ИН4С

ИН4С портал

Највеће етничко чишћење после II свјетског рата: Годишњица злочиначке „Олује“ и геноцида у Крајини

1 min read
Данас се навршавају 24 године од почетка злочиначке хрватске војно-полицијске акције „Олуја“ у којој је погинуло и нестало 1 853 Срба, а са вјековних огњишта протјерано најмање 220 000 становника некадашње Републике Српске Крајине.
Oluje

Геноцид над Србима и протјеривање са вјековних огњишта

Данас се навршавају 24 године од почетка злочиначке хрватске војно-полицијске акције „Олуја“ у којој је погинуло и нестало 1 853 Срба, а са вјековних огњишта протјерано најмање 220 000 становника некадашње Републике Српске Крајине.

У хрватској-војно полицијској акцији “Олуја” августа 1995. која је започела 4. августа масивном операцијом оружаних снага Републике Хрватске, уз подршку НАТО, као и јединица Хрватског вијећа одбране и Армије БиХ, извршена је агресија на простору Републике Српске Крајине, односно сјевер Далмације, Лику, Кордун и Банију.

До агресије је дошло упркос чињеницама да се та област налазила под заштитом УН-а, као сектори “Југ” и “Сјевер”, као и да су представници Републике Српске Крајине у Женеви и Београду прихватили предлог међународне заједнице о мирном разрешењу.

Међу жртвама се налази 544 жена, од којих су око четири петине биле особе старије од 60 година.

Одлука о почетку акције “Олуја” је на предлог тадашњег команданта сектора Југ хрватског генерала Анте Готовине, донијета на Брионима 31. јула 1995.

На том састанку у Титовој вили на Брионима, предсједник Хрватске Фрањо Туђман је јасно дефинисао циљ операције поручивши да треба нанијети “такве ударце Србима да практично нестану с ових простора”.

У првостепеној пресуди хашког Трибунала, априла 2011. било је оцијењено да је “Олуја” била удружени злочиначки подухват, на челу с тадашњим предсједником Туђманом, чији је “циљ био присилно и трајно уклањање српског становништва и насељавање тог подручја Хрватима”.

Сурови злочиначки подухват

Трибунал је другостепену пресуду донио 17. новембра 2012. и њоме ослободио кривице хрватске генерале Готовину и Младена Маркача.

Џелати на слободи

Они су ослобођени кривице за прогон српског становништва из Книнске крајине 1995, чиме је поништена првостепена пресуда којом је Готовина био осуђен на 24 године, а Маркач на 18 година затвора. Жалбено вијеће је ослободило оптужене по свим тачкама оптужбе, мада нијесу негирани злочини утврђени у првостепеној пресуди.

Током ратова деведесетих на подручју Хрватске, односно некадашње РСК искључиво акција “Олуја” може да се потпуно одреди као геноцид по дефиницији из Конвенције УН-а о спрјечавању и кажњавању геноцида.

У злочиначкој операцији „Олуја” учествовало је 138.500 припадника хрватске војске, МУП-а и Хрватског вијећа обране. Тим снагама су се, према хрватским изворима, супротставиле српске снаге од око 31.000 војника.

Војна акција „Олуја” убраја се у једно од најсуровијих етничких чишћења на подручју бивше СФРЈ.

Портпарол Стејт департмента Ричард Баучер изјавио је 2002. да су САД имале одређена сазнања да су припреме за акцију „Олуја” у току, али да нијесу биле „умијешане у планирање или извођење те операције”. То је поновио и бивши амерички амбасадор у Загребу Питер Галбрајт на суђењу Слободану Милошевићу у Хагу.

Колона српских избјеглица из Хрватске

У мају 2007. Галбрајт је у интервјуу хрватској телевизији рекао да вјерује да су хрватске власти биле умијешане у злочине.

„Нико не може порећи да су се злочини након ‘Олује’ догодили, укључујући и кораке чији је циљ био спречавање повратка Срба”, рекао је Галбрајт.

Предсједница Хрватске Колинда Грабар Китаровић „Олују“ назива блиставом побједом хрватске војске, а низом манифестација и концертима биће обиљежена прослава злочина над Србима. Прошле године, срамној прослави је присуствовао официр Војске Црне Горе Иван Машуловић, а како је најављено из Владе Монтенегра, тако ће бити и ове године.

