O humoru

Piše: Batrić Babović

Humor je temelj ljudskog roda. Nosi u sebi najtananije poruke i najsmjelije ideje. Najlakše povezuje nespojivo, ismijava logično i nelogično, omekšava tačno i osveštava netačno. Govori sve jezike svijeta, obuhvata dijalekte koje su zaboravljeni, oživljava mrtva slova i duhove. Navlači smijeh na ljudska lica i ruši gvozdene zavjese zaleđenih ljudskih priroda. Veselost i šaljivost obaraju hladne ratove u južna mora veselih srca.

Mijenjajući agregatna stanja teških međuljudskih odnosa i teškoća u prirodi ličnosti, postaje novo polje istraživanja u svim naukama, a takođe i nauka za sebe. Vic postaje parodija, parodija karikatura, karikatura pantomima, pantomima ironija, ironija sarkazam i sve tako redom u začarani krug. Postoje bezbrojne vrste humora i samo jedna autentična. To je cetinjski humor. Lapidaran, jezgrovit, misaon, duhovit, na staroj slavi izgrađen poput bedema živi u svakom umu i srcu na autentičan način. Spojnica istorija, civilizacija i kultura u svakom usmenom iskazu i prenosu sa uva na uvo dobija neponovljivu formu. Tajna njegove autentičnosti nije otkrivena. Živi kao motor bez fosilnih goriva. Ima nepoznat broj činjenica i interpretacija i bezbrojniji broj ruha. A sve za dušu koja grije i osmijeh koji se smije. Do neobjašnjivosti i neprekidne neponovljivosti… Brej Vajat je umro na Cetinju.

Humor teče, a rijeke na Cetinju nema osim jugovih kiša. U akvarelima šala crnogorske prijestonice sadržane su tajne Teslinih brojeva 3,6 i 9. Veselje je u podlovćenskom podnebesju neotkriveni paralelni nadrealni univerzum. Ili ljepše rečeno, lice Boga viđeno očima ljudskog srca. Ovoj sferi ne pripadaju broj koji je u izgradnji i njegovi graditelji. Zajedno liče na laž, sprdnju i pohlepu. Svi graditelji zajedno su konstituenti crnog humora i žutog tranzitnog putnika vodama ispod naših nogu. Ostaju vjera i nada da će proći zauvijek!