Intervju katihete Branislava Ilića sa prof. Anom Bojić za „Pravoslavlje“: Dvadeset godina umilnog slavopoja Gospodu i širenja hristolike ljubavi

*Vaš hor ove godine proslavlja jubilej – dvadeset godina postojanja. Upoznajte nas sa nastankom hora?

– Godine 2001. dobila sam poziv da sa svojim učenicima pripremim nekoliko kompozicija za Dječji sabor koji se organizovao na Cetinju. Isti sam sa radošću prihvatila, odabrala devet djevojčica, koje su za veoma kratko vrijeme sa velikom ljubavlju, trudom i željom savladale odabrane kompozicije. U tom trenutku nije bilo ni zamišljeno ni planirano da postanemo crkveni hor. Međutim, kako to obično biva, Božjom promišlju, nakon zapaženog nastupa, blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije blagoslovio je da postanemo Hor Prepodobne mati Angeline Krušedolke. Njegova riječ je za nas kako tada, tako i do njegove smrti bila blagoslov koji nas je vodio našim molitvenim putem kroz sve ove godine koje su za nama.

*Kako se odlučilo da hor bude posvećen Prepodobnoj Angelini Srpskoj čije svete mošti počivaju u srcu svete Fruške Gore – u Manastiru Krušedolu?

– Kako sam već rekla u prethodnom odgovoru, bio je to blagoslov našeg mitropolita Amfilohija. Nakon što nas je čuo, uz širok osmijeh, ozarenog lica, toplo i očinski, kako je samo on umio, kazao je – „Ova djeca da postanu crkveni hor! Danas, 12. avgusta proslavljamo Prepodobnu mati Angelinu Krušedolku, hor će nositi to ime”. Ništa manji blagoslov na slavnom Cetinju dobili smo i od tadašnjeg Vladike budimljansko-nikšićkog, a sadašnjeg Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija, koji je u šali kazao „To su moji Nikšićani, ja ću biti kum!”

Kako je u našem Hramu Sv. Vasilija Ostroškog u Nikšiću već postojao mješoviti hor, od milošte smo prozvani „mali hor”, a tako nas i dan danas zovu, iako neki od naših pjevača već imaju svoju djecu, koja će, ako Bog da, biti dio našeg dječjeg ansambla u bliskoj budućnosti. Za nas je veliki blagoslov i radost što je ova divna svetiteljka naša zaštitnica. Imali smo tu čast da 2018. godine posjetimo manastir Krušedol, poklonimo se njenim moštima i pomolimo joj se da nas čuva, blagoslovi i pomogne u prevazilaženju svih iskušenja.

*Koliko članova broji Vaš hor i koje biste važnije uspehe istakli?

– Počeli smo sa devet članica, a sada naš hor broji više od stotinu članova, uključujući i podmladak, dječji hor koji je poseban ukras na svakom našem nastupu. U horu ćete pronaći profesionalne muzičare, tj. profesore muzike, defektologe, stomatologe, novinare, programere, ekonomiste, producente i mnoge druge profile, a svi su na svojim poljima izuzetno uspješni. Mnogi su se kroz naš hor odlučili da upišu Muzičku školu, a nekima je to postao i životni poziv. Dugo vremena bili smo dječji hor, a kada su članovi hora stasali u zrele pjevače, Vladika Joanikije je blagoslovio da postanemo i omladinski hor. Naš najveći i najvažniji uspjeh je naše molitveno sabranje na svetoj Liturgiji svake druge nedelje u našem hramu, na kojoj pojanjem uznosimo svoje molitve Gospodu. Svi članovi hora od mene su naučili da je to nešto najvažnije u našem horskom životu, te da je to najdublja suština našeg postojanja.

Prvi značajni uspjeh desio se svega desetak dana nakon nastupa na Cetinju, kada smo u produkciji Radija Svetigore snimili kasetu sa 12 kompozicija „Nedjelja u hramu”.

Što se tiče koncerata i nastupa koje smo održali u prethodnim decenijama, izdvojila bih poklonička putovanja u Grčku, Austriju, Rusiju i Češku, gdje smo se tamošnjoj publici predstavili cjelovečernjim koncertima. Zapažene koncertne večeri imali smo više puta u Beogradu i Novom Sadu.

