Martin u Beč, Martin iz Beča!

Piše: Jovan Lakićević

Kao neko ko se dugo bavio geopolitikom (kao novinar) i politikom  (kao političar u „jednoumlju“) najradije bih preskočio temu o kojoj se, makar reda radi, mora nešto reći.

U pitanju je posjeta Dritana Abazovića, neustavnog premijera Crne Gore, Beogradu.

Ne bih, ni na koji način, da kvarim njene efekte, kojih, po mom skromnom sudu, neće ni biti. već da prosto upozorim na neke protokolarne i neformalne okolnosti, koje su je propratile, a koje su, blago rečeno, zasmetale makar politički mislećim ljudima.  Bojim se da će biti u stilu: Martin u Beč, Martin iz Beča!

Riječ je osobi, koja je uoči avgustovskih izbora prije dvije godine, pobrala opšte simpatije (kao Albanac) u srpskom korpusu, u C. Gori i van nje, napadajući bezrezervno, tadašnjeg, a i sadašnjeg Poglavnika. I, zahvaljujući srpskim glasovima dobio tri poslanika.

Riječ je o osobi koja je, nakon izbora, osporila ulazak  najbrojnije „savezničke“ koalicije u  vazalnu „Vladu eksperata“ Ne treva, valjda, ni podsjećati, da su uz njega bile i „Demokrate“!

Riječ je o osobi koja je, kao potpredsjednik, a faktički čelnik te iste Vlade, podržala sramnu rezoluciju o Srebrenici, koju ni Skupština njegovih sunarodnika u Tirani nije usvojila!

Riječ je o osobi  koja je, na čelu službi bezbjednosti, blago rečeno sabotirala  hirotonizaciju Mitropolita Joanikija na Cetinju.

Riječ je o osobi  koja je u ime prethodne  Vlade, podržala  „samostalnost i nezavisnost“ Kosova.

Riječ je o osobi koja je, valjda još u funkciji mandatara(!) uvela sankcije Rusiji( za vječitu i neizbrisivu sramotu Crne Gore)!

Ne spadam u pasionirane  hroničare njegovih nedjela protiv Srpstva i Crene Gore, ali mislim da će i ovo, upravo pobrojano, biti dovoljno da se shvati o kakvom se „prijatelju“ Srpstva i Srbije radi. Po mom osjećaju, koji me je rijetko kad iznevjerio, u pitanju je osoba koja bespogovorno, kao njenj „favorit“ , izvršava naloge jedne od dvije euroatlantističke ambasade, čijoj je matici  viševjekovni cilj – zatiranje srpskog sjemena na Balkanu!

E, sad dolazimo na početak ovog teksta: čemu ona protokolarna šarada sa himnama i postrojenom gardom, koja je zaboljela svakog časnog Srbina? Valjda nekad i u tim protokolarnim i diplomatskim rabotama valja imati mjere!

Primate u oficijelnu posjetu nekog ko nije  ustavni premijer Vlade C G, države sa kojom nemate diplomatske odnose, jer je njen ambasador praktično protjeran iz Crne Šume, pod nerazjašnjenim okolnostima, i, da se napravimo svi zajedno ludi u ime nekih budućih boljih odnosa…

Bojim se da od tih boljih, budućih odnosa, u ovoj fazi neće biti ništa. Ono, u šta sam siguran da će biti, jeste, da Draginja, Ranjo, Raško i drugi legitimisani srbomrsci, neće imati problema da uđu  u njima mrsku i ozloglašenu Srbiju.  Sve ostalo je pod velikim znakom pitanja.

Neće biti problema  ni oko pomoći Srbije svojoj crnogorskoj braći ni u slučaju planetarne gladi ( koja je izvjesna), a to se moglo podrazumijevati i bez ove , za mene zagonetne, „diplomatske“ posjete.

Najava potpisivanja  Temeljnog sporazuma C G i SPC, koja je prethodila  ovoj čudnoj posjeti , biće ozbiljan test  za sve  ono što će se ubuduće događati na relaciji Beograd-Podgorica.

Da budem iskren, to će biti test za opstanak ove, antiustavne Vlade. Po mom sudu, sve zavisi od savjeta  Engleske ambasade, (namjerno izbjegavam, Britanske).  Sačekajmo još koji dan.

Dragi zemljaci, sačekajmo šta će desiti,  najprije na Vladi, a potom i na Skupštini CG.

Uopšte nijesam siguran da će „razgovori u Beogradu“ naići na odobravanje izvjesnog broja entisrbskih  ministara  u CG, a potom i  u  Skupštini CG, ukoliko ih  u dvije atlantističe ambasade ne ubijede u suprotno“.

Dakle, u bilansu upravo minulih razgovora u Beogradu, treba sačekati reakcije Vlade i Skupštine CG.  Onda ćemo vidjeti – na čemu smo.

Pročitajte JOŠ:

„Bratoubilački i građanski rat u Crnoj Gori 1941. godine“ (6)!