Kačketu nije lako – Balši jeste

Piše: Goran Bjelanović

Pametan čovjek sa velikim oprezom priča i o onome što poprilično poznaje. Oni drugi blebeću sa autoritetom i o stvarima o kojima nemaju blage veze i ljudima koje nikada u životu nijesu sreli.

Kolumnista „Vijesti“, pjesnik koji će nadživjeti svoju poeziju i romanopisac u pokušaju, Balša Brković je pametan čovjek.

Nego, na mjestu na kojem je stojao dajući izjavu za TV „Nova“ duvao je neki vjetar. Ubila ga promaja, pa je došlo do diskonekcije sa sivom moždanom masom. I internet se diskonektuje. Onakva mašinerija?! A Balša je ljudsko biće. Možda i nije čovjek ali da liči – liči.

Njegov nastup na Novoj TV u kojem je komentarisao ministarku prof dr Vesnu Bratić i njena kadrovska rešenja, neće ostati upamćen ni po jednoj rečenici koju je sročio s visine na koju je obikao. Lako je govoriti s vr nebesa – samo pogledajte vrane i vidjećete koliko sam u pravu.

Neću da komentarišem Balšu – kačket hoću. Moja empatija prema njegovom udesu da ga baš takva glava zapadne je neskrivena.

Kačketu nije lako – Balši jeste. Nije on u nevolji da se s takvom pameću nosi bezmalo svakodnevno, a nesrećni kačket niko ne pita – kako mu je!

Ko zna šta taj nedužni pokrivač za biranu glavu pamti? U izjavi za TV „Nova“ Balša priznaje kako se sjeća svih ministara i svi su bili katastrofalni. Samo on bi izgleda bio pravi ministar za kulturu da ga se iko sjetio. Nije. A sva prilika i neće.

E koliko je puta zgužvao nesrećni kačket kad mu je ministarska fotelja izmakla i tresnuo njime o koljeno, to samo ta gomilica štofa zna. Ona i niko drugi.

Ono, sigurno zna i Balša. Pamet je to neizmjerna. Ništa se i ne može izmjeriti. Nesojluk svakako može.

Ne. Nije Balša nesoj. To je za njega eufemizam, Balša je ozbiljan fašista. Nazivati potpuno nepoznate ljude koji nikada nikome nijesu učinili ništa nažao – niti će „nacionalnim komesarima“ isto je kao sašiti im žute trake oko rukava sa sedmokrakom zvijezdom. Za takve je šestokraka – premalo. Pri tom suditi o njihovoj stručnosti bez pravog uvida u njihovo obrazovanje i postignuća to može samo onaj za kojega je obraz mislena imenica.

To lijepljenje etiketa je ustaljena tridestogodišnja praksa kojom su medikoriteti zatvarali vrata ozbiljnim stvaraocima i dvorskim apanažama se gojili u crnogorskom kotaru. Da, da, tačno sam rekao – kotaru!

Njihovim umjetničkim dometima i kotar je preširoko polje. Pa što smo u buli s poljoprivredom?! Zbog čega se ne jagnje ovce i krave mlijeka ne daju? Od takve umjetnosti i koprive da se isele ne bi bilo nikakvo čudo ni iznenađenje.
Prelistavao sam davno „Privatnu galeriju“ Balše Brkovića, jer ta se literatura ozbiljno čitati ne može. Naiđoh na mjesto u kojem je glavni lik, znači Balša, budući da govori u prvom licu fasciniran gabaritima go*na ruskog emigranta.

„Privukla me je gravitacija go*na“ iskreno priznaje Balša.

Tu mi je ispala knjiga iz ruke. Za toliku genijalnost dvije su ruke premalo. Zna se gdje je ta gravitacija mogla da ga odvede u kakve sfere i prostore. U one za koje je rođen, gdje je i jedino svoj među svojima.

To što je TV „Nova“ uzela intervju od Balše na otvorenom prostoru uradila je pravu stvar. Da ga je odvela u studio cijelu zimu bi morala raditi s otvorenim prozorima. Pa poslije kažu da urednici te televizije nijesu mudri lljdi. Jesu. Jesu. S rukom na ikoni – jesu!

Takođe se zna i da ga je DPS žiri za tu splačinu od teksta nagradio „Miroslavljevim jevanđeljem“. I on da kaže za prošli sistem da je bio katastrofalan.

Moralan ovaj Brković. I moralan i zahvalan. Daleko mu lijepa kuća. Ako njegova kritika prošlog sistema nije zastiđe i smijurija – šta jeste!

A „Miroslavljevog jevanđelja“ što se tiče – neće moći!

Imam pouzdanu vijest da će UKCG pokrenuti zvaničnu inicijativu za reviziju „Njegoševe“ kao i nagrade“ Miroslavljevo jevanđelje“, s idejom da se formira krajnje stručna komisija koja će provjeriti i nepristrasno procijeniti kvalitet djela nagrađivanih u protekle tri decenije. I neće biti sami. Glavom garantujem – neće!

Ko je zaslužio – sa srećom. Dugo i ponosno da ih nosi. Ko nije, da se nezasluženo ne kiti Njegoševim i Miroslavljevim imenom. Ne zbog polupismenih i nepismenih laureata, isključivo zbog autoriteta velikoga Njegoša i mučenog Grigorija dijaka. Ta se imena i mogu i moraju zaštiti.
A šta je neki Balša na Novoj pričao, neka ispriča opet. Eto mu i drugih ekrana. Otvoriće mu ih sto od sto. I dalje taj splet medikoritetskih crijeva i vedri i oblači. To zlo se bez čuda razvezati ne može.

Eto mu i pero (ako ga nije pojeo) i kolumne, akademik Goran Bjelanović mu odgovarati neće. Nikad mi nije bilo važno šta nego ko to priča. Ni lik ni djelo ovoga lika me ne impresioniraju. Ne vuče me gravitacija go*na, pa to ti je.