Fašista iz našeg sokaka: Zli ljudi hoće da nas ubijede da je DPS opljačkao Crnu Goru!

Jučerašnji neokomitski dernek koji je ljubitelj što veće i jeftinije stambene kvadrature, Jevto Eraković, najavio kao borbu za, između ostalog, „vaspitanu Crnu Goru“, a koju je „potvrdila“ prva dama Montenegra sa svojim Dior „điletom“ od par desetina prosječnih crnogorskih neto zarada, očigledno je predstavljao inspiraciju određenim „pri-pejd“ fašistima iz našeg sokaka, poput izvjesnog Aleka Barovića, u čijem manifestu objavljenom na Portal Analitici, tradicionalno, sve vri od antisrpske histerije kojom se, ovi i ovakvi ljudi, hrane svakodnevno.

„Permanentan napad na Crnu Goru iziskuje i permanentan odgovor – odbranu. Pametno smišljenu odbranu, jer naspram sebe imamo one koji se za taj konačni obračun sa svime nesrpskim spremaju vjekovima“, piše Barović u svom najnovijem uratku.

Piše i predlaže sledeće:

„Ođe već ulazim u zonu kad će dostina dovesti u pitanje moje demokratske kapacitete i pragmatičnost. Ako si kojim slučajem građanin Norveške ili Luksemburga pragmatičnost i demokratski kapaciteti su važni. U zemlji čija su nezavisnost i samo postojanje dovedeni u rizik, postavljanje pitanja demokratičnosti i više je nego zlonamjerno. Sa destruktivnim strujama ne smije i ne može biti ni pregovora ni dogovora. Sa zlom se tikve ne sade. A Crnu Goru je zadesilo zlo. Sviđalo se to kome ili ne“, ističe on.

Ovaj „borbeni“ i, po sopstvenom priznanju, tekst utemeljen na antidemokratskom narativu, Barović nastavlja tako što poziva na otpor i tako što je, prethodno, većinsku volju naroda i njegove predstavnike poistovjetio sa zlom – i to onim zlom koje se „sprema vjekovima“.

Barović ide dalje i opravdava višedecenijsku poharu Crne Gore od strane kriminalnog režima sledećim riječima:

„Za dvije godine pljačka nije dokazana (a svako kome se dokaže treba da odgovara), Crna Gora je u nikad goroj diktaturi, a o nazadovanju da ne pričamo. Zapravo, većina ovih narativa potiče iz kuhinje zla i servirana je na lako varljiv način“.

Upravo ovakve izjave, na stranu sve druge, ogoljavaju do srži prirodu ovakvog pamfleta, ali i ideološku provinijenciju samog autora. Riječ je, nažalost, o najobičnijem panegeriku i skutonoši Đukanovićevog političkog ganga, i ništa više od toga.