Medicina je skupa

Piše: Batrić Babović

Najinteresantniji naslov za najtežu temu. Ili naslov koji zahtijeva izbjegavanje. Tema o kojoj ćute oni koji trebaju najviše da govore. Radi se o gospodi ljekarima. Mnogi se i dalje osjećaju kao „ drugovi“, ali to ih ne oslobađa odgovornosti da se o surovim istinama progovori kada je to najteže učiniti. Jakim dokazima i blagim riječima. Jer se to ponekad, a naročito sada mora učiniti.

Studije medicine traju šest godina. Za studijski završetak istih potrebno je 16 000 radnih časova po stručnim procjenama i potvrđenim naučnim istraživanjima. Da bi se napravilo poređenje ističu se studije ekonomije i prava. Iste koštaju studijski ulog od 4 000 radnih sati. Četiri puta manje od medicine. Ili u praksi milion ili milijardu puta dominantnije, više i skuplje vrednovanje prava i ekonomije od iste. Kako i zašto pokazaće se na nekoliko primjera. Pravilnik Ljekarskih Komora, Ministarstva zdravlja, Pravilnik o dodjeli specijalizacija, razne Statute i zakone donose i potpisuju pravnici. Ponešto i najviši zakonodavni dom. A sve po pravu, pravilima i pravnim normama. Životnost i praktičnost odluka traže stranice koje bi ostale šture i sakate. Sa druge strane, ekonomisti i ekonomija određuju koliko je novca potrebno zdravstvu. Preko Skupštine, usvajanja budžeta, opredeljivanja sredstava za zdravstvo, povećanja nivoa zarada… Sve se to maskira ukupnim dugom(spoljnim i unutrašnjim), BDP, PPP… Isti ekonomisti koji su u domaćem bankarskom sektoru predstavljaju dominantne figure u odnosu na medicinu i ljekare kao ključne reprezente jedne od najvažnijih struka.

Oni bijelim mantilima omogućavaju kredite pod „povoljnim uslovima“, razne stambene „povoljnosti“ pod šiframa raznih pluseva ( banke su uvijek na dobitku jer je to kolonizacija koja nije priznata ), obostrano se na relaciji bankarski činovnik-ljekar pljušte blagodarosti i zahvalnosti, usmene zahvalnice i razne druge povezujuće performansne note.

Kao da ni jedni ni drugi ne shvataju ( više neće da shvate ) da su sluge Velikog Brata i poslušnici Velikog reseta. Zadovoljstvima nikad kraja. A šta je sa nezadovoljstvima? Malo koji ljekar se žali na standard i status. Gotovo svaki bankarski ili neki drugi činovnik žali se na loše usluge i duga čekanja u bolnicama. I na visinu cijena specijalističkih pregleda u privatnim ordinacijama, u koje idu a da ih ljekari ne prinuđavaju na takav čin.

Priroda reakcije zbog rada sa novcem? Ili nerealan uvid u opštu objektivnost? Rasuđivanje ostaje na čitaocima.

Malo primjera skupe medicine nije na odmet. Da bi se u praksu pretočio i postao od ljekara opšte medicine specijalista neke oblasti, mladi ljekar prolazi trnoviti put. Da bi bio specijalista interne medicine potrebno je 11 godina. Šest godina osnovnih i pet godina specijalističkih studija. Slično je sa hirurgijom i ortopedijom, a neurohirurgija košta dvanaest godina. Uz uže specijalizacije na sve imenovane grane sa godinom ili dvije trajanja nečija mladost. A sve to premjereno u kvalitet i dužinu života uzme ga svojim obimom kao cjelinu. Ginekologija, otorinolaringologija, oftalmologija, pedijatrija, socijalna medicina, higijena, epidemiologija, klinička biohemija imaju nešto jeftiniju cijenu. Godinu do dvije manje rekreiranja sa Hipokratovom zakletvom i Božjom voljom. Uz sopstvenu slobodnu volju stavljenu na oltar lične žrtve radi služenja čovjeku kao kruni Božjeg stvaranja. A zaista jeste tako. Iako Reseti i Brat žele da poremete sistemsku sređenost i poredak normalne osovine.

Da je medicina preskupa, a ljekar najjeftiniji produkt društva kao cjeline pokazuje primjer cetinjske bolnice.

Tamo trenutno rade dvoje internista, dva pedijatra, četiri ginekologa, četiri hirurga, dva otorinolaringologa… Jedan internista je angažovan kao penzioner, a treći otorinolaringolog je takođe u pogonu zbog potreba službe kao penzioner, profesor Univerziteta i doktor medicinskih nauka. Primjer srećne zemlje? Koliko traje ovaj problem? Ko je progovorio? Ljekarska komora? Ministarstvo zdravlja? A sve ovo vri decenijama. Plaća se danak višedecenijskog ćutanja i lažnih monopola. Kardiolog na Cetinje dolazi iz Podgorice, a isto radi i infektolog. Tajne srca, proliva i zaraznih bolesti ostaju enigma dok se ne dođe iz glavnog grada u Prijestonicu. Podloga za parolu snova koja glasi „Da živimao bolje“. Možda je svemu kriv sindrom Đura Jakšića? Ili signatura poruke „ Na liparu“? Mogu li sedamdesetogodišnjaci da obavljaju dežurstva u opštim bolnicama? Ima li medicina rada rešenje kako da dvoje internista, tri otorinolaringologa, dva pedijatra i četiri hirurga dežuraju 30 ili 31 dan u mjesecu? Valja podsjetiti da isti obavljaju redovne radne obaveze od 7 do 15 časova, rade ambulantne i konsultativne preglede. Planira li se neka vrsta kloniranja na Cetinju? Ili možda novi klonovi čekaju u epruvetama susjedne zgrade? Obespravljenost nikako da se ispravi. Krivda ne može biti pravda. Ljekar ne može biti kusur crnogorskog kijameta i boljševičko-enkavedeovskih nevremena. Na sve se to još nabacuju liberalizam, neoliberalizam i neoliberalna petokraka. Slično je u glavnom gradu i svim crnogorskim gradovima, u svim domovima zdravlja… A Medicinski fakultet u Podgorici radi svoj posao. I svi drugi u regionu. Manje ili više dobro ili loše, ali svi sa istim ciljem i na istom zadatku. Kako opisati slučaj iz regiona da student generacije i vanredni profesor prekliničkog predmeta u poznim 40-im godinama dobija specijalizaciju kliničke biohemije? Cetinje živi svuda.

Region se može nazvati Lipa siti. Ili kao nešto lokal-patriotsko ili šaljivo da bi jad i čemer dobili boju i ton podnošljivosti.Ili možda za bolji uvid reći „U Dobroti ništa novo, u kolektivnoj Dobroti informacioni jadi i crni tonovi“…

Dugovi su pozadina politike Zapada. Zato se ovdje na političkoj pozornice mijenjaju lutke, a upravljači ostaju skriveni i nepromijenjeni. Globalni imidž ostaje netaknuta djevica, a Crna Gora golo polje svih stručnih grana i specijalnosti. Banke su obmane o lažnoj domaćoj dominaciji, ekonomisti i pravnici intermarijum prema okupiranom narodu.

Ljekari ostaju crna potvrda najskupljeg i najnedjeljivijeg zanimanja, iako im cijenu određuju signature Novog Svjetskog Poretka i najbolji kursisti stranih ambasada.

I sve to na temeljima neumrlog miloizma kako reče genijalni Siniša Ljepojević!!!