IN4S

IN4S portal

Jedan „džepni Kusta“ za svakog Srbina

1 min read
Srpski narod obiluje zanimljivim krajnostima. Malo je dijelova svijeta gdje imate tako kvalitetan genetski spoj fizičke ljepote i intelektualne naprednosti, sudara civilizacija i uticaja, a toliko očuvanih atavizama. Dinamična zbrka koja nas nosi od nemila do nedraga.

Emir Kusturica

Piše: Petar Drašković

Srpski narod obiluje zanimljivim krajnostima. Malo je dijelova svijeta gdje imate tako kvalitetan genetski spoj fizičke ljepote i intelektualne naprednosti, sudara civilizacija i uticaja, a toliko očuvanih atavizama. Dinamična zbrka koja nas nosi od nemila do nedraga.

Srbi su bili jedini državotvorni u ovom dijelu Evrope i s tom bogatom tradicijom ponajbolje poznaju političke procese. Zato gaje najveći demokratski integracioni kapacitet za svakoga ko želi da gradi bolje i ljepše društvo. Iako su to pokazali nebrojeno puta, još uvijek ih prati stigma geopolitičkog “čudovišta”.

Teške laži širene tokom nesrećnih ratnih dešavanja išle su do toga da je 1999. njemački ministar odbrane Rudolf Šarping tvrdio da su Srbi na Kosovu i Metohiji vadili bebe iz trudnih Albanki i pekli ih na roštilju, upoređujući srpske zločine sa Aušvicom. Ta ružna prošlost je za nama, a hrišćanski je oprostiti drugome. Pozicijom dežurnih “loših momaka” za Srbe se još otplaćuje veliki novac iz Saudijske Arabije.

Emir Kusturica je jednom prilikom kazao da se danas jedino poštuje prošlost onih naroda koji imaju atomsku bombu. Taman posla da se iskoristi, ne daj Bože, nego čisto imati „jednu džepnu“ da odnekud viri. Takva stvar je statusni međunarodni simbol. Odnosno, ako nemate nečim da zaplašite utvare, one će vam stalno držati otrovni bodež pod grlom u mrkloj noći.

Srbi ne mogu da barataju kategorijom atomskih bombi, ali zato imaju stručnjake iz atomske fizike, matematike, informatike i mnogih drugih naučnih oblasti. Posjeduju “džepnu” pamet i otvorenost. Upornost Srba i pravoslavnih hrišćana uopšte je odbranila svetinje u Crnoj Gori. U etar su poslate najbolje slike istorijske pobjede ljubavi i sloge.

Čitav svijet je vidio kako se poslanici Demokratskog fronta hapse u Skupštini Crne Gore dok brane usvajanje bezakona protiv Srpske pravoslavne crkve. Govorili su Đukanoviću u lice da je lopov, što je bio okidač buđenja naroda i promjena koje su uslijedile. Ono što je bivši režim radio sistematskim progonom krstonosaca bilo je, rekao bi Kusta, pokušaj da se ponize Srbi u Crnoj Gori.

Kusturica je natprosječno “džepno izdanje” na trusnom području Balkana. Ne mrzi nikoga, a poštuje svoje. Dolazi sa onih prostora koji zadiru duboko u složenost ljudske ličnosti na životnim raskršćima. Drži se zdravih materijala, drveta, kamena, dinarske arhitekture, krsta, Njegoša, Andrića, Gavrila Principa, ali i bratskog rukovanja Mehmed-paše Sokolovića i patrijarha srpskog Makarija.

Pružena ruka pećkog arhiepiskopa govori o srpskoj širini više od svih vododjelnica. Srbi ne mogu da stvaraju nepravdu jer znaju kako je iskusiti. Pokojni DPS i njegovi sateliti su proizvodili netrpeljivosti u Crnoj Gori. Izdisaji te mantre su nevješto škrabani po pljevaljskim zidovima. Stoga, neka “džepnog Kuste” na reveru svakog od nas. Neka se nađe, ne jede hljeba.

Podjelite tekst putem:

2 thoughts on “Jedan „džepni Kusta“ za svakog Srbina

  1. Ali, pitanje je što danas definiše jednog pripadnika srpskog naroda? Za pripadnika srpske nacije ili države mi je jasno. To su svi koji tamo žive. Ali što je po čemu se definiše neko Srbinom? Da li je to neka jedinstvena DNK haplgrupa? Ako jeste odmah treba reći jeste, to je ta grupa. Ako je pripadništvo slovenskim rodu,onda treba zaboraviti vlaško i arbanaško, pa bi RTS možda imala drugi logo umjesto onog vlaškog. Ako je to vjera, onda treba prestati sa prisvajanje katolika i muslimana u srpskoj kulturnoj baštini osim onih koji se vrnu pravoslavlju. Mnogi to pitanja a niđe smisleng odgovora. Ali ako je biti Srbin, pripadanje politici koja umjesto da bude pijemont južnih Slavena, svojim kapacitetima opisanim u članku, a ne regionalni hegemon koji se trudi da konvertira već izgrađene identitete u XX vijeku, onda je to igranje na pogrešnu kartu.

    1
    4

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *