(INTERVJU) NVO „Mi znamo ko smo”: Srpski identitet u Crnoj Gori će opstati!

Nevladina organizacija „Mi znamo ko smo“ koja baštini i njeguje vrijednosne stavove mladih Srba iz Crne Gore za kratko vrijeme prikupila je simpatije domaće i regionalne javnosti.

U intervjuu za portal IN4S kažu da brojne poruke podrške koje pristižu iz svih srpskih krajeva, ne samo iz Crne Gore, pokazuju da ljudi cijene njihov rad.

Koje vrijednosti baštini vaša NVO „Mi znamo ko smo“ i da li su građani Crne Gore prepoznali vašu ideju i rad?

Sistem vrijednosnih stavova inicijative mladih Srba iz Crne Gore, Mi znamo ko smo, utemeljen je na nekoliko različitih, ali ključnih, polazišta koja su formatirala lik naše organizacije. Na prvom mjestu, vođeni intelektualnim i duhovnim orijentirima iz prošlosti, usvojili smo nacionalna stanovišta srpskog romantizma, patriotizma međuratne građanske klase ali i crnogorskog političkog XIX i, jednim dijelom, početka XX vijeka (tu često volimo da istaknemo djelovanje tzv. Klubaša, odnosno Narodne stranke 1906–1918), naravno, snažno nas obilježavaju i načela naslijeđena iz starina, možda i kroz kolektivno nesvjesno – to je suštinski neraskidiva povezanost sa precima koja nas je duboko odredila. Drugo značajno polazište je nužnost društveno-političkog trenutka u kome su Srbi, prosto, natjerani na ovaj vid samoorganizovanja. I treći dominantan faktor je inspiracija koju crpimo iz uzornih figura naše istorije i kulture, a o čijim biografijama često pišemo na stranici inicijative, sve u znaku poštovanja našeg nasljeđa (kako je, već, govorio pokojni akademik Dejan Medaković).
Brojne poruke podrške koje pristižu iz svih srpskih krajeva, ne samo iz Crne Gore, pokazuju da ljudi cijene naš rad. To potvrđuje činjenica da smo, bez trunke populizma, podilaženja stavovima narodnih masa ili invanzivnog pristupa mrežama, za kratko vrijeme okupili skoro 13.000 pratilaca, što je zaista ohrabrujuće – dakle, građani prepoznaju ideju, u to nema nikakve sumnje.

Kako biste ocijenili pitanje identiteta u državi sa obzirom na to da je bivša vlast na sve načine pokušavala da prekraja istoriju Crne Gore?

Pitanje identiteta u crnogorskom društvu nije u istoj mjeri i u svim društvenim sferama podjednako (ne)zadovoljavajuće. S jedne strane, možemo da budemo zadovoljni intenzitetom srpskog osjećaja velikog dijela crnogorskog naroda, naročito omladine, koji je jasnije nego ikada u skorijoj istoriji prepoznat i artikulisan kroz litije, odbranu Crkve i obnovu crkvenog života, ali i sveukupnog pratećeg kulturnog i naučnog stvaralaštva. Sve ovo svjedoči „žilavost“ srpskog stanovišta naroda Crne Gore, ulivajući svima nama istinsku vjeru u njegovu neugasivost. S druge strane, nismo zadovoljni načinom i mjerom u kojoj je taj identitet prepoznat od strane države i njenih insitucija. Čini se da se zvanična Crna Gora, kao i njene naučne i kulturne institucije, rukovode načelom „ne znamo kakvu Crnu Goru hoćemo, ali znamo kakvu nećemo“. Spremnost da se zarad određenog političkog i društvenog komfora izbjegavaju i prećutkuju notorne istorijske činjenice o Crnoj Gori i njenom narodu, dugoročno samo može da produbi štetne posljedice politike prethodne vlasti i normalizuje njene antisrpske laž-konsturkcije, koje polako ali sigurno, jedan dio naroda Crne Gore prihvata kao nesporne istorijske činjenice. Ipak, Srbi u Crnoj Gori u ovom trenutku, mnogo više nego prije desetak godina, imaju razloga za radost – njih danas krasi želja, vjera i samopouzdanje, što sve zajedno budi nadu da će njihov identitet ne samo opstati, već i procvjetati ili, što reče pjesma – đe je teklo, opet žubori, budi se gora kamena.