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

38 thoughts on “Највеће етничко чишћење после II свјетског рата: Годишњица злочиначке „Олује“ и геноцида у Крајини

  1. Poslednjem komunistickom diktatoru u Evropi je kraj! Sa njim ce nestati i sva djeca i unucad komunisticke bagre..

  2. krenuli su titogorci putem pokatolicenih srba iz hercegovine. u CG, dje su samo zivjeli srbi i mali broj albanaca, danas imamo i „crvenih hrvata“ tamo dje ih nikad nije bilo. gnijezdo im je nekad radikalno srpsko cetinje.

  3. Gotovo svi gradovi u Krajinama su većinski bili hrvatski. Istjerivanje Hrvata je prema tom bilo još veće etničko čišćenje. Oslobodite se logike plemena iz prašume. Po vama kada vi njih protjerate to je u redu. A kada oni vas to već nije u redu.
    Zašto mi ne objavljujete komentare. Je li to srpsko shvatanje slobode govora?

    2
    1
    1. Troleru, mani nas ustaskih lazi.Teritorija RSK je vijekovima bila vecinski srpska a da Srbi nisu dozivili genocid i pokolje u oba svjetska rata i da ih nije zahvatilo unijacenje i katolicenje, bila bi 100% srpska. To zna i najsmrdljiviji ustasa, pa bi trebala znati i njegova dukljanska kopija poput tebe.

      2
      2
    2. Ne bih rekao da su svi gradovi u Krajini bili većinski hrvatski.Bitno je reći da niko nije protjerivao Hrvate, već su oni ili sami otišli ili ih je JNA evakuisala na hrvatsku teritoriju u skladu sa dogovorom sa hrvatskim vlastima.

  4. Diplomatija je nauka
    Srpski narod je doziveo genocidne gubitke u Hrvatskoj za vreme II sv. rata i pola veka kasnije.
    Slicne gubitke , u Hrvatskoj je imao i italijanski narod.Na kraju II sv. rata , iz Hrvatske je isterano oko 250 000 ljudi a u jamama je baceno oko 2 500 Italijana.
    Ta tragicna cinjenica , od strane nasih politicara i diplomatije , NIJE iskoriscena da bi se argumentovala genocidnost Hrvata .
    Ta cinjenica je i jak argument da se opovrgne glavna hrvatska floskula o navodnoj srpskoj agresiji .
    Italija na najvisem drzavnom nivou obelezava tu tragediju 10. Februara.Italija je propustila istorisku priliku da uslovi priznanje nezavisnosti Hrvatske , pristankom na restituciju i nadoknadu za svoje gradjane proterane i ubijene u toj genocidnoj drzavi.

    2
    1
  5. Hm, treba ovo posmatrati na drugi način. Ovo je bilo srpsko bjekstvo iz „egipatskog/hrvatskog ropstva“. Najgora osveta Hrvatima. Sad su ti krajevi pusti. Bog vraća odlaskom hrvatske mladeži u emigraciju. Stižu ih sopstveni grijesi jer niko na tuđoj nevolji nije sreću savio. Još dvadesetak godina i preklinjaće da se Srbi tamo vrate. Bolje i oni nego da im pustu Slavoniju i Dalmaciju kolonizuju Sirijci i Avganistanci

    1
    2
    1. Ако Крајина не може бити српска, вала моћи ће бити муслиманска. Само им товарити Арапе преко границе, стотине, хиљаде, милионе. Хајте лепи, ту смо да вам помогнемо да се коначно скућите а лепа њихова је идеална за то.

  6. Slava palim Krajiskim junacima, palim civilima,cast I postovanje namucenim ponosnim,Licanima,Dalmatincima,Banijcima,Kordunasima. Tuzan dan, tuzniji sto je ta sirotinaja I ti pravi Srbi su ostavljeni,I opet su se izdigli,popravili krvnu Sliku Srbije ,narocito pokrajine Vojvodine. Ponosan narod. Dok smo zivi svi mi Srbi patriote trebamo ,imati u glavi I stalno ponavljati kao mudri Jevreji. Do godine u Kninu I Vukovaru. Vratice Srpske generacije ,za svo zlo sto ste nasoj nejaci uradili. Stid bilo potomke onoga ko u ime Crne Gore ide danas u Knin uz ustaski barjak. Kako radili tako vam se vratilio

    2
    2
  7. У рату кукавице, у клању нејаких и незаштићених први. И тако кроз цијелу њихову биједну историју.

