Кнежевић: Референдум о НАТО обавезан, све друго је пут у нестабилност
1 min read
Већинско расположење грађана Црне Горе је против приступања НАТО-у, а наша дужност je да грађанимa омогућимо да се искажу своје мишљење, наводи Демократски фронт.
Милан Кнежевић, предсједник Демократске народне партије и један од лидера Демократског фронта, казао је , у изјави за Спутњик, да инцидент који се десио у црногорској скупштини заправо представља јасну дијагноза друштва и подијељености у Црној Гори о уласку Црне Горе у НАТО.
Он тврди да је Душко Марковић препознат као неко ко је 24. октобра прошле године као координатор служби безбједности командовао параполитичким, паравојним, парамафијашким и параполицијским групама, које су разбијале протесте ДФ-а.
„Њима је јасно да ће послије октобарских избора ове године ДФ одржати референдум на коме би се грађани Црне Горе изјаснили о чланству у НАТО. Прве одлуке ДФ-а послије избора ће бити укидање санкција Русији и повлачење признања Косова“, најављује Кнежевић.
Кнежевић је Марковића назвао освједоченим „агентом НАТО пакта“ и рекао да је његова реакција страх од финалног политичког обрачуна који их чека на јесењим изборима.
Он каже да је сигуран да би резултати референдума показали да је више од 60 одсто грађана против уласка у НАТО. Кнежевић такође сматра да је свака друга одлука изазвала додатну нестабилност, немире и протесте.
Он подсјећа да је потребно да споразум о приступању Црне Горе НАТО-у ратификују све чланице Алијансе, те стога сматра да је немогуће да се он нађе у скупштинској процедури прије нових избора и конституисања нове Скупштине Црне Горе.
Иначе, према Уставу Црне Горе, за усвајање оваквог акта потребна је 22 посланика од 41 присутног.
Кнежевић каже да је то добар показатељ о, како је рекао, „накарадном Уставу“.
„Ако Ђукановић прибјегне овом методу одлучивања, Црну Гору чекају нове дестабилизације и политички изазови. Ми као посланици имамо право да поднесемо захтјев за измјену и допуну Закона, што значи да било каква петиција или противљење посланика да би се нашла на дневном реду Скупштине зависи од одлуке парламентарне већине, која и утврђује дневни ред“, каже Кнежевић, напомињући да, с обзиром да би овај сазив парламента требало да буде распуштен у августу, споразум о приступању НАТО-у не би могао да се нађе на дневном реду у наредних мјесец и по дана.

Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:


Mislim da se grdno varaš, uvaženi i dokoni moj, što ti neću uzeti za zlo, jer i ja, očigledno, živim u kosmičkoj zabludi, međutim, živo me interesuje kakav stav caffe Demos ima prema NATO pitanju, i eventualnom referendumu, koji je stara trauma DPS-a? U redu je kad govoriš da je stav rezultat vremena, što će u nastavku reći stvar iskustva, i ostala bulšit veza za to, pa, ipak, smatram da se jedna politika ne može temeljiti na principu nečeg što je između Da i Ne, kao što je to, ne zaboravi, bio slučaj sa Krivokapićem kome se sve klima, i zato je teniser u poodmaklim godinama sa kecom u rukavu rekao: „Nismo ni za, ni protiv Krivokapića!“ (Nemoj misliti kako sam negdje perverzan tip, kao što svakako nisam optimista, ali na ovu temu (i na tom terenu), najradije bih za rukav cimnuo Ernst Bloha, sa pitanjem: Uvaženi, šta je to što nije Da, jer nije ni Ne?! Da li se, dakle, prema toj „politici“ (caffe Demosa) može imati neki stvaran odnos, kad ova „partija“ uporno odbija da postane, u čemu, aj’ mu ga znaj, možda vide neki viši cilj, kontajući da je nestvarnost po sebi najudaljenija od naroda, u čemu pomenuti teniski „as“ vidi sopstveni spas!
