

Kako drugačije osim kao čisti i nepatvoreni fašizam nazvati praksu u kojoj se donose pravno vrlo diskutabilne mjere i naredbe tijela kojeg ne poznaju važeći zakoni u državi, a koje je na sebe preuzelo da upravlja kompletnim životom u državi? I pritom donosi mjere i naredbe koje suspenduju ili direktno krše osnovna ljudska prava građana, ili pak, van snage stavljaju čitave zakone, iako su sve te mjere i naredbe NKT-a, akti sa manjom pravnom snagom od zakona? Pa onda recimo, zna osnovu mjera NKT-a, završite u zatvoru jer ste u svom autu vozili troje ljudi, iako Zakon o bezbjednosti saobraćaja (koji nije stavljen van snage) kaže da se vozilom može transportovati onoliko lica za koliko je ono registrovano – pet osoba u slučaju putničkog automobila. A onda još pride i to što se takve mjere i naredbe nejednako primjenjuju na sve građane i pravne subjekte u državi, pa za nekoga one važe do mjere da se građani hapse iz idiotskog razloga zato što sjede po dvojica na parkovskoj klupi, a za neke nema ni „packe po prstima“ kao kada predsjednika danilovgradskog DPS-a uhvate da za vrijeme policijskog časa sjedi sa prijateljima u kafani u tom gradu? Nije li fašizam kada neposlušnog i lajavog opozicionara prisilno strpate u karantin jer je „narušio mjere samoizolacije koje je bio dužan ispoštovati kada se vratio u CG iz inostranstva“, a predsjednika države i DPS-a ni ne opomenete da bi i on morao da 14 plus 14 dana „ostane doma“ i ne izlazi iz kuće dok se pouzdano ne utvrdi da nije, ne daj Bože, i on pokupio gdje kovid-19 na svojim putešestvijima po zemljama Baltika? Nije li najcrnji mogući medijski mrak to što press konferencijama NKT-a ne mogu da prisustvuju novinari (uz poštovanje svih mjera održavanja fizičke distance i korišćenja zaštitne opreme) kako bi ekspertima iz tog tijela mogli da postave elementarno suvisla pitanja, već redakcije moraju delegirati pitanja Vladi satima prije pressa, u vrijeme kada se ni ne zna ko će na konferenciji za štampu tog dana i govoriti? Koliko osvjetljavanju takvog medijskog mraka doprinosi činjenica da pitanja koja se i postave na pressu NKT-a, prethodno moraju da prođu selekciju Biroa za odnose sa javnošću Vlade?

Kako drugačije nego kao fašizam nazvati društveno-politički sistem u kome se članovi porodice ministra zdravlja slikaju i sprdaju sa najskupljim i najdeficitarnijim zaštitnim maskama na licu, u vrijeme kada ljekari po crnogorskim bolnicama nemaju čak ni dovoljan broj najobičnijih hirurških maski da stave preko svog lica, iako im one ne pružaju ama baš nikakvu zaštitu od udisanja kapljica sa virusom u vazduhu, već samo predstavljaju psihološku „odbranu“ ? I sve to prolazi nekažnjeno za ministra zdravlja koji je dozvolio da crnogorski zdravstveni sistem proteklih godina napuste brojni ljekari, bolnice se raspadaju, a u njima nema ničega u dovoljnoj mjeri – čak ni hrane za pacijente koji se u njima liječe.

Da li je jedna od glavnih karakteristika fašizma nejednakost ljudi pred zakonima, odnosno voluntarizam u postupanju vlasti, nevezano za formalo važeće propise – jeste. Što onda u 21.vijeku imamo u Crnoj Gori koja NEUSTAVNO i NEZAKONITO u periodu od 13. do 16. marta uvodi npr. zabranu autobuskog i taksi prevoza, uplovljavanja jahti i kruzera, rada knjižara, cvjećara, frizera, kozmetičara, zubara, ugostitelja i drugih, a Vlada, međutim, tek 18. marta donosi „Odluku o preuzimanju mjera za sprječavanje i suzbijanje novog koronavirusa“, a tek 25. marta se usvaja akt kojim se korona virus stavlja u „Pravilnik o listi zaraznih bolesti nad kojima se sprovodi epidemiološki nadzor i protiv kojih se primjenjuju mjere sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti“?