Ko je po vašem mišljenju najzaslužniji za slom režima Mila Đukanovića?

Narod u kome je vaskrsla srpska zavjetna misao i koji se pokazao kadrim da uždije luču suštine, koja je, po Hegelu, istina bivstvovanja. U vremenu kada „Pred oltarom plakaše kanđelo, na gusle se strune pokidale“, kada „Bjehu muška prsa ohladnjela, a u njima umrla svoboda“, iz najdublje pomrčine, pojavilo se veličanstveno narodno sabranje oko svoje majke Crkve i, zajedno sa svojim blagočestivim monaštvom i sveštenstvom, ali najprije blaženopočivšim mitropolitom Amfilohijem, tirjanstvu stade nogom za vrat. Dakle sve u vezi sa litijama nije ništa drugo do ovaploćenje „Gorskog vijenca“, gdje je narod isto ono kolo koje je saželo svu Njegoševu filosofiju i iz koga su proistekli svi ostali junaci. Ali teško onom ko izda narodna nadanja. Predanje nas je naučilo da se često dešava da grdne kukavice postanu naroda izdajice.

Kako biste ocijenili rad nove Vlade i da li su opravdana očekivanja građana koji su 30. avgusta prošle godine nakon 30 godina smijenili DPS?

Nema nikakve sumnje da je pred Vladom, koja je zadobila povjerenje u Parlamentu Crne Gore decembra mjeseca prošle godine, stajao težak, ali i zadatak od jedinstvenog istorijskog značaja. Od nje se očekivalo da na talasu demokratskog legitimiteta koju je obezbijedio samo izborni rezultat iz avgusta prošle godine, s nepokolebljivom stamenošću prednjači u procesu koji crnogorsko društvo treba da sprovede kroz „porođajne muke“ demokratije. I prvi korak na tom putu načinjen je izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja, i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je istovremeno bio i neposredni uzrok onakvog izbornog rezultata, pa time i mogućnosti da se ova Vlada formira.

Čini se, međutim, nepodijeljenim stav većine građana, koji su ugradili sebe u temelje slobodne i demokratske Crne Gore i mnogo prije 30. avgusta, da Vlada Crna Gore nije pokazala sličan stepen odlučnosti i političke volje kada su u pitanju neki drugi, takođe važni društveni problemi i izazovi. Iako svjesni da se za pojedine otežavajuće okolnosti objektivne prirode, poput globalne epidemije ili neslućenih razmjera naslijeđene haotičnosti u državnom aparatu, mora iznaći izvjesnog razumijevanja za predstavnike aktuelne Vlade, i inicijativa „Mi znamo ko smo“ dijeli pomenuti utisak slobodarske javnosti, posebno u vezi sa pojedinim društvenim pitanjima koja su u posebnom fokusu rada naše inicijative. U ta pitanja svakako spadaju konačno potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC, realizacija popisa stanovništva do kraja ove godine, ali i, pomalo zanemareno, što hitnije odlučno pristupanje rješavanju problema državljanstva za hiljade naših sugrađana koji sa ovim administrativnim problemom već decenijama žive i doprinose crnogorskom društvu.

Značaj rješenja posljednje navedenog pravnog problema ne bi se ogledao samo u obezbjeđivanju ovim našim sugrađanima odveć zavrijeđenog „prava na prava“, kako se pravo državljanstva često naziva, već bi njime prestalo poniženje, a naši brojni sugrađani, nakon toliko godina, konačno mogli biti izjednačeni i smatrani punopravnim građanima i nosiocima suverenosti, u skladu sa Ustavom Crne Gore, koji, za razliku od najviših pravnih akata svih zemalja u regionu, dosta restriktivno nosiocima suverenosti smatra samo crnogorske državljane. Vlada koja nastoji da održi i/ili povrati pozitivna očekivanja slobodarske javnosti naprosto ne bi smjela sebi da dozvoli da rješavanje prioritetnih pitanja poput ovih prolongira, ili, ne dao Bog, u cjelosti stavi ad acta.