Tako je, nigdje se čovjek ne osjeća slobodnije nego u parku… u društvu stoljetnih stabala pod čijim razgranatanim rukama ptice grade oblakoliku kuću, još na klupi koja podržava samo elegantnu pozu kakva se može otkriti samo kod čitaoca, tako smirenog, dalekog i ponesenog, da se vrijeme u njemu usporava pretvarajući se u gusti pijesak pješčanika sa istoka… – Opet ti, pa ne mogu ti ja kao onaj (što rekao jedan moj sjevernjak, imenom Sibin, koji toliko velikodušan, jednog dana na livadi ispod grbavog brijega, reče naslanjajući se na motiku: Znaš šta, ko ga jebe, posluži se mojim imenom, imam utisak da će ti pasovati, reče to, smota krdžu i zagleda se preko planine, dok mu se u sitnim očima smrt polako zaokruživala…), ovo nije ono, i ono nije ovo (naslućujem da znaš o kojem se moračaninu ovog puta radi!), ali je ovo ono, da bi bilo ovo, itd., što držim da može izreći svaki drugi klipan sa sela, a takvih rečitih što im ga je priroda besplatno darovala, ima na ovoj crnoj grudi koliko te želja, ne možeš ni pretpostaviti koliko je veliki broj tih „satiričara“, jedan od njih je, svakako, prof. Kilibarda, koji bi pričao do ujutru, mada ga, nažalost, najmanje memorišemo kao pisca, što rijetko kome pođe od ruke. Zato, nemoj me rezati sa najglupljim pitanjem: šta mislim o tome, šta narod misli o pridruživanju NATO alijansi, i tome sl. Naprosto, hoću da kažem, priroda mi ne dozvoljava da budem direktan, onaj koji je u svemu koliko ograničen taman toliko i isključiv, i kad je riječ o politici, pa čak i ovoj „našoj“ koja nas je jadan ne bio zadesila, zar ne uviđaš da je motanje oko stvari jedino čega se umjetnik u laži (političar), tako vješto pridržava. Budale kažu: da, to je demagog, ne možeš ga uhvatiti ni za glavu, ni za rep; oh, to je sjajno, i klanjam se takvim sjenkama, koje kad umru, ne ispuštaju dušu (istinu o sebi), već izduše kao probušeni šlauf! – (Govoriti istinu nešto je prostački! Na strani cinika po svaku cijenu, nikad ne zauzimam stav, svako pitanje tretiram posprdno, svejedno mi je, znam da je moj jedini zadatak da – uklonim sebe! Stoga se ne mogu načuditi caffe Demosu, smatrajući da je politika forma u kojoj se ispoljava bezduhovna ambicija, i sad se pitam čime se njih dvojica povode; policajac sa pendrekom već je rekao sve o sebi, a ukriveni teniser u penziji, prodade silni džentlmenluk za ono malo placa u Ulcinju! Strava & smijeh, pa ti, avetinjo moja, uzmi sve za ozbiljno.)
Kod Berđajeva nalazimo kako je Dostojevski (knjiga – Ruska ideja) u Evropi prepoznavao još samo nihilistički trag, koji je bio poguban, kao simptom istrošenosti, na duh je nanosio samo fleku, dok je Niče, kasnije, uvidio kako se nihilizam može pobijediti jedino njim samim! Ovo govorim iz razloga što se Evropa svakog dana pokazuje kao nagužena, stara i olinjala kučka, koja fol još uvijek prodaje stare vrijednosti, dok, u stvari, jeste samo privezak NATO-a, kao i poligon na kome se, s vremena na vrijeme, zavisno od geopolitičke kvačice, teroristi istresu odnoseći sa sobom nevine i neupućene. Tako da, nakon nevjerovatnog bregzita, jasno je da je EU zašla u kancerogenu fazu, i da je još samo kinematografski i korporacijski NATO savez održava ovakvom kakva jeste, što je ruglo a ne primjer, i ko zaista vjeruje u otvaranje dvadeset i neke tačke, ili trideset i neke, i ako je to, zbilja, napredak, onda šteta što se ne rodih u devetnaestom vijeku, tamo negdje u nekoj strvojebini poput ove naše, kad se vrednovala samo i jedino bezvoljnost, talenat i sifilis, kad su se rađali oni koji nisu vjerovali u glas više, nego u izabranu manjinu, koja koliko god lucidna bila, opet ne uspijeva narodu pokazati da je sve aktuelno plod prazne priče, i da mlatiti praznu slamu jeste unosan biznis, naročito je to upečataljivo kod političara, koji su negdje dužni svaki dan mlatarati o koječemu, i, zaista, ako je putem nasilnosti nasušno NATO-u potrebna ovakva Crna Gora, valjda je to znak u kakvoj se krizi nalazi prsla alijansa, kojoj ne mogu zaboraviti i oprostiti ono goruće nebo nad Beogradom, i svu djecu koju je pobio „Milosrdni Anđeo“, a ako novocrnogorac ima pamćenje kao zlatna ribica (jer ga vodi interes debelog crijeva!), onda je to stvar njegove savjesti, na koju se, dragi moj, nikad ne bih kladio bez duboke rezerve. A ti, razmisli da li sam u pravu (kao što sam sigurno ogorčen), i zatraži pravo na repliku, iako ti to ne bih preporučio, ovih dana sam spreman na svakog se sručiti kao cetinjska kiša…
Pozdravimo se: SLOBODA ILI NIŠTA!!!
Ako referendum istinski pokaze volju ovog naroda, vrijeme ce doci da se opere ovaj crni obraz drzave koja ipak nije privatna, vec postoje u njoj i pravi rodoljubi
Rezultati referenduma pod drugom vladom, kad ih organizuje nasa oni ce biti kako je rekao gospodar