Kako je Lala nekada patio za patikama, a danas može da obuje pola Dragove Luke
1 min read
Radivoje Lala Nikčević
Piše: Mićo Ivanović
„Što je čovjek a mora bit čovjek; tvarca jedna te je zemlja vara“. Kako je neponovljivi genije, kojeg se dojučerašnja nesrećna vlast ustručavala zbog koalicionih partnera, sve rekao sa tako malo riječi. Koliko nas ne shvata imperativnost prve polovine stiha, da se mora biti čovjek, i koliko se tek ogleda u drugoj. Koliko nas je puka tvarca – materija – masa koju zemlja, čitaj stvarnost, ili život, ili još tačnije puke životne potrebe i alavost čine bezobličnim. Prostijom formom života sa kojom možeš činiti šta ti volja. Samo plati i … Čitam ovih dana, naknadno i drugi put, „Pravila ćutanja – Momira Bulatovića. Ne bi se, da je među nama, taj pristojni čovjek ljutio ako bi mu se u brk reklo da ta knjiga nema posebnu literanu vrijednost. To nije ni bio ni njen, ni cilj njenog autora. On je htio samo da ostavi jasno, iskreno i tačno svedočanstvo o ljudima u jednom vremenu. A, kako kaže stari aforizam, od nevremena se i nekako možete skloniti, a od vremena nikako. Vidjeh neku noć na TV-u negdje u Nikšiću bila promocija DPS-a. U pročelju nevesele trpeze Milo s dvije maske – licem i krpenom. Sa njegove lijeve strane zajegutano nariče Aleksandra s tutom. A na desnoj upicanio se i dognao Lala Nikčević. Pošišao šiške i na čelu i na brkovima. Kao svat. Možete misliti na kojoj je muci Milo kad sa Lalom i Aleksandrom ide među birače. A i sa kime će kad Sanja Damjanović ne može sastaviti tri napamet naučene. A tek što se sa idiotom (telepromterom – da neko ne pomisli da mislim…) ne slaže. Pogibija. Ali, ja hoću malo o Lali i još ponekim lalama kroz svjedočenje Bulatovića. Kada je pukla tikva u DPS-u, jer je Bulatović htio da se zaustavi šverc cigareta i spriječi kriminal i bogaćenje Đukanovića i njegovih prijatelja Lala je patio za patikama. „Ja precizno, navodeći imena ljudi, lokacije, količine, novac, govorim o zlu u koje je ogrezla Crna Gora. Usred mojih riječi, Radivoje Nikčević (Lala) nervozno ustaje, stolica škripi po podu, on baca olovku i psuje. Ti ovdje pričaš o milionima koje neki od nas uzimaju, a ja se svađam sa ženom jer nemam da djetetu kupim nove patike. Nikčević je nedugo nakon toga prešao na stranu Mila Đukanovića. Nadam se barem da je ono dijete dobilo puno novih patika“, piše Bulatović u pomenutoj knjizi. Lala odavno ne pati za patikama. Da je prošle godine izdvojio samo pola svojih prihoda za patike mogao je obuti prvu smjenu nikšićke gimnazije.
Ili pola Dragove Luke. A njemu bi za svaki mjesec ostalo debelo više nego što prima redovni profesor univerziteta (svakako ne Milica Pejanović – Đurišić), odličan ljekar, ili koliko dva i po nastavnika. Pominje tu Bulatović još mnoge „lale“ koje su znale da šta je istina i ko je čist, ali nešto od straha, nešto od alavosti, „što je čovjek, ka slabo živinče“, za šakom žita, ili para mijenjaju strane. Još jedan, upečatljiviji, primjer preletača.
Mata Hari u šlafruku
Piše Bulatović da je Milica Pejanović Đurišić uživala takvo povjerenje u njegovoj porodici da je, pošto su živjeli u istoj zgradi, kod njih dolazila u kućnoj haljini. Noćima su se sastajali Bulatović i njegovi najodaniji saradnici i prijatelji da planiraju šta im je sjutra činiti. Kako da se odbrane od prevare – kupovine ljudi, koju sprema druga strana. Neizostavni član društva bila je Milica. Nakon što joj je jedne noći Bulatović otkrio svoju taktiku insitutucionalne borbe sa Milom, Milica je prelećela na drugu stranu. Nikad se više nije javila. Bulatović kaže da je te noći prvi put shvatio da pred njim stoji „Mata Hari u šlafruku“. Milica je kasnije birala pozicije hoće li da bude ministar ili ambasador kako joj se ćefne, njen Zoro je dobio odriješene ruke da osniva brm – brm avio kompaniju i da njome gazduje kako mu volja. Spiska desetine narodnih miliona i, do danas, nizašta ne odgovara. I sada on drži slovo šta treba činiti sa državnom avio-kompanijom, a Mika i dalje ambasadoruje u Njujorku . A između Lale i Milice širok je luk i tu može da se smjesti i Jefto koji je maštao da, za prvu ruku, bude ministar zdravlja, a poslije i ambasador jer može dugo da priča, a da ništa ne kaže i lijepo drži odijelo.
Sânja Sanja da bude Milutin
I Sanja Damjanović koja, kao sudaranje Higsovog bozona, sanja da bude Milutin umjesto Simovića. I onaj nastavnik fiskulture i planinar Blečić koji se u posljednje vrijeme pročuo po veranju po mostovima i zgradama da bi okačio zastavu i po nacističkom pozdravu koji njemu liči na vježbu „odruči“.
