Nagrade i nagrde
1 min read
Piše: Perivoje Popović
Prođoše manje-više i ovi posljednji praznici. Kako kome – nekome praznički, a mnogima – razno, prazno-porazno! No, dobro, ljeto je, kažu stari (zamislite: stari, pa imaju nešto da kažu… Bože?) sirotinjska majka – snaći ćemo se, mi smo građansko društvo jednakih šansi, zar ne?!
No, to u daljeme nije naša tema. Mada, Bogami… ostalo je ćutanje – 400 ljeta (ne) ćuti Šekspir!?
Uz praznike dodjeljivane su, ako je vjerovati nevjernim očima i nepouzdanim ušima, nekako, neke nagrade (trinaestojulske ili dvanaestojulske, pitanje je sad): za (bez)životno djelo, za godišnjicu itd.
Nijedna nagrada za nedjelo nije dodijeljena, a bilo je dosta ubjedljivih kandidata – i ovdje se žiri spotakao – naljutiće se čeljad, pa toliko su se trudili i ništa. Baš nije OK!
Elem, istaknuti hrvatski reditelj jugoslovenskih filmova, crnogorskog podrijetla, drug Veljko Bulajić, se raduje nagradi, ali se „u iste opanke“, onako „dosljedno“ titoistički oprezno „ograđuje“ od filmova sa partizanskom tematikom – kaže, tražila je država, Vođa i partija. Pa što to onda ne reče, junače, no sad kad u dubokoj starosti, kao okajavaš, grijehe. Dobro, bilo je uspjeha („Kozara“… „Neretva“ jeste grubo ideologizovana varijanta „Mosta na reci Kvaj“, ali je poslužila svrsi i pokazala zanatsko majstorstvo!). Bilo je para i slave od Velike Zemlje, pa neka se nešto „čupne“ i od ove male – ne smeta za staračke dane, nijesu pensije, pardon – mirovine, ni u EU Croatiji baš nešto. Bok, Veljko!
Nagrada je, uz uobičajene montenegro zakonske nedoumice, nedosljednosti i nepravde (otkad ovdje vrede zakoni, ni knjaz Danilo nije ih mario, a sam ih poklanjaša narodu, poput sabrata mu knjaza Miloša), dodijeljena i, svojevremeno istaknutom, kantautoru iz Nikšića – Šobići su poznata porodica po pjesmi ovoj modernoj, ali i narodnoj. Čovjekova sudbina izazvala je emocije kod dobronamjernog naroda, ali dodjeljivači su se ipak grubo poigrali i smiješno tolkovali „previd“ – nije lako danas čovjeku.
Nije baš svejedno ni onome prof. dr građaninu što ga nagradiše za nauku!
Dodijeljena je i nagrada, godišnjica, za „književnost“. Zgoditak-cikvina, pripala je opet (sumnjivom odlukom glavnog suca u ringu), u stvaralačkom smislu sasvim beznačajnom i anonimnom piscu, nacional-aktivisti čije pisano i sl. činjenje ne daje ni najmanje osnova za bilo kakva čak ni lokalna, recimo gradsko-opštinska priznanja – i to bi bio grijeh. Greške mogu da se poprave, ali grjehovi ostaju i donose nesagledive posljedice – za buduća pokoljenja, naročito!
A nominovani su bili ili konkurisali naši znameniti potvrđeni savremeni stvaraoci – ne želim da dolivam so na rane nepravde i nepočinstva pa ne navodim imena, znamo ih svi u CG i u MN. A zna ih i ozbiljna, anti-dnevnopolitička književna javnost širom Evrope.
