Ne ministre liderstva vi vašeg! Ne diraj u istoriju i diplomatiju, nije to „teren“ po kojem se možeš/te klizati!

Piše: dr Momčilo D. Pejović

Ma ne mogu, pa makar puklo kud puklo!? Znam, po meni i mojima će se kao i mnogo puta do sada sve obiti! Ne mogu izdržati, a da ne odreagujem na ministrovu provalu od izjave, koja je blago rečeno neodrživa, nesmislena i protivna razumnu čovjeku koji se nalazi na jednoj tako visokoj državnoj funkciji, pa makar se ona zvala i Crna Gora u ove prethodne tri decenije!

A ne ministre, ako za Boga velikoga znadeš! Ne ministre liderstva ti tvoga i vašega! Ne kumim te Bogom velikijem, ne idi i(li) ne diraj u istoriju i diplomatiju, jer to nije „teren“ po kojem se možeš/te klizati, kad i koliko hoćeš/te i kako si/ste naučio/li! Ne, jer ćeš se grdan okliznuti i teško politički ozlijediti, a bez mogućeg oporavka! Nije ti to tvoja ili vaša politika „kao vještina mogućeg“, pa da (pro)sipaš/te znanje i neznanje, obećanja i političke parole, da se jednom rukom držiš/te za fotelju, a drugom rukom da potpisuješ/te „državne ugovore“!

Odmah, dan jedan, nakon njegove izjave spremih tekst da ga preduhitrim svojim reagovanjem, da se zaustavi i ostavi istorije i diplomatije, jer u njegove postarije dane kao penzionera i ujedno ministra valjalo bi „odmoriti“ i potiho raditi bez nekog napora umnog i fizičkog!

A gdje sada ministre vanjskih poslova žuriš, kad si stekao „debelu“ penziju i ugrabio državnu funkciju veoma visoku u odnosu na ostale, jer poslije predsjedničke i premijerske ta tvoja ministra vanjskih poslova treća je po redu, važnosti, ulozi i značaju za jednu državu!

Nekim čudom velikijem, na jedvite jade, preživjeh Kovid-19, iako to ne mora da znači da sam u konačnom od njega „utekao“!

Međutim, bojim se, a i strah me je još veći, da se od izjava nekih naših crnogorskih odnosno monten(ij)egrinski(je)h političara i državnika teško mogu „spasiti“!? Oni su mi teži od „korone“! Njih „zaobići“ mnogo je teško, a da se ne (od)reaguje, barem dok sam još u „životu“ i pri zdravoj pameti!

Neka, i nekako mogah izdržati pa „ne vidjeti“ neke od njihovih političkih „poruka i pouka“! Ali u posljednjih par godina na ovakvu navalu, njihovo „znanje i poznavanje istorije“, a posebno diplomatije, tumačenje istorijskih procesa iz duboke prošlosti – milenijumske, savjeta i poduka budućim generacijama, koje oni misle da (o)stave kao svoju „pamet, mudrost i sveukupni nepobitni nauk“, to je nešto preko čega ne mogah, ma i neću, preći, makar kao istoričar i naučni radnik!

Odavno nijesam bio u većoj „dilemi“ kao sada, kako dati naslov tekstu i početi sa pisanjem! Izjava ministra vanjskih poslova Ranka Krivokapića, povodom otvaranja kursa za 15. generaciju polaznika ljetnje škole za mlade diplomate „Akademija vojvoda Gavro Vuković“ u Beranama, dade mi širok i mnogostruk prostor i izbor da naslovim, a da ne pogriješim kakav god da on bio!

Htio je penzioner i ministar Ranko Krivokapić, to jest ministar vanjskih poslova, svojom izjavom: „Crna Gora je opstala zato što ima izuzetno liderstvo skoro čitav milenijum (…)“! (Sic!), ostaviti kao dubokoumnu njegovu ne(is)korišćenu „univerzalnu vrijednost“ u narodu odnosno u građanskoj Gori Crnoj na trajno pamćenje, (m)udrost njegovu, znanje i visoku diplomatsku vještinu iako bez iskustva, kao „univerzalnu referencu“ odnosno reper-obrazac za ovu i sve buduće generacije koje će dolaziti i „učiti u toj školi – akademiji“! Samo da među njima ne bude onih poput ministara vanjskih poslova, kao na primjer M. Roćena i R. Krivokapića!