    2
    2
    1. Бидући зетови и снаје националних Црногораца.За двије генерације дворишта црногорских градова ће да одјекују од ђетиње цике Фрања,Паула,Стипета,Јура …

      Мањи поток у већи увире,код увора своје име губи…

          1. Не ,ја сам Србин кога све ране мога рода боле.Читај мало Шантића браву црногорски.

  8. Као што рече војвода Ђујић – „Хрвати су црна војска Ватикана,а ни сами не знају шта су. У име кримо-католичке вере и са благословом Ватикана кроз историју су клали,силовали,палили и вршили најмонструозније злочине над женом, децом и старцима које људски ум не може ни замислити.Иза Хрвата и свих њихових недела стоји Ватикан.“

    Julija fon Vikeda u romanu „Herceg Valenstajn u Meklenburgu”, piše: da su „neobuzdano surovi i gramzivi, te da su uzivali glas, i to ne bez opravdanja, kao najneposteniji pljackasi i najsvirepiji mucitelji seoskog stanovnistva u cijeloj carskoj vojsci.”
    U XVIII v. Hrvati su kao austrijski vojnici ratovali u sleskim ratovima, a po zločinima su se posebno proculi panduri hrvatskog barona Franje Trenka. „Njihova nedjela bila su takva, da su svuda gdje su se pojavili prouzrokovali strah i trepet. Narod je svuda bjezao i sklanjao se gdje god bi se oni pojavili.”
    Profesor Jozef Stare je 1882.g. pisao: „U austrijskim nasljednim ratovima, pored redovnih trupa, naročito se isticao baron Franc Trenk, sa svojim slavonskim dobrovoljackim ruljama ili takozvanim pandurima, preko kojih je on hrvatsko ime u Njemackoj još jednom učinio strasnim.”
    Oskar Tajhman u knjizi o Trenku, objavljenoj u Drezdenu 1928.g., govori o hrvatskim zvjerstvima u gradu Hamu: „Pljackanje Hama može se uporediti sa pljackanjem Magdeburga, samo sto je ovo bilo većeg opsega; i Trenkovi panduri i Tilijevi Hrvati bili su samo polucivilizovani ljudi, koje je bilo teško drzati na uzdi.”
    Tomas Karlajl u opsirnoj monografiji Fridriha Velikog, objavljenoj od 1858. do 1869.g. daje precizan istorijski opis pandura: „Pravi pandur je pjesak: dugacak, mrsav, neopran dripac u sirokim turskim caksirama, pomalo gol u gornjem dijelu (tijela): nosi vrlo dugu pusku i razne pistolje i nozeve oko pasa: Pravi (specificni) lakej.”
    U prospektu Sulcovog istorijskog romana „Pandurski pukovnik Trenk” taj opis se precizno dopunjuje: „Njihovo orijentalno naoruzanje,… uskoro su postali strasilo za sve stanovnike usljed pljacke, divljih svireposti i uzasnih nasilja… njihe je uglavnom izgled na pljacku i pljen pokrenuo da napuste svoju kucu i dvor.”
    Oskar Tajhman, proucivsi becke ratne arhive navodi da 1741.g. „ nedisciplinovane bande Trenkove za sada ne može da upotrebi nizasta, i da one samo pljackaju zemlju.” Prema istom autoru, u 1742.g. Trenkov je odred „usljed gubitka pri zauzecu Linca, pokazao veoma malobrojno stanje, to on dobi naredjenje da sa svojim ljudima vrsi kontribuciju u cijeloj Bavarskoj. Panduri su bili za ovaj posao naročito pogodni, jer su oni bili, zahvaljujuci svom divljem izgledu i ponasanju najstrasniji poslje Mencelovih husara među svim iregularnim trupama Marije Terezije. … Pojava ovih siledzija bijesna pogleda sa njihovim cupavim bradama, razbarusenom kosom, jataganima i kabanicama crvenim kao krv, imala je zeljeni uspjeh.” Ulazeci u Degendorf hrvatski panduri su pjevali svoju omiljenu, po zlu poznatu pjesmu cije dve posljednje strofe navodi Lazo Kostic:
    „Napred, braco, palite sve.
    Sto nas se ticu zakoni,
    mi smo u zemlji neprijatelja.
    U oganj, u oganj.
    Neka cvili i starac i odojce
    kad padne u naše ruke.”