Hor je dobitnik velikog broja priznanja, od kojih bih posebno istakla: Plaketu za najbolji dječji hor, koju sam primila od ruke blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, za izuzetan doprinos obogaćivanju i utemeljivanju divnih sabiranja pravoslavne omladine, na Cetinju 2011. godine; Gramatu, koju mi je dodijelio Arhiepiskop petergofski, tadašnji rektor g. Amvrosije, sa blagoslovom za naporan rad u slavu Svete Crkve i sjećanje o posjeti sanktpeterburške Pravoslavne duhovne akademije, u Sankt Peterburgu 2015. godine; Arhipastirsku gramatu, kojom sam odlikovana od ruke pravoslavnog Episkopa budimljansko-nikšićkog g. Joanikija, za pokazanu ljubav prema ljepoti Doma Božjeg i svetim bogosluženjima i za dugogodišnje uspješno rukovođenje crkvenim Horom Svete majke Angeline, u Nikšiću 2017. godine; Orden Prepodobne mati Angeline, kojim sam odlikovana u Manastiru Krušedolu od strane Episkopa sremskog g. Vasilija, 2018. godine.

Kada su u pitanju nastupi u Crnoj Gori, veoma je važno naznačiti da je hor nastupio na svakom Dječjem saboru na Cetinju, počev od 2001. do 2021, za šta je od blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija dobio posebno priznanje. Publici smo se predstavljali koncertnim programom povodom deset godina postojanja gotovo u svakom gradu naše zemlje. Posebno su nam značajni i uvijek sa sobom nose najviše odgovornosti i treme nastupi u našem Nikšiću, bilo da su u pitanju cjelovečernji koncerti, tradicionalni nastupi na Svetosavskoj akademiji ili povodom Dana Svetog Vasilija, kao i pojedini kulturno-umjetnički događaji koje uvijek rado uveličamo s ponekom pjesmom.

Na svim nastupima izvodimo srpske, grčke i ruske duhovne i svjetovne kompozicije, koje često imaju i po više od četiri glasa, a naša lična karta jesu etno-pjesme, kako iz Crne Gore tako i iz zemalja okruženja, koje publika uvijek sa oduševljenjem isprati. Tu vrstu muzičkog materijala obrađujemo autentično, često mijenjajući izvorne aranžmane, linije pratećih glasova, dodajući razne instrumente i slično, dajući na taj način svakoj kompoziciji svoj lični pečat.

*Kako biste, nakon punih dvadeset godina, sagledali delovanje ovog hora koji je u našoj pomesnoj Crkvi prepoznat kao jedan od najboljih horova mladih?

– Kako sam već istakla, Liturgija, kako u našem hramu tako i u svim hramovima u kojima smo bili njen dio, predstavlja ono što nas održava, vodi, povezuje sa Gospodom, uči hrišćanstvu i  hrišćanskim vrlinama, pa kroz tu prizmu posmatram naše dvodecenijsko bivstvovanje. Svaka proba, svaki susret u Crkvi i na privatnim druženjima za nas je posebna radost kojom zračimo. Gdje god se pojavimo osjeća se i uvijek komentariše da nijesmo samo horovođa i horski pjevači već istinski prijatelji koji povezani vjerom i molitvom vole jedni druge na najposebniji način. Hor je izrodio puno iskrenih prijateljstava za cijeli život, jedni smo druge krštavali i vjenčavali, sve uvijek uz zajedničko pojanje i uznošenje ljubavi Gospodu. Vođeni takvim osjećanjima i predivnom atmosferom koja među nama vlada, zaista je bilo veliko zadovoljstvo pripremati svaki nastup i koncert, iako su to neizostavno bile duge, česte i iscrpljujuće probe, koje je trebalo uklopiti sa životnim i porodičnim obavezama svakoga od nas.

*Ne bismo smeli da izgubimo iz vida činjenicu da Vaš hor deluje i uznosi slavu Bogu u neposrednoj blizini ostroške svetinje i kivota Svetog Vasilija Ostroškog. Zamolio bih Vas da podelite sa nama utiske u pogledu ove činjenice.

– Veliki je blagoslov blizina kivota Sv. Vasilija i ostroške svetinje, koju posjećujemo kada god smo u prilici. Svaka Liturgija na kojoj smo pjevali u Ostrogu svima se duboko urezala u sjećanje zbog posebne blagodati našeg zaštitnika, kome je posvećen i hram u Nikšiću, u kom smo imali priliku da se upoznamo. Sveti Vasilije je naša snaga, plamen koji osvjetljava naše životne puteve, lične i zajedničke, utjeha i snaga kada je teško, mjesto iskonske molitve.

