ИН4С

ИН4С портал

Петровићи као увијек уз српске владике: Кнез Иван Петровић Његош на Сабору у Никшићу

1 min read
Јуче је одржан Велики црквно-народни сабор у Никшићу. Преко 20 000 грађана је по јаком невремену, било окупљено и сабрано, око моштију Светог Василија Острошког, и око једне мисли, а то је одбрана наших светиња.

Кнез Иван Петровић Његош(лијево) и г. Рајко Радусиновић предсједник ЦО Цетиње испред Саборног храма у Никшићу

Јуче је одржан Велики црквно-народни сабор у Никшићу. Преко 20 000 грађана је по јаком невремену, било окупљено и сабрано, око моштију Светог Василија Острошког, и око једне мисли, а то је одбрана наших светиња.

Међу окупљеним народом, како и приличи, био је и кнез Иван Петровић Његош, који је био у друштву Рајка Радусиновића предсједника Црквене општине Цетиње.

Иако режим жели да „отуђи“ Црну Гору од Петровића, свој наум не може да оствари, јер су Петровићи уткани у Црну Гору, њену срж, и жилу куцавицу, а то је Митрополија Црногорско-приморска, односно Српска православна црква.

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

20 thoughts on “Петровићи као увијек уз српске владике: Кнез Иван Петровић Његош на Сабору у Никшићу

  1. Crnogorski Betoven ponovo jaše, ovaj put u ulozi nadri-istoričara, ali prije svega nadri-crnogorca…

    Latini nisu imali hleba da jedu dok nisu opljačkali Carigrad, zato se i danas drže istog -pljačke i falsifikata!

    Petrovići su to znali i zato su proganjali i njih i njihove agenture u crnogorskim porodicama, zato su bili sveti i pred Bogom i pred ljudima, i sve to plaćali najskupljom cijenom kojom je moguće nešto platiti a to su krv i stradanje.

    Laž nema samo za cilj da ućutka i uguši istinu, laž je mirna tek kada se napije krvi i kada se napljačka tuđeg.

    To znaju dobro nadri-istoričari i nadri-crnogorci, a to nikad i nije bila tajna na ovim prostorima.

    Jedino Srbi u Crnoj Gori imaju pravo i čast da sebe nazivaju Crnogorcima i to pravo nikome drugom ne pripada, pogotovo ne nekim katunskim izdajnicima, zločincima, avanturistima, i svim drugim NATO podvodačima Crne Gore! Crnogorac nije ni pripadnik bilo koje nacionalne manjine koja umjesto svojih interesa učestvuje u mućenju vode u Crnoj Gori!

    Jedino onaj čija je himna „Onam ‘onamo“, čiji je udžbenik Ogledalo Srpsko, čiji je jezik Srpski a vjera pravoslavna a Crkva Srpska, čija je zastava monarhistička trobojka, čiji su vladari Petrovići, koji odbacuju Dukljane lažne očeve, Radonjiće guvernaduri,koji odbacuju Drljeviće, Pijade, današnje lažne očeve, i druge kukavice koje su Crnogorcima tokom cijele istorije podmetala kojekakva krvava kukavičja jaja, jedino taj ima čast i pravo da se zakiti imenom Crnogorca, a sa ostalih će crnogorsko ime sprati prva istorijska poplava koja prođe kroz ovaj narod.

    1. Neavetaj. Trk na saaaaabooor srbske crkve…ham..hm..malo da zagladim ovu chetnichku bradu….ti ni Cod Crnogorca neimash. Ti si Tuta Cincar Bugarin….Prijepolje te zove. Hahah

      1. Jado avetna,kakav ti je to:“Cod Crnogorca“? Otkada takvi ko ti,bijedne poturice i ustase postadose dicni Crnogorci? Nauci prvo da pravilno zboris,pa se javi!

  2. Od kako su, tokom 9. vijeka posljednje velmože Dioklije krštene od strane Grka – ravnoapostolnoga Svetoga Ćirila, o čemu svjedoči „Ljetopis popa Dukljanina”, sve do 1918. nema nikakvih podataka o propagiranju ateizma na prostorima Crne Gore.