Koju godinu prije Nagradu su, po mnogima zasluženo, dobili naši istaknuti pisci Lakušić i Čelebić, inače obojica bivši ministri u nekoj od brojnih vlada dandanašnjeg premijera. Tada je aktuelni dobilac cikvine (životna nag. je tombula) et. comp. u histeričnom nastupu šovinizma nasrnuo na dobitnike i „energično zahtjevao“ da se poništi Odluka Žirija Trinaestojulske nagrade – ugledni stvaraoci su njemu i, srećom sve malobrojnijim „njegovima„, odveč „mirisali“ (čuvamo i sebe i njega od njegovog riječnika) na (Veliko)srpstvo – velehrvatstvo, velealbanstvo, vele… vele… – ne pominjaše se, a suvereno smo, slobodno, ravnopravno i građansko društvo! Tako kaže demokratski(?!) Ustav Države Crne Gore. Pa dobro, nije ni Taj Ustav – nešto posebno(!), kazivahu „on i njegovi“!?
Ko to uzima sebi za pravo da tako beskrupulozno i zlonamjerno dijeli građane i udara najžešće šamare kulturi Crne Gore, da nagrđuje i niže skota stavlja zemlju Svetaca i Pjesnika? Oprosti im, Crna Goro, ako te još ima, oprosti im, ako ne znaju što rade!?
A prokuni, pomoli se Svetome Petru Cetinjskome, pa u kamen zatuci, Njegoševa zemljo, ako znaju, a čini se znaju, što rade! Zli dusi! Nagrdiše rodnu mati, Bogom i Svetiteljima blagoslovenu Crnu Goru!
Vala Popoviću mogu shvatiti da ti se ne sviđa dodjela 13 julske nagrade Bulajiću , ipak je čovjek filmom ovjekovječio propast četništva na Neretvi, ili pisca Popovića koji je oštar u borbi protiv današnjih ćetničkih bradonja , ali što ti se Šobić zamjeri valim te Bogom ?
Taj tihi veliki umjetnik i čovjek , živi život van ovog materijalnog vremena , u svom svijetu skromnosti i muzike , mada bi u svakom momentu mogao zgrnut milione on to jednostavno odbija, i zato je veliki , zato mi pjesme vrijede , zato je živa legenda !
Vjerujem da ti se ne sviđa jer više preferiraš gusle i turbo folk , priznajem Ceca bolje izgleda od Miladina , a i tekstove lako zapamtiš , Šobićeve tekstove ne razumiješ vjerovatno , puno su suptilniji , ili ti smeta što uopšte postoji neka nagrada 13 jula , ili te boli što je Šobić crnogorac ???
Dragi Popivicu,
Veljko Bulajic je isto sto i svaka jugoslovenska komunjara. Njemu prebacivati za takve i takve filmove, sa trozubim cetnicima, i gospodom partizanima, Bulajicu prebacivati za najvece lazi i farse i „freske komunisticke“ koje su ikada minule ovom geografijom, poprilucno je kasno, ali, Trinaestojulska nagrada i nije za druge tipove i profile osim za jos kojega Veljka i Jevrema.
Veljko Bulajic -Banjanin.
Odande su i Mirko Kocac, Krsto Papic, Novak Kilibarda, ali i ustasko cvijece su bas pounjiaceni Srbi iz Hercegovine – Pavelic, Artukovic, Luburic….
Medjutim, ima jedan veci problem u vezi ove nagrade: zasto oni koji se izdaju da su Srbi, odn. da su srpski pisci, kako uopste konkurisu za ovu nagradu, jos kako bi primili prvu nagradu ove drzave – drzave koja je antisrpska po svakoj dubini, i visini do Svetog Petra i Njegosa. Kako biti u istom stroju sa onima koji su rusili crkve i koji su srusili grob Njegosev. Da li ima veceg nemorala i licemerstva nego kleknuti pred ovu drzavu, i trazizi da te nagradi.
Zar primanje te nagrade ne bi negiralo ukupnu diskriminaciju i svaki progon i zabranjivanje srpskih pisaca u Crnoj Gori. Kako srpski pisac moze da se nadje na istom spisku sa raznim Brkovicima, Serbama, Bulajicima, Dapcevicima i slicnim bataljonima takve bratije…
da ne bi te NAGRDE ne bi znali da je živ Veljko Bulajić znamo da je živio u CRO a nikad ni riječ o zavičaju