    Katolicki autor Albert Hajzning je u studiji koju je 1846.g.objavio u Berlinu … Hrvate naziva ljudozderima.

    Hajnrih Vilhelm Bensen, je 1858.g., u Safhauzenu objavio obimnu studiju „Kod Magdenburga” u kojoj istice:Njih se može vidjeti kako tumaraju naokolo u malim odredima i kako jedni druge napadaju i ubijaju da bi međusobno oduzeli pljacku…Bensen izricito govori da Hrvati imaju zivotinjske karakteristike.

    Aladar Balog u knjizi „Valenstajnovi hrvatski arkerbuziri”, objavljenoj u Budimpesti 1884.g., piše: „Valenstajnovi hrvatski arkerbuziri tako su rdjavo ime stekli u Tridesetogodisnjem ratu, da je tada ime Hrvat bilo sinonim sa razbojnikom… Ovaj odred vojske bio je oznacavan kao pljackajuci lopovski olos.”

    1632.g. Evharije Elevterij je objavio „Luca Magdeburga” u kojoj piše kako su Hrvati bremenitim ženama plod napola vadili pa ih žive u vodu bacali. On plasticno i detaljno opisuje čitav niz drugih zvjerstava iz kojih se može sagledati da je magdeburska tragedija upecatljivo svjedocanstvo krvolocnog karaktera hrvatske nacije…………………………………..

    1. Уредништво ,

      треба да уведете опцију којом је могуће сакрити дугачке коментаре који затрпавају теме и чине их непрегледним поготово на мобилним телефонима.

      1. Куме, то је историјски сиже крволочних коњушарских дјецеубица То је гријех сакрити а да се не прочита.

      2. Hrvatska je uvijek bila granica civilizovane i hrišćanske Evrope i tako je i danas. Nekad granica sa Osmanskim carstvom a danas granica EU i malignog ruskog uticaja (koji dominira u Srbiji). Osmanlije su tu granicu prešli samo jednom kada su stigli do Beča. Treba li ponavljati da su zajedno sa osmanlijama na Beč nasrtali i srbi iz Srbije i Bosne, njihovi tadašnji saveznici i saborci. Prijetilo je da padne i Beč, ali onda su na horizontu zasvjetlucala koplja poljskih konjanika i bečlije su vidjele da dolazi spas. Kada su poljaci stigli na bojište kao klin su se zabili u turske i srpske redove, nemilosrdno nabijali na koplja turke i srbe, za spas Evrope i hrišćanstva. Slava poljskim junacima!

        2
        1
        1. Што се потурице и покатолице увијек нађу кад треба заједно ударити на Србе. А удариште ли икад самостално, без да једни другима вирите из гузице, а потурице?

          1
          1
        2. Ако ти је Јасеновац и Градишка Стара граница између цивилизоване Европе и нецивилизованих Срба, дабогда и ти завршио у таквој граници, смраде потурчени србофобни.

          1
          1
        3. То, да Хрвати ове њихове злочине желе по сваку цену да умање и да умешају у то коло Србе,како покушава Комлен, то ми је опште познато, али нема везе са истином. Наиме и злочине почињене над Србима на исти начин смањују и умаловажавају.
          Истина јесте да се свуда у свим страним изворима помињу еклсузивно Хрвати (Кроатен, Кроатс, Цроатс). Чињеница јесте да су у тим постројбама (поготово у Магдебуршком покољу) били ексклузивно КАТОЛИЦИ (Фрањевци) и именовали су их Хрватима (Кроатен).
          Иначе то дивљаштво Хрвата под водством Беча је било опште познато широм Европе кроз векове, пошто су чинили многе злочине и пустошења. Са друге стране Србе нигде нити један извор није поменуо и крајњи је безобразлук да те њихове злочине приписују нама, кад смо и ми страдали од исте те кољачке клице.

