Jedva dočekali

Piše: Želidrag Nikčević

Dobri su mi ovi tobože prijatelji i saveznici koji pola godine tobože navijaju za Rusiju, i čak su pomalo ljuti što specijalna operacija ide sporo, što se ruska vojska neobjašnjivo muči sa (40-milionskom, od NATO-a do zuba naoružanom) Ukrajinom, a prvi ruski neuspjeh na (sićušnom) dijelu fronta jedva dočekaše da preokrenu ćurak naopako.

„Pa da, od samog početka to ništa nije ni valjalo…“. Odjednom fascinirani ukro-braniteljima, britanskim generalima i američkim sputnjicima, mudruju i užurbano po mreži šire najpodlije i najofucanije zapadnjačke fraze o neoprostivim ruskim slabostima.

Sve tužioci, sve stručnjaci, sve borci za istinu i pravdu, a u stvari spremni da podrže samo onoga ko im se u datom trenutku, recimo u ova dva-tri dana, u okolini Harkova, učini jačim.

Pa kako bi, i za koga, navijali u prvim godinama Drugog svjetskog rata? Kakve bi tek tada ruske slabosti mudro konstatovali, koliko dugo bi izdržali da protiv nepobjedivog Hitlera budu na ruskoj strani?

Da ih utješim, a možda i malo zabrinem, citiraću samo kratku jučerašnju izjavu Aleksandra Hodakovskog, komandanta bataljona „Vostok“: „Ukrajina još nije shvatila, kao ni ostatak Zapada, da je ova lokalna pobjeda početak njihovog globalnog poraza. Bez ovog našeg neuspjeha, predsjednik nikad ne bi uvidio ono što su godinama pokušavali da od njega sakriju. Okidač je aktiviran – počinjemo da radimo.“

Izvor: ETOS