Plamenac o provokacijama Albanaca u manastiru Beška: Očekivani slijed događaja nakon režimskog priznanja Kosova*
1 min read
Paroh barski protojerej Jovan Plamenac
Protojerej Jovan Plamenac ocijenio je da prijetnje Albanaca monahinjama manastira Beška, i to u njihovoj kući, očekivani su slijed događaja nakon što je crnogorski režim zvanično priznao Autonomnu pokrajinu Srbije Kosovo i Metohiju za državu Kosovo*.
Tim priznanjem, dodao je on, crnogorski režim pokazao je da je izvođač radova liberalnom Zapadu, koji zauzvrat abolira sva njegova nepočinstva.
„Crnu Goru, otadžbinu autohtonih Crnogoraca, učinio je karikaturom od države, protektoratom. I ranije je bilo manifestacija albanskog nacionalizma u Crnoj Gori, ali ovo sada je – program. Sada taj Zapad, neopaganski, poklonik bogu Novcu, na mapi Balkana iscrtava novu državu – Veliku Albaniju. Tvorci Velike Albanije nijesu Albanci; oni su glavni izvođači radova“, kaže Plamenac za naš portal.
Albancima, smatra on, u tom poslu zdušno pomaže podgorički režim.
„Otuda taj tako rječiti muk režima i podaničkih mu medija na izlive albanskog nacionalizma u Tuzima, Ulcinju, na Rumiji…; na albansko prisvajanje Svača i onemogućivanje, u sadejstvu sa policijom, služenja Liturgije u pravoslavnoj crkvi Svetog Jovana Krstitelja u ovom drevnom gradu, prošle i ove godine. Na njihovo prisvajanje Rumije i bjesomučnu poviku na Rumijsku crkvu, u kojoj im zdušno pomažu navedeni režim i navedeni mediji, što je rezultiralo zabranom potpunog ispunjenja zavjeta i truda generacija i generacija naroda podrumijskog kraja koji je u Rumijskoj litiji, za krstom svetog Jovana Vladimira i pravoslavnim sveštenikom, iznosio po kamen za obnovu crkve Svete Trojice. Na proslave albanskog praznika Dan zastave u Tuzima i Ulcinju, koje su u duhu albanskog državotvornog jedinstva; na zveckanje oružjem Albanaca na Rumiji prije dvije godine; na izbor ljepotice Albanije u Ulcinju; pa sve do ovih prijetnji monahinjama. Sve ove manifestacije albanskih pretenzija na dio teritorije Crne Gore praćene su, po dubini, njihovom intenzivnom kupovinom nekretnina u Baru, ali i dalje, ka Boki“, objašnjava Plamenac.
Na gradnji Velike Albanije, smatra on, kao podizvođač radova, angažovan je i režim u Beogradu.
„Otuda ta grčevita borba za razgraničenje na Kosovu i Metohiji, u stvari za uspostavljanje granice između Srbije i Velike Albanije. U Sjevernoj Makedoniji granicu Velike Albanije najlakše je povući. U Grčkoj, pak, najteže. Sve ove režime, i u Crnoj Gori, i u Srbiji, i u Sjevernoj Makedoniji, i u Grčkoj, i u Albaniji, kao i mnoge druge, instalirao je novopaganski Zapad i oni su kod njega na službi; svima njima isti je gazda. Svi oni duvaju u istu tikvu„, ironičan je Plamenac.
Treba da branimo svoje domove, zemlju, grobove…
Albanci su mlada nacija, samim tim i vitalna, naglašava Plamenac.
„Oni upravo proživljavaju nacionalni zanos u kojem smo mi Srbi, kao i ostali evropski narodi, bili drugom polovinom XIX vijeka. Svaki istinski nacionalista će da im pozavidi na tom osjećaju. Maraguni liberalnog Zapada, koji je po definiciji antinacionalistički, potpirili su albanski nacionalizam i potom ga zajahali. Ne da bi ga kontrolisali, nego da bi ga podveli geostrateškim interesima svoga kapitala. I što sada? Sada, u toj igri neopaganskog Zapada, kojem su balkanski vlastodršci marionete, pozorišne lutke, treba da stradamo mi. Mi, narod. Treba da se cikvamo sa Albancima, svojim susjedima. Treba da branimo svoje domove, zemlju, grobove, svoje crkve i manastire… Treba da se rvemo sa mečkom koja nam je u dvorištvu, dok će se oni koji su nam je u dvorište uveli, skloniti uz svoj novac“, pojašnjava Plamenac.