I onaj loptadžija Vučinić što šorts obukuje na glavu dok manita u Titeksovom donjem vešu. I Aleksandra koja bi dala i šešir za mjesto ministra prosvjete. A tek kulture?! I mnogi drugi. I zna dobro vođa te družine da su oni tu samo iz interesa ili straha i da će ga lakše izdati nego što je on izdao Bulatovića. Ali šta će, nema drugoga i boljega društva. Bolje mu i ne pripada. To je njegova mjera i srećno mu bilo s njima. Ovo do 14. marta. A poslije se neće poznavati. I svi će iz telefona izbrisali pjesme o Branu Mićunoviću.
Lala tralalala….????
Fukara iz Kličeva! Mesečni prihodi mu prelaze 6.000€, a siroti narod nema za osnovna sredstva za život!
Lala Nikčević je moralni i politički gmizavac. Jedan obični beskičmenjak, bez svojeg ja.
Sta znaju u dpsu sta je cast
Odlican tekst. Lala i ostale Lale iz Niksica ce brzo da odu sa vlasti
Uskoro ovaj ružan san ostavljamo iza nas i budimo se pred mlado proljeće da prigrabimo budućnost koju zaslužujemo. Pošten narod napokon ima izbor! ZBNK!
Dos je toliko ogrezao u lorupciji da vise smetaju normalnima
Eee Lala Lala, zato si sad obezbijedio i unučad , ali dako bude revizije te imovine. Ukoliko ne bude po zakonu , a nije . Letješeš u apartman Spuž
Niksic je cec odlucio listu ZA BUDUCNOST NIKSICA
Za Dps je moral misaona imenica
ne zasluzue smrad da nosi brkove! A dzabe mu sve.. zastidje i splacina…
Svaka čast na tekstu!
Raspale fukare iz DPS ne znaju za cast.
Sve će ovo uskoro biti jedna ružna prošlost, braćo moja. Sirotinja se pobunila, narod uzima sve u svoje ruke. Dočekaćemo bolje, još kako!
Lijepo rečeno, a što je još važnije tačno. Tužno je što je tačno, moram priznati. Tužno je što ove pobjegulje od sirotinje pređoše preko čistog lopovluka na televizijske ekrane i štandove sa njihovim likom,na flajere, upaljače. Džaba nova futrovana cipela kad ti je unutra promaja i zima, jer si onaj isti golja od ranije, samo je ovaj put još gore, sad si moralni golja. Moramo ih poraziti, prosto moramo!!
Ova me gospodja podsjeca na ovu licnost iz filma Banovic Strahinja:
https://www.alamy.com/stock-photo-der-falke-banovic-strahinja-szenenbild-52729263.html
Sve ista bagra u DPS-u. Nekad su krali kokoske, a sad imaju milione. Kad muka nacera ne pokusavas da naucis kako se posteno zaradjuje novac, ucis da krades.
Kompleksi čuda čine. Pola DPS-a je ovakvo, neispunjeno i neostvareno.
Oni i ne znaju šta su prave i ljudske vrijednosti, sve su pogazili zarad materijalne dobiti, to je najbolje na svojoj koži osjetio pokojni Momir Bulatović, izdan od kuma.
Odlicno, razgaliste mi dusu.
Hvala i postovanje.
Moj Mićane,u ono vrijeme pismenijeh ljudi ja nebih smio oflekat papir a kamo li slova napisat, al sada zaista moram jer neka što su za tebe ,,ovi,, inspirativni nego i mene neukome. Reče vrli satiričar Vladimir Bulatović Vib ,,Demokratija je kad nisi zatvoren zato što si bio otvoren,, e tako glas za patike napaćenog Lale, šemširi tamo nje, preletačine mnogih, i slučajevi lopovluka, kod nas su otvoreni zato što oni nisu zatvoreni. Mićane tekst pogodio u sridu, kao i svaki do sada.
Hvala, Mićo , na ovom tekstu .
Gdje sjecanja nema, ni covjeka nema.
Hvala, prvo sto ste me napomenuli da uzmem Momirovu knjigu , a onda i na sve ove cinjenice i komparacije.
S merakom procitah , Vasa zapazanja,
u formi upozorenja.
Sam naslov je , priča u priči !
Dakle džemperaši su postali “nobles”, što bi rekao Jovan Sterija Popović u Pokondirenoj tikvi.
Na žalost “nobles” je svuda u bivšoj državi. Mnogi ljudi od morala, časti, dostojanstva napuštaju Beograd i idu u sela. Gledam to svojim očima. Ne mogu da trpe više gradski prostakluk i fukarluk. U selima je bar čista, poštena seljačka duša. U ostalom, seljaci su sve ratovi podneli na svojim plećima, dok su profiteri postajali “nobles” nakon ratova.
Kad se opanak ito bez obojka uznese.
Pravi, moralni i normalni ono sto imaju nose u sebi, a ne na sebi.
Kad pestokupljevina zavlada jednim deustvom desava se ovo sto se Crnoj desilo.
Sve repe bez korjena. Bolesni i alavi.
“ Bijelu košulju crvenih šara,
po jedan džemper pleteni stari,
farmerice iz Novog Pazara,
to su imali od ličnih stvari.
Hiljadu maraka b’ješe plata
kada ih mutna donese voda,
skide se džemper stavi kravata
zemlja se naša pokrade i proda.
U toj smo zemlji normalni bili
i ako i ona imaše mana,
grinuše na nju brate mili
hijene gladne sa raznih strana.“
Odlomak iz pjesme DŽEMPERAŠI
Pa braco mila jest ruzna ova Damjanovic…
Ruzne bolje motaju nego lijepe, jer znaju kad je zapane, da ce drugi put tesko doci do njega.
ovo joj je jos i najljepsa slika