Herojima sa Košara

Piše: Srpski guslar Jovan Lakićević

Povodom 25. godišnjice bitke

Uz gromove s Prokletija,
Sa Košara i Paštrika
Glas se čuje, prijekorni,
Novih srpskih mučenika:

„Šta bi ovo, srpska braćo,
Jel’ istina, ili nije,
Da se niko nas ne sjeti
Dvije duge decenije,

Kad su ono, pod bombama,
Ugašeni mnogi snovi,
Dok nam humke obilaze
Još jedino – gavranovi?

Sanjali smo o danima
Mira, sreće i ljubavi,
Al’ ni jedan nije htio
Karaulu da ostavi!

Jer smo znali da se ovdje,
Ispod surih Prokletija,
Brane našim životima
Crna Gora i Srbija;

Svetom Knezu Nebeskome
Obećasmo, dok se gine:
Nećemo se pomjeriti
Sa granica otadžbine!

Šiptarima poručismo,
Uz grmljavu mitraljeza:
„Čekaju vas na bojištu
Zavjetnici Srpskog Kneza!

U svakome od nas ovdje
Obilića srce bije,
Dok je živih, vaše horde
Neće proći Prokletije!

Kosovo je srpska zemlja,
Najsvetije što imamo,
I spremni smo, bez uzmaka,
Za nju život svoj da damo!“

ooo

Tukle su ih preko dana
NATO bombe, nemilice,
A po noći na njih kreću
Arnautske jedinice.

Ostanuće za pamćenje
Da su srpski momci smjeli,
Napadima NATO bandi
I Šiptara – odoljeli.

Mjesecima, u borbama,
Podnosili teške rane,
I jedva su mogli stići
Poginule da sahrane.

U strašnome iskušenju,
Tih su dana, rode mili,
Na granici srpske zemlje
Vaskrsnuli Termopili!

Njih 108 podvižnika,
Na Košare što ostaše,
U kolo se besmrtnika
Zauvijek upisaše.

Sreo ih je, s poštovanjem,
Uz treptaje Božjih zvona,
Slavni major Gavrilović
Ispred svoga bataljona.

Nad humkama bezimenim
Još od tuge nebo jeca,
„Postadoše vitezovi,
A bili su samo – djeca!“

Oktobarski izdajnici,
Po nalogu gospodara,
Besramno su prikrivali
To herojstvo sa Košara!

A taj podvig div-junaka,
Kakvih malo svijet ima,
Biće izvor nadahnuća
Novim srpskim herojima!

Još se čuje sa Košara,
Odjekuju Prokletije:
„Kosovo će biti srpsko,
Dok je Srba i Srbije!“