(FOTO/VIDEO) Svečanost u prostorijama Nacionalne IN4S televizije: Dodijeljene nagrade Udruženja novinara Crne Gore

„Pamtim kad je novinarska profesija bila sedma sila, a dočekao sam da postane četvrti stub vlasti. Uvijek su mediji u nekoj funkciji, a danas mnogo više nego ikada“, rekao je otac Jovan Plamenac u Sava centru u Beogradu, na Savindan, u prostorijama Nacionalne IN4S TV, gdje je svečano održana dodjela nagrada Udruženja novinara Crne Gore najboljim kolegama, među kojima i Mišu Vujoviću koji je dobio Godišnju nagrada, dok je nagrada za najbolju kolumnu pripala Mihailu Medenici.

Otac Jovan je u produžetku rekao da je danas  novinarstvo svojevrsna industrija, proizvodnja i plasiranje informacija. Poredio je sa ogromnom  halom  u ovozemaljskom životu, u koju kad uđete vidite dva svjetla koja odudaraju od te opšte priče.

„Tako sam ja ušao u tu halu i danas vidim dva svjetila, koja su drugačija od te industrijske priče. Ta dva čovjeka, o kojima danas govorimo su dobila priznanja svojih kolega, onih koji su u samoj struci“, ovim riječima je sveštenik  Jovan Plamenac opisao dobitnike i podsjetio da se sam nalazi 43 godine u novinarskoj službi, i da dugo pamti. Podsjetio se da je dobijao i sam nagrade svojih kolega, ali da je danas on dobio ove dvije nagrade, jer nema veće sreće nego kad njegova dva „više nego brata“ dobiju nagrade od ljudi koji se bave novinarskom strukom.

Otac Jovan je istakao značaj IN4S, sa Gojkom Raičevićem na čelu, za slobodu novinarske riječi.

Nakon njega, prisutnima se obratio direktor i i glavni i odgovorni urednik Nacionalne IN4S TV Gojko Raičević podsjetivši šta je delegiralo ova dva laureata za nagradu, prvo je uručivši Mihailu Medenici za najbolju kolumnu:

„Mihailo Medenica nije samo kolumnista, novinar, pjesnik, esejista, pisac, on je razboriti tribun-buntovnik čije poetizovane misli skladno odjenute u formu kolumne i najletargičnijeg čitaoca bude i navode na razmišljanje. Medenica svojim ubojitim snopovima metafora razbija guste naslage mraka zgusnutog među brdima pokorenim strahom i sljepilom. Mihailo Medenica ne štedi, udara riječima kao metohijska zvona zvukom. Resko i duboko“.

Istakavši da mu je naročito draga nagrada koja dolazi iz Crne Gore, dobitnik se zahvalio svim „borcima, vitezovima, čija je uloga u oslobađanju Crne Gore ogromna“ i dodao:

„Naročito mi je drago što je nagrada iz Crne Gore došla u rukama oca Jovana Plamenca do njega. Živela Crna Gora, živela Srbija, živela Republika Srpska, živela Republika Srpska Krajina, doveka u Prizrenu!“

U nastavku je direktor Gojko Raičević pročitao i obrazloženje koje je preporučilo Miša Vujovića za nagradu:

„Miodrag – Mišo Vujović, novinar među književnicima i književnik među novinarima, čovjek jasne, tačne, pitke i plemenite riječi – čovjek koji  ne piše da bi preživio, već živi da bi pisao! Lišen patetike, suvušnog, prerečenog i bilo kakve omraze – Vujović i svojim djelom i svojim životom svjedoči o najboljem u nama, ne dozvoljavajući da padnemo, posrnemo ili posumnjamo u valjanost sebe kao potomaka slave i ponosa. Nebrojano je razloga zbog kojih Vujović zavređuje ovu veliku i časnu nagradu, ali najvažniji od njih svakako jeste taj što je u vremenima zvijeri i neljudi ostao – ČOVJEK u svojoj riječi i svojim djelima!“

Mišo Vujović je primivši nagradu iskazao zahvalnost IN4S i Gojku Raičeviću na nemjerljivom doprinosu u borbi protiv represije, jer je, po njegovim riječima, Gojko na svojoj koži osjetio ono o čemu je on samo pisao u toplini svoje sobe:

„Ovu nagradu posvećujem mom Nikšiću, da podržim ovu zadnju bitku koja predstoji za oslobođenje Crne Gore“.

„Čast mi je da čovjek koji je moj uzor kaže ovakve riječi o meni. Ja se ne bih vratio „U sedlo“ da nije bilo oca Jovana Plamenca i brata Gojka. Oni su me motivisali svojom borbom, odvažnošću, kolumnama i stavovima i njihovim glasom da ne sjedim skrštenih ruku i zato sam danas počastvovan i iznenađen“

Vujović je nasmijao prisutne rekavši da nijesu navikli on i novinari poput njega da primaju nagrade: „Mi samo primamo „ćoteke“, a ne nagrade“

Na kraju je direktor Nacionlne IN4S televizije pozdravio predjsednika Udruženja novinara Crne Gore, gospodina Tihomira Burzanovića, generalnog sekretara Ivana Miloševića i predsjednika ovogodišnjeg žirija za dodjelu nagrada Dražena Živkovića, dodavši: „ Želim vam puno uspjeha u daljem radu i želim da novinarska profesija bude na ponos svima“.

Nagrade su uručene 23.1. u Podgorici ocu Nikoli Pejoviću za reportažu „Litije u Crnoj Gori» , a nagrade za životno djelo dobili su: Rade Vukićević, Ranko Pavićević i Momčilo Vuksanović. Godišnje nagrade pripale su i Perici Đakoviću, Ivi Bajković i Rajki Raičeviću. Nagradu za najboljeg fotoreportera dobila je Nikolina Kovačević iz Nikšića, a nagrada za najbolji sajt i blog u 2020. godini otišla je u ruke Ivana Miloševića.