Prema njegovim riječima, Crna Gora danas je u fazi Kosova i Metohije od prije 30-40 godina, s razlikom što je taj proces kupovine i otimanja teritorije sada drastično ubrzan.
„Što je u ovoj situaciji pretenzije Albanaca na dio teritorije Crne Gore i saglasnosti crnogorskog režima toj pretenziji, nama Crnogorcima, činiti?
U stanju kada je režim, bezmalo, u potpunosti uspostavio kontrolu nad narodom, kada može da nas prati do zalogaja, do treptaja oka, nemoguće je organizovati otpor na klasičan način, oružanom pobunom. Kao prvo, potrebno je označiti neprijatelja. Albanci nama Crnogorcima nijesu suštinski neprijatelj; njih pujdaju na nas. Naš suštinski neprijatelj je neopaganski Zapad sa svojom ekspoziturom u Podgorici, crnogorskim režimom. Porobili su nas u duhu. U duhu se moramo osloboditi“, rekao je Plamanc.
Naš sagovornik ističe, da je potrebno da ne prihvatimo antihrišćanski vrjednosni sistem novopaganskog Zapada i veleizdaju crnogorskog režima, svako za sebe.
„U toj borbi za oslobođenje sopstvene ličnosti moramo biti spremni na žrtvu, pa i na stradanje. Samo dovoljan broj oslobođenih ličnosti može svrgnuti ovaj alavi režim koji se niti ljudi stidi niti Boga boji. Naravno, na demokratski način: na izborima, a ako oni opet budu pokradeni ili kupljeni, na ulici. Kvislinški crnogorski režim neće niko svrgnuti umjesto nas. Ukoliko se i dalje budemo trudili da samo provučemo svoj zemaljski život kroz kaljugu u kojoj smo, defetistički se tješeći da će i ovo proći i zadovoljavajući se mrvicama sa trpeze režima, svoju djecu ostavićemo u ropstvu. Naša djeca biće robovi, kao što smo i mi sada, s tim da neće ni znati da su, jer slobodu nikada nijesu okusili. Tek kao slobodni ljudi sa Albancima ćemo biti dobri susjedi. Svako na svome“, zaključio je Plamenac.
Podsjetimo, monahinje iz manastira Beška na Skadarskom jezeru potvrdili su da im je prije par dana prijetila grupa Albanaca, koji su navodno došli da obiđu ovu svetinju.
„Govorili su nam da manastir nije naš, kao što nije naše ni Kosovo i prijetili da će nas otjerati odavde“, rekla je monahinja Varvara.
Naslabija karika u albanskom programu ekspanzije je da su sebe precijenili. To ce izazvati propast njihovog koncepta. Sve ih je manje, raseljavaju se po svijetu i njihove zene ne radjaju vise po cetvoro i vise djece. Vojnicki su nekompetentni i sto je vec neko rekao, nijesu ekspanzivni imperijalni narod. Njihove borbene formacije su basibozuci, opasni samo za civile i nejac. Njih samo na nas gura liberalni, globalisticki Zapad koji je vec hodajuci mrtvac. Propast takvog Zapada ce otpoceti u USA. Time nece biti rijeseni nasi problemi. Nas je problem je urbani dio populacije koji je nesposoban da ratuje, sto su pokazali u jugoslovenskim ratovima. Moramo naci nacina da se sa time izborimo inace necemo imati nikakvu korist od ovoga sto ce se desavati. Pogledajte zvanicni Beograd. Kakvu je korist izvukao od promjena koje se desavaju u Evropi i USA posljednjih 10 godina? Nista! Beogradska elita samo prica o evropskim integracijama, a podgoricka je utonula u lopovluk i fukarluk. Kao kad se sirotinji da prilika da se nakrade i onda su spremni na sve da bi zadrzali pokradeno i status koji su stekli tim lopovlukom. Kukavice bez kicme na celu sa svojim „harizmaticnim“ liderom koji je od njih najveci lopov. Trebace puno vremena da se izvucemo iz ovog zivog pijeska.
… Hvala Vam, Branka, što ste me podsjetili!
Na ovu jednu od boljih knjiga. Koja je pisana na osnovu obilja dokumenata, ne i tek onako.
Ozbiljna naučna studija, zapravo!
Taj zaboravljeni čovjek, intelelektