Na ivici ludila: COMEDIA DELL ‘ARTE

Piše: Emilo Labudović

Kad realnost prevaziće sve moguće smislene varijante, kad prevaziđe scenarističke i rediteljske fantazije najkontroverznijih filmskih stvaralaca, kad su Orvelova predviđanja tek bajka za osnovce, onda normalnom preostaje samo jedno: da poludi.

Živimo stvarnost dostojnu najfantastičnijih komedija koje su vidjeli svjetski teatri. Taman kad čovjek pomisli da ne može dalje i dublje, ona iznenadi i sunovrat se nastavlja. Do mjere da se moramo zapitati: sanjamo li sve ovo ili nam se stvarno dešava.

Premijer se, opet, na Cetinju proveo kao bos po trnju. Dok se klanjao sjenima kralja Nikole, ispostavilo se da ni vijek od smrti nije dovoljan da upokoji nasleđe koje nam je ostavio. Nekakve komite novoga doba, u nedostatku jačih argumenata, potegli su starostavni arsenal pljuvanja, psovanja, zviždanja i arlaukanja. Tek toliko da smušenom premijeru još jednom stave do znanja da po Cetinju uzalud kreči. Pripomogla je i ni od koga pitana a raspamećena Draginja koja je, osim zmijskog otrova koje uzalud pakuje u asesoar dame, u maniru jednog iz kolekcije muževa, ispravila i premijerov kalendar. A vijenac je završio na ledini, tamo gdje nam se sve ovo s kraljem i oko kralja odavno nalazi.

Migo, mada uslikano dokazan, neće na sud, Knežević koji je donirao (kapom i šakom, i kovertom) i uz to sve slikao – mora. Branko (Mušikić) ne smije ni drvima da brani svoje, Brano (Mićunović) može i pištoljem. Revolucija i dalje teče, a još kad Sanja (ona što vodi Milove Nikšićane) renovira Dom Revolucije ne samo da će da teče nego ima da bude – poplava. Poplava koja će konačno da zbriše sve četnike tako da će ona Duška sa Javnog konačno moći da odahne i povuče se s prve linije fronta.

A i predsjednik nam se zamislio i zabrinuo nad zdravljem da se bojim da zoru nećemo dočekati. Toliko se zabrinuo i prolio gorku suzu nad preminulim građanima da za momenat nije ličio na sebe, pa se sad brinem i za njegovo zdravlje. Traži jedinstvo, slogu, puni angažman svih institucija… na hljeb prosto da ga namažeš. A dok moli za poštovanje mjera, oni njegovi smotali maske a razvili barjake pa šestaju li, šestaju po Nikšiću. A kad zafali goriva ili auta, priskoči policija da poveze i razveze. Sve za narod, reklo bi se.

Čekam još samo da odnekud vaskrsne pokojni Zoran Radmilović, maskiran u Kralja Ibija, i podvikne ono čuveno njegovo: NAAAROOODEEEE…!!! pa da se probudim. Jer ovo mora da je san. Ako nije, pišite me u lude!

Pročitajte JOŠ:

Danilović: Đukanović partiju prepustio stihiji – DPS sada uređuju Javni servis, marginalne grupe „komita“, kriminalni klanovi i ostrašćeni policijski agenti