O. Darko Đogo: Ako smo sinovi
o. Darko Ristov Đogo
Piše: O. Darko Ristov Đogo
Kada se ovom narodu upokojio Đed, ostao mu je Đedov sin, da mu bude otac.
Tako Utješitelj, Duh Sveti, djeluje kada ostvaruje jedan narod kao Crkvu.
A otac je otac. Voliš ga neizmjerno. Čak i da griješi – prvo se moraš zapitati griješiš li ti? Čak i da se pokaže da griješi – i dalje je sušta ljubav i mudrost i vrlina i nijedan ni stvarno, a kamoli prividno nerazumijevanje između sinova i oca ne smije da ugasi ljubav. Ako smo sinovi i ne može.
Ako smo sinovi – nećemo se hvaliti ljubavlju očevom. Čime se hvalimo: onim što se zna ili onim u šta (ne) vjerujemo? Ako smo sinovi – poštovaćemo njegov lik i narod i blagu riječ i službu nečemu iznad razvrstavanja na ove i na one sinove. Ako smo sinovi – znaćemo koji nam jezik govori otac. Mi nećemo imati sumnje kojim jezikom kao sinovi govorimo. Koja nam je bogomolja majka, ako nam je Bog Otac i on otac.
Samo se nesin hvali da ga je otac primio.
Ako smo sinovi – nećemo kao uvrijeđene mlade pisati kako nam se otac divi (koji se to još sin hvali time?).
Nećemo podsjećati braću da smo se borili za majku našu Crkvu – nismo se borili za nekog drugog do li za oca i braću i crkvu jezika i crkvu naroda srpskoga kome služimo. Nisu to naše zasluge jer ne može biti zaslužan domaćin koji brani svoju čeljad – može li da ih ne brani? Ako smo sinovi – ni u ludilu, ni u bolu, ni u bijesu, ni u pijanstvu nećemo se odreći oca.
A kažemo svi da smo mu sinovi.
Oče, oči te naše gledaju, kao tvoje nas. I Đedo i Sv. Vasilije i Sv. Sava prije nas. I Sv. Nikolaj Žički i ava Justin. Samo gledaj i praštaj i moli se. I uvijek budi svakome uzdanica, kao što jesi, i nikome eksponat, onaj šablon sa kojim se slikaju, jer to nisi.
Neću ti reći da te volimo. Sinovi to očevima ne govore. Jer se zna.
Pročitajte još:
O. Darko Đogo: „Suza jednog djeteta“ – Dostojevski o Cetinjskim bogoslovima
Po svemi sudeci najteze je Vladici i obicnom narodu kojem ne bi nista ispalo iz dzepova da ga izvrnes naopacke. Kako vise nije sramota ove politicare sludjese nas nacisto. Najvise Krivokapic
Otac ne smije da dijeli svoju djecu.
Dobro, oče Darko, ne sjećam se tvog takvog teksta kad su politički rivali tih koje sad kritikuješ išli kod nadĐeda da se žale kako im Đed ne cijeni dovoljno njihovu ulogu u odbrani Crkve.
O. Darko kao pesmu da peva. Tako pise, kao da je u njemu bunar najlepsih reci.
Divni, predivni oce!!! Bog vas blagoslovio!
Ni lijevo, ni desno, u centar.
Važi i za uvrijeđene mlade koliko i za sinove koji ne znaju kojim je jezikom otac im govorio.
I ja svaki njegov tekst sa uživanjem i poukom čitam, ali ovdje pristrasno prema vladiki pokušava branit ono što se odbranit ni opravdati ne može, pa se upleo kako za njega nije svojstveno niti ima njegove uobičajene jasnoće i smislenosti.