U manastiru Ostrog svaki čovjek će doživjeti nešto posebno, ma kojoj vjeri pripadao, mjesto je to ljubavi, sabranja, milosti, čuda.

*Prilikom posete Vašem prelepom gradu i velelepnom Sabornom hramu u Nikšiću, imao sam priliku da čujem milozvučno pojanje Vašeg hora, ali i da čujem brojne anegdote koje su vezane za delovanje Vašeg hora koji liči na jednu skladnu porodicu punu ljubavi. Da li biste sa našim čitaocima podelili neke anegdote?

– Moram istaći da mnogi članovi hora imaju vrlo izražen smisao za humor, pa se skoro na svakoj našoj probi, a naročito putovanjima, dešavaju smiješne situacije, koje se dugo prepričavaju i uvijek nas iznova razvesele. Pročitavši ovo pitanje, sjetila sam se samih naših početaka, kada se dogodila zanimljiva situacija. Posle pomenutog Dječjeg sabora na Cetinju i osnivanja hora, negdje pred sam praznik Uspenja Presvete Bogorodice, pozvao me Vladika Joanikije da me pita da li bismo u Pivskom manastiru pjevali na Liturgiji tog dana i uveličali duhovnu akademiju nakon programa. Djevojčice u tom momentu nijesu znale ništa od odgovaranja na Liturgiji, pa čak ni malu jekteniju „Gospodi pomiluj!”. Međutim, veoma sigurno odgovorila sam: „Možemo Vladiko, naravno da ćemo doći”. Razmišljala sam na način da će Gospod sve urediti i da ćemo uz njegovu pomoć naučiti sve što je potrebno. Tako je i bilo. S puno ljubavi, molitve, neopisivog zalaganja i želje da postupimo onako kako je naš dragi Vladika Joanikije kazao, za svega nekoliko dana savladali smo kompletno odgovaranje na službi Božjoj i po prvi put pojali na Liturgiji 28. avgusta 2001. godine u pivskoj svetinji. Dodaću i to da je tog istog dana bila moja odavno zakazana vjeridba, ali nijednog trenutka nijesam razmišljala da zbog toga odustanem od date riječi. Kao i uvijek, gdje su posrijedi Božja ljubav i uznošenje molitvi, znala sam da ću stići na vrijeme. Sledeća Liturgija na kojoj su djevojčice pojale bila je na dan mog vjenčanja, u Manastiru Sv. Luke u Župi Nikšićkoj. Uvijek ćemo se sjećati nezaboravne scene kada sam jednom rukom držala svijeću, a drugom rukom dirigovala horu koji je uz podršku sestrinstva odgovarao na službi.

*Na koji način ste proslavili dvadesetogodišnjicu postojanja?

– Proslava jubileja započela je obilježavanjem praznika naše zaštitnice, Prepodobne mati Angeline, 12. avgusta. Nakon Liturgije pripremili smo posluženje i počastili smo naše sveštenike i vjerni narod. U planu je bio put u carsku Rusiju za koju smo posebno vezani, ali je situacija sa virusom mnogo toga onemogućila. Nadamo se da ćemo biti u prilici da održimo koncerte po Crnoj Gori, kako bi na dostojan način obilježili dvadesetogodišnjicu. Ako Bog da, bićemo i Vaši gosti na Festivalu hrišćanske kulture u Eparhiji timočkoj, u gradu Zaječaru.

*Poštovana i draga Ana, šta biste poručili čitaocima „Pravoslavlja” – novina Srpske Patrijaršije?

– Živimo u teškim vremenima, punim iskušenja, kako za našu svetu Crkvu, tako i ličnih, za svakog čovjeka koji je u vjeri. Moja poruka je da se potrudimo da budemo u što većoj ljubavi, međusobnom razumijevanju i slozi, kao pravi hrišćani, da idemo Božjim putem, jer „Ljubav Božja slađa je od meda”. Za kraj, poslužiću se stihom pjesme koja je u našem horu omiljena i posebna „Dušo moja, svijet se naglo mijenja, drž’ se Hrista, sigurnog spasenja!”. Vama dragi Branislave zahvaljujem na lijepim riječima i pozivu na Festival hrišćanske kulture. Svako dobro od Gospoda!

*Objavljeno u „Pravoslavlju“ – novinama Srpske Patrijaršije (br. 1313, 1. decembar 2021, str. 15-17)

Izvor: http://branislavilic.blogspot.com/2021/12/blog-post_34.html