    Kad i kako počinje širenje bezbožništva u Crnoj Gori? Okupacija Kraljevine Crne Gore donosi i takvu novotariju, na koju se, sve do danas, kaleme i kvazicrkvene doktrine čiji je zajednički imenitelj anticrkvena jeres srpskoga etnofiletizma.

    Najraniji primjer ateizma u Crnoj Gori – i to najbrutalnijega ateizma – demonstriran je na samoproklamovanoj „Velikoj narodnoj skupštini srpskoga naroda u Crnoj Gori”.

    Iako se na toj tzv. Podgoričkoj skupštini nije konkretno raspravljalo o statusu autokefalne Mitropolije crnogorske – Crnogorske pravoslavne crkve, upravo je njezina „odluka” o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji jedino „obrazloženje” da se ona „ukine” i o tome obavijeste i Vladu Kraljevine Srbije!

    Nije naveden nikakav kanon ili svešteno crkveno pravilo u prilog „ukidanju” autokefalne Crkve u Crnoj Gori, nego samo „odluka” jednoga laičkoga skupa agenata i plaćenika Srbije održanoga u uslovima okupacije.

    Petorica članova Sv. Sinoda Crne Gore nijesu 1918. potpisali „ukidanje” autokefalne Crkve

    Potom formirana i sada postojeća Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori se temelji na tekovinama tzv. Podgoričke skupštine, s čije govornice se, dakle, prvi put uopšte, propagira u Crnoj Gori bezbožništvo. O tome nalazim podatke u knjizi dr Jovana R. Bojovića „Podgorička skupština – dokumenta” (Gornji Milanovac, 1989, str. 140).

    Najprije, „delegati” Milan Terić, svršeni đak trg. akademije, Miloš Jovanović, student, Miljko Bulajić, učitelj, tokom zasijedanja, 14. novembra 1918, traže za „Narodni odbor” – izvršno tijelo tzv. Podgoričke skupštine – sljedeći mandat:

    „Da… sva manastirska i crkvena dobra pređu u ruke Narodnog odbora…”

    Što uraditi s tim dobrima? Evo prijedloga:

    „Narodni odbor ima sva crkvena i manastirska imanja kao i celu svoju imovinu uručiti vladi Srbije…”

    Potom, formulišu, logično na srpskoj ekavici, i ovaj zahtijev:

    „Da ova Velika narodna skupština sve crkve i manastire svede u rang kapele. Dalje, da se zakopaju u zemlji svi suvi ljudski leševi, koji još i danas postoje u manastirima pod imenom čudotvoraca, tako da se nad tim ostacima jednom izvrši sahrana i da se narodna svest oslobodi od pritiska vekovnih zabluda. Lica, pak, koja su do danas živela obavljajući crkveni, verski ceremonijal, imaju se zaposliti u građanskoj službi u koliko bi bila za istu sposobna”.

    ***

    „Suvi ljudski leševi, koji još i danas postoje u manastirima pod imenom čudotvoraca” – to su Sveti Petar Cetinjski Čudotvorac i Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac. Nedugo po svršetku mrakobjesne tzv. Podgoričke skupštine, zaista su ih „sahranjivali”…

  3. Ivane sve ti cvjetalo, širok i pošten trag od tebe ostao. Svi se s tobom ponosili, neprijatelje nemao, Bog te čuvao. Ti si moj knez, vitez Petrovićki! Amin!

  4. To se zvalo KMET, nesretnice… Mogla ova Uljarevicka malo da Vas edukuje.
    p.s. e ona mi je penal…onako zadrigla ,sa podvaljkom ko pokojni Stane Dolanc.

    1. Ti si gov o od gov. na, ni imenom ni prezimenom se ne smiješ kazat, a Ivan je ljudski sin najbolje crnogorska kuće evo pet vjekova.

  5. Kojim selom upravlja ovaj knez? U „tradicionalnoj Crnoj Gori“ koju prizivaju klerofašisti ovdašnji, titula knez je u 16. vijeku označavala seoskog, odnosno plemenskog starješinu koji je bio oslobođen porez, ali je bio zadužen da ga prikuplja od svojih seljana/plemenika za Osmanlije.

    1. Богољубе, мењају се значења кроз време. Тако је нпр. Црна Гора некада, пре него што су из Херцеговине стигли Срби у долину пресушене Коњске реке – Цетине , била римско име за једну планину у јадранском залеђу.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Privacy Policy