Pročitah li ja dobro ministrovu izjavu o „opstanku“ Crne Gore zahvaljujuči njihovom „izuzetnom liderstvu“ koje je skoro trajalo „skoro čitav milenijum“!?  Nije valjda ministar vanjskih poslova, Ranko Krivokapić, i sebe uvrstio u one koji žive duže i od Metuzalema, cijeli jedan milenijum u liderstvu crnogorskom?!

E nije se od njega moglo očekivati bolje, više, visočije, šire i trajnije, a da bude gore od najgorega, niže od najnižeg, dublje od najdubljega blatnjega jezera, šire od najužega prostora, tupavije od najtupljega i čudnije od najčudnijega na prostorima crnogorskim u njenom „milenijumskom“ trajanju njihovoga političkog i ličnoga liderstva!

Vješt je htio biti, po(v)učen maksimom „da riječima bude usko a mislima široko“ i uz to bude visokouman i (pre)pametan da sa malo riječi kaže „mnogo i mudro“, nadasve „univerzalno“ i trajno“!

A desilo mu se odnosno omaklo da se okliznuo i panuo bolje reći prostro unatraške koliko je dug i širok, jer je svojom visokočeonom pameću, znanjem i poznavanjem svoje ukupne diplomatske neiskustvene retorike i njene semantike imao namjeru, a da ne ispadne samohvalisanje, isplesti istorjiski ’iljadugodišnji odnosno „milenijumski“ vijenac svojoj monten(ij)egristici pa ga uklopiti kao „ličnu mudrost“ i još da bude „utkano“ u narodno njeno milenijumsko tkivo, koje sa svojim znanjem iz istorije i istorije diplomatije, kao i poznavanjem lika i djela prvoga crnogorskog školovanog pravnika, a kasnije diplomate (završio Pravni fakultet na „Velikoj školi“ u Beogradu, a još dok je bio student za svoju „pismenu radnju“ –  temat iz prava i pravnih odnosa“ dobio prvu nagradu)!

(P)okušao se bio već jednom „od skoro“ iskazati, iako sasvim neuspješno, ne samo kao političar nego i kao „dobar istoričar“, ali je samo ostao zapamćen kao „talog istoričar i zvonki histeričar“! Bio je to njegov veliki i teški političko-istoriografski debakl! A sada, drugi put zaredom, doživio je težak političko-istorijski debakl i nokaut! Prvi put da neko sam sebe „nokautira“ u njemu omiljenoj „(ne)sportskoj“ disciplini sa pravno-storijskom problematikom, po sopstvenom (i)zboru, i čak bez imaginarnog – fiktivnog protivnika ispred sebe!?

Zašto je tako (po)žurio i sebe opet poduboko ukopao ili potopio politički, čak trostruko više nego je bila njegova vojnički izmjerena fizička visina, a naučno i pravno neutemeljeno i netačno istorijski bolje reći potpuno promašeno i obesmišljeno!

Namjera njegova da svoju izjavu učini kao da sve vrvi „od mnogo pameti“, sama po inerciji neznanja ili (pre)pametovanja se preokrenula u suprotnost zadugo ispuštajući „upumpani vazduh“!

Nadimajući se politički, poput one žabe koja je vidjevši vola svojim nadimanjem htjela i ona postati vo, takav njegov „naum i poduhvat“ završio se neuspjehom i teškim političko-istorijskim brodolomom pa je „izdušio“ i prije nego je postao „brzi Gonzales“ odnosno zec sa cetinjske septembarske „stradanije“!

Sada je opet nešto htio, valjda (is)praviti skoro učinjenu grešku i sebi lično nanijetu štetu nadomjestiti, politički je anulirati svojim tobožnjim pravničkim znanjem i poznavanjem  istorijske prošlosti i izmještanjem njegovoga liderstva čak desetak vjekova unazad!

Bijaše već nekako sklepao prostu rečeničnu konstrukciju, koja mu je na prvi pogled mogla izgledati dopadljiva, milozvučna i visoko misaona, zaokružena i potpuno zrela, duhovno jaka, vremenski i prostorno ogromna!? A još i bijaše zaodjevena milenijumskim trajanjem, pomisao koja  bi imala „univerzalnu vrijednost, dubokoumnost i milenijumsko“ narodno iskustvo!

Iz jedne velike greške u drugu još veću i mnogo težu (po)grešku upade sam bez (n)ičije pomoći naš ministar vanjskih poslova!