Koji su po vašem mišljenju najveći problemi sa kojima se suočavaju građani Crne Gore?

Bilo bi pretjerano reći da su identitetske teme, kojima se mi bavimo, najveći problem (pored tolikih problema iz sfere ekonomije, zdravstva, porodičnih odnosa, socijalne pravde, bezbjednosti, privrede i niza drugih oblasti, koji svakako ozbiljno pogađaju prosječnog građanina Crne Gore). Ono što je evidentno je da kao uzrok svih ovih poteškoća, koje su itekako međusobno uvezane, možemo da prepoznamo kriminogenu vlast koja je tokom trideset godina doprinijela stradanju pojedinca i opštem propadanju društva. Decenije takve vlasti proizvele su hronične probleme koji će još dugo biti kočnica opštem napretku. Ekonomska, ekološka, urbanistička, kulturološka, identitetska i svaka druga devastacija koja je pogodila Crnu Goru, rezultat su jedne iste političke logike koja je za cilj i ideologiju imala samo bjesomučnu eksploataciju društvenih i prirodnih resursa, na kraju, čak i po cijenu trajnog (?) cementiranja opasnih podjela unutar jednog istog etniciteta koji je težio pomirenju. Tokom te „totalne eksploatacije“ nisu pošteđeni ni najdublji i najvažniji resursi naroda, a to su njegovo ime, vjera i jedinstvo. Tako je, zarad pukog održavanja političke moći, jedan isti narod posvađan, a proizveden i, raznim mitovima i fetišizacijama države, „utemeljen“ jedan ozbiljan desni ekstrem na mapi Crne Gore. A krajnje desni ekstremizam i fašizam, potpomognut kriminalnim novcem, može, složićemo se, vrlo lako postati najveći problem građana Crne Gore.

Da li imate ambicija da se oprobate u politici, odnosno da li NVO „Mi znamo ko smo“ može u budućnosti prerasti u političku partiju?

Naša organizacija okuplja Srbe različitih političkih usmjerenja koji imaju zajednički cilj – promociju srpskog kulturnog, duhovnog i jezičkog identiteta u Crnoj Gori, i zaštitu interesa srpskog naroda. U tom smislu, mi smo nastali kao nadpolitička platforma koja treba da objedini, a ne dodatno razjedini srpski nacionalni korpus u Crnoj Gori, i ne konkuriše bilo kome na političkoj sceni. Neki od pripadnika našeg udruženja već pripadaju određenim partijama, a svi imaju neke političke „favorite“, što je potpuno prirodno budući da, iako primarna sfera našeg djelovanja nije politika, često smo prinuđeni da dajemo komentare i na političke procese koji su od izuzetnog značaja za naš narod.

Nastupanje na političkoj sceni značilo bi postavljanje novih prioriteta unutar organizacije koji su prirodni za političku partiju, ali koji bi nas neminovno odvratili od naših primarnih ciljeva i natjerali da se koncentrišemo na borbu unutar političkog ringa.

Organizacija „Mi znamo ko smo“ temelji se na konsenzusu u smislu nacionalnog pitanja, a ne političkog. Smatramo da tu postoji važan i ozbiljan prostor za intervenciju, od suštinskog je značaja upravo depolitizovati neka pitanja koja tradicionalno nose politički pečat, a koja bi trebalo da se rješavaju u nekom drugom prostoru (prostoru kulture recimo). Naravno, pitanje nacionalnih interesa jednog naroda uvijek je i političko, međutim važno je da postoji platforma kao naša koja će sve političke razlike natkroviti. Podrazumijeva se, rezultat ovoga je često i to da po pitanju nekih dnevno-političkih procesa naša organizacija ima blago „polifon“ stav. Reklo bi se da pratioci upravo to prepoznaju kao vrijednost, širinu i integrativnost koju jedna politička partija ne bi mogla da priušti. NVO „Mi znamo ko smo“ jednostavno niti ima, niti treba da ima „stranačko opredjeljenje“.

Pročitajte JOŠ:

NVO „Mi znamo ko smo“ podnosi prijavu protiv Gradske televizije: Ušli u zonu krivične odgovornosti!