          1. Branka, Sokrate srpski. Tvoji đedovi su u osmanskoj vojsci nasrtali na Beč, a hrvati i drugi hrišćani su ga branili. Možda bi turci i srbi pobijedili da nije stiglo hrišćansko pojačanje u vidu poljskih konjanika. Poljaci su vam, onako narodski, jeb.li majku pod Bečom, vama srbima i vašim turskim gospodarima. Za opstanak hrišćanske Evrope protiv koje ste se vi srbi, da ponovim još jedniom, kao osmanska vojska borili.

        4. A ko ti je kriv sto ti je djed prkno citio kamenom a ti prstom Komlene,ne ulazi se tako u EU,moze mrznjom i zlocinom,to je uredu,to su Rvati shvatili,i vi ste krenuli izgleda tim putem,dokel ce to da traje ima vremena pa cemo sacekati!

        5. Не објављујте ове небулозе некаквог Комлена. Имајте у виду да у новинама и ТВ које уређују његови идоли ми не можемо објавити ни слова.

          1. Рајо, на Веритасовој листи погинулих и несталих Срба из октобра 1997.г., у агресији на РСК у августу 1995.године у геноцидној акцији “Олуја”, евидентирана су 1542 лица. Међу зверски убијеним су и моји Милићи, Јека и Алекса из Биљана Горњих. Наравно да овај списак није коначан па вас молим да ми не замерите на објавама и њиховој дужини :
            „U martu 1848. godine, građani Milana digli su se na ustanak i izbacili austrijsku vojsku iz svog grada. Tu je reč o nekim od najslavnijih dana italijanske istorije i sva naučna dela, koja te događaje obrađuju, puna su opisa hrvatskih zverstava koja su u duboku senku bacila sve postupke austrijskih vojnika drugih nacionalnosti. Najdetaljniji istorijski prikaz dat je u knjizi ‘Trogodišnji arhiv italijanskih prilika“ objavljenoj 1851. godine u švajcarskom gradu Kapilagu, pa je Kostić opširno citira. Prvo navodi slučaj jednog ubistva: „Prema večerju, jedna patrola Hrvata vođaše u kastio jednog mladog Milanca. Ali, kako se ovaj opiraše sili čak sa pesnicama, tako ove divlje zveri zadaviše nesrećnika i obesiše ga o jednom fenjeru koji se nalazio na trgu.“ (str. 16.)
            Slede masovnije scene nasilja i divljaštva: „U besu uđe jedna trupa da zaposedne dvorište. Bilo ih je oko 2.000 Čeha i Hrvata. Imali su divlji izgled, pucahu prema prozorima i u vazduh, u salama uništiše nameštaj. Ulaze koje bi našli zatvorene razbijahu sa sekirom pustošija. Neki su tukli nenaoružana lica, druti im sa leđa cepahu čak i haljine. Drugi, još divljiju, popeše se na krov i našavši tu neke dečake strmoglaviše ih na ulicu. Krv građana je tekla od strane jedne soldatske pomahnitale od besa dok se njoj samoj ne pokazivaše nikakav otpor. Mi koji smo bili prisutni ovim strašnim scenama, ne možemo da na njih mislimo bezjedne navale bola i srdžbe… Hrvati, iznakažujući naš jezik, vikahu „subito pi-kare“ (odmah ćemo vas nabosti, L.M.K.). Ranjenici koji su slabo mogli da hodaju, oni koji su posrtali… udarani su puškama ili pesnicama. I takav je divlji bes vladao da oni vojnici ,koji su bili udaljeni od zarobljenika tako da ih nisu mogli direktno tući, bacahu na njih odostraga komade cigala i blato.“ (str. 17.)
            Ređahu se scene pojedinačnih mučenja, a onda se tekst nastavlja: „U to baš uđe preko **** mosta od Breše jedan odred Hrvata u jednu kuću u kojoj je bio jedan trgovac vinom. Naložiše vatru i ubiše nekoliko lica, između ostalih oca i sina Bartolio, radnici na popođavanju (patosanju) nađeni su spaljeni i proburaženi bajonetom sa osam ili više rana.“ (str. 17.)
            Naoružani građani su se organizovali i Hrvate nagnali u bekstvo. „Uhapsiše pet Hrvata koji su prevedni u kuću Trulcio. Pronađen je unakažen leš jedne žene i unakaženo na strašan način troje male dece. Isti je odred spasio jednu devojčicu u uličici Sambuko, otrgnuvši je iz ruku ovih čudovišta.“ (str. 17.)