Naravno, u „najboljoj“ namjeri htio se iskazati pametan, pa mu se to učinilo još i malo, nego da bude baš prepametan, duboko smislen i mnogoumno misaon, mudar i premudar za jednoga ministra vanjskih poslova on prekardaši sve kriterije, obzire, moralne norme i aršine smještajući „liderstvo crnogorskih političara“ istorijski duboko sve do skoro „čitav jedan milenijum“ od unazad!

Međutim, sve mu (pro)pade i na žalost njegovu ispade prazno i porazno, politički nevješto i umno neznaveno, pravnički nedosljedno i neodrživo, istorijski duboko neukorijenjeno i opustošeno, lingvistički tragično i nemoguće primjenjivo kao termin „lider(stva)“ koje ima vremensko trajanje unazad „skoro čitav(og) milenijuma“, a sve gledano očima pragmatike političke i crnogorske privrženosti NATO-u!

Čemu je trebala da posluži tolika ministrova žurba sa Kiklopskim skokovima i uskakanjem u protekle vjekove odnosno cijeli jedan milenijum, a sa današnjim njegovim i njegovih političkih lidera aršinima i percepcijama sve potkivano i (za)kovano? Pa gdje su bili njegovi savjetnici da mu ukažu na političku propast takvoga promišljanja i (p)ogleda na daleku istorijsku prošlost od jednog milenijuma?! Da ga spasu od njegove namjere da tako nešto srljajući, a ne mozgajući, odvali i izjavi pred svim medijima, štampanim i elektronskim! Kako je moguće da ministar tako nastupi kao neki bezmozgović da ne vidi, čak da ne zna ili ne ruzumije odnosno umisli da je svjetsku pamet svu popio a narodnu mudrost u šaku jednu stavio, ono što je izgovara(o) pred učenim polaznicima budućih diplomata iz čak 32 države, odnosno slušaocima koji bi od njega mogli odnosno trebali nešto pametno čuti i (na)učiti?

Naravno, mislio je ministar R. Krivokapić na sebe kao „političkog lidera“ i njegovog predsjednika svih građana, pa i na premijera svakako, da ih malo istorijski (pri)podigne a sebe „malo“ visočije uzdigne za ne samo stepenicu više nego i za koplje visočije da će budući diplomate imati što naučiti od crnogorskih političara kao „talog istoričara“ i nadasve „političkih lidera“ čija (m)udrost traje već gotovo punu trećinu vijeka i da će njihovo liderstvo ostati trajno i „univerzalno“ znanje ili kategorija još od „skoro čitavog milenijuma“ brojeći natraške (unazad)! Što je mnogo bilo mnogo je! I ne samo mnogo nego pretjerano i neznaveno premnogo, sebično i visokorizično da se tako ponose svojim „liderstvom“ a ostali evropski političari sa mnogo dužom tradicijom, iskustvom  i znanjem da za  njima daleko (za)ostaju, čak i vjekovima udaljeni od „liderstva“ crnogorskoga i današnjih crnogorskih političara!

Pa viđe li ministar vanjskih poslova upravo tu vjekovnu njihovu parlamentarnu i lidersku provaliju spram zapadne tradicije i demokratskog razvoja mimo crnogorskog „herojskog doba“?  Takve političke provale od gluposti samo tako opstaju i obelježavaju svakog onog ko takve lekcije dijeli budućim generacijama crnogorske diplomatije!

Eh, što bih propustio da me je Kovid-19 potpuno uzeo i odveo na onaj svijet?! Ne bih znao odnosno ostao bih uskraćen za sva njihova znanja, sveznanja i neznanja, pored Filipovog bezgraničnog plavetnog neba iznad Crne Gore, ili onih: Milove političke crkve zacrtane na DPS-ovom Osmom kongresu, njegovog novočvjeka crnogorskoga, njega kao oca nacije monten(ij)egrinske, nove istorije pravoslavnih monteneginista, agnostika, ateista i bogogulnika; i uz sve to da još imamo i „milenijumsko liderstvo“ naših političara skorojevića, znalaca i „talog istoriričara“!

Bogme, oni su zaista umislili da svojim političkim liderstvom od „skoro čitavog milenijuma“ ostanu trajno upamćeni u njihovoj zabluđeloj istoriji monten(ij)egrinistike kao „neprikosnovene nauke“!!!

Pročitajte JOŠ:

Nagrade, zagrade i domaća apokalipsa: Kada 12-ti proždere 13.jul!