Kako to da su sve gorenavedene kontroverzne mjere donešene i počele se sprovoditi (a ljudi selektivno hapsiti i kažnjavati zbog njihovog kršenja) još od 13. marta, a tek 26. marta je Ministarstvo zdravlja dobilo „Naredbu o proglašenju epidemije zarazne bolesti kovid-19 u Crnoj Gori“? Kako su neke djelatnosti poput gorenavedenih prepoznate kao rizik za širenje korone, pa ih je trebalo ugasiti a ljude koje od njih žive dovesti u težak socijalno-finansijski položaj, a neke druge djelatnosti, poput recimo građevinskih poslova na izgradnji stanova za prodaju na tržištu nisu rizične, pa je onima koji se time bave omogućeno da i dalje to rade i nastavljaju da zgrću novac? Kako nazvati državu u kojoj hapse popove jer su im vjernici došli ispred crkve, a ne hapse političkog direktora DPS-a koji se kršeći sve mjere NKT-a dva dana šetka po opštini u kojoj ne živi, sreće sa velikim brojem ljudi i obećava im kule i gradove u ime svoje partije? Neke su životinje ipak jednakije od drugih, rekao bi stari dobri Orvel, zar ne?

Kako to da je „izazivanje panike“ zbog koje ga policija hapsi to kada neki građanim prenese na fejsbuku lažnu vijest tabloida o navodnoj bolesti crnogorskog predsjednika, a nije izazivanje panike i širenje lažnih vijesti kada Vlada na svojim zvaničnim profilima na društvenim mrežama objavi da je iz Pekinga poletio avion sa 19 toma kupljene medicinske opreme za CG, a onda da je u Podgoricu stiglo samo 17 tona? Kako to da su Tuzi, Podgorica i Danilovgrad za NKT „jedna cjelina“ pa njihovi stanovnici mogu da se kreću kroz sve tri opštine, a npr. Boka Kotorska ili Vasojevići nisu druge cjeline, pa njihovi stanovnici nemaju tu privilegiju? Kako to da šefica jednog od operativnih timova NKT-a građanima sa neskrivenom dozom paternalizma, docira o njihovom navodnom neodgovornom ponašanju, a onda ista bezobrazno javno ustvrdi da NKT nije bio dužan da Krizni štab jedne od opština na sjeveru uopšte obavijesti o tome da se u bolnici u tom gradu 11 dana mimo svih procedura koje je isto to NKT utvrdilo za postupanje sa takvim pacijentima, liječi čovjek zaražen koronavirusom? Nije li ponižavanje vlastitih građana to što im godinama i decenijama uzimate porez i doprinose za zdravstveno osiguranje, pa onda u krizi kada se vidi da država nenamjenski i loše troši taj novac, od njih ponovno tražiti da donacijama pomažu državu i nedovoljno opremljeni sistem zdravstva? Nije li fašisoidnim režimima svojstvena organizacija ispraznih akcija širenja navodnog patritozma i davanja javne podrške službama koje rade posao za koje su predviđene i plaćene, poput stupidnog javnog apaludiranja svake večeri medicinarima sa balkona zgrada i kuća, a sve to da se naglasi „herojstvo kojim nas ljekari brane od korone“ i pod tom dimnom zavjesom sakrije nesposobnost države da na vrijeme preduzme adekvatne mjere, kupi neophodnu opremu, bolje plati to isto medicinsko osoblje, napravi robne rezerve, obezbijedi rezervne kontingente mediciske opreme i zaštitnih sredstava… Da jednostavno, uradi sve ono što je uradila jedna normalna i sposobna država kakva je bila SFR Jugoslavija? Ili je to previše tražiti od „Male“ koja izgleda ne može shvatiti ni da su joj svi građani, makar na papiru, jednaki pred zakonom, sa jednakim pravima i obavezama?

(Vijesti)