          2. „БОГ НИЈЕ БОГ МРТВИХ НЕГО ЖИВИХ !“ Др Лазо Костић је неумољиво проналазио примере хрватске „културе и цивилизације“ у Миланској трагедији 1848.г.:
            Гolgota italijanskih građana se nastavlja. Civili su bežali na sve strane „uvereni da ne mogu biti bezbedni u sopstvenim domovima od streljanja, od upada, od divljaštva Hrvata… U vreme Barbarose nisu takva varvarstva bila počinjena od neprijatelja; pobili su cele porodice od 7-8 lica, dečaci i deca otrgnuta iz utroba majčinih; ubijali su decu od dve i tri godine, palili su žive ljude i žene… U kući 2189 u P. (porta) Komasina, Hrvati baciše kroz prozor sve koji su tu stanovali… Na Starom trgu, jedna razbojnička banda Hrvata, sa mnogim oficirima, spazi na prozorima neke stanovnike kako ih promatraju. Verujući da im je postavljena zaseda, upadoše u kuću, rušeći vrata sekirom i vatrom, ubiše 11 lica, ljudi i žena, i toliko njih raniše. Opljačkaše i upropastiše sve…
            U jednoj kući na Starom trgu u P. Komasina, pošto su zastrašili stanovnike sa tri topovska pucnja, čiji meci padoše u sobe, uđoše nenadano unutra. I pošto su svi stanovnici: ljudi, žene, starci, deca i invalidi povukoše u jednu jedinu sobu u prizemlje, razbiše vrata i sa jednom puščanom salvom više pušaka nanišanjenih na ove nesrećnike, odjednom ubiše sedam, raniše 18, a 12 odvedoše kao zarobljenike u Kastio. I sad još nedovoljno zasićeni, u prolazu za Kastio natakoše još dva na bajonete.“ (str. 17-18.)
            Sledeći detalj je jednostavno nemoguće komentarisati. „Jedan ranjeni Hrvat uputio se bio u bolnicu; u jednom malom zavežljaju, koji je držao uzase i ljubomorno čuvao, nađene su dve otmene ženske ruke, sa prstima punim dragocenih prstenova.“ (str. 18.)
            Sve to uveliko podseća na Magdeburšku tragediju ili Jasenovac.
            Stravične scene se nastavljaju. „Veći deo Hrvata je opustošio veliko zdanje, ubijajući radnike, žene i decu… Jednoj devojčici od 13 godina beše odrezan grkljan, a i još ponekoj radnici. Jedan vrlo nesrećan otac, vodeći u svakoj ruci po jednog dečka, verovaše da će to umilostiviti ove žalosne bandite. Puni varvarstva, ako ne ubiše a ono rasekoše u komade ova dva nevina stvorenja pred njegovim (očevim) očima. Posle četiri sata pustošenja, povukoše se ovi kanibali, noseći sobom pozamašnu pljačku novca, srebra, robe, konja i kočija“ (str. 19.)…………….НЕМА КРАЈА ЗЛОЧИНИМА „БРАТА“ ХРВАТА. АКО ЈЕ СУДИТИ ПО КОМЛЕНУ, ЛАКО БИ СЕ ОНИ СРБОСЕКА ОПЕТ ЛАТИЛИ. ЗАТО, СРБИ, ПАМЕТ У ГЛАВУ.

          3. E, vala si brate u pravu sto odsto. Ubi nas korektnost. Na nekim nasim sajtovima cak nece ni da puste komentar u kome se poziva na bunt i batine, kao da to nije jedino sto nam je ostalo. Kukaju na velikosrpsku hegemoniju, ja kazem da im je onda i damo, ali cvrc, nece objaviti… E, zato nek hrvat komlen i braca mu pisu sta im volja, privlaci komentare, posetu, serovanje…

    2. кроз историју су клали,силовали,палили и вршили најмонструозније злочине над женом, децом и старцима које људски ум не може ни замислити.
      Svaka čast za ovaj opis četnika.

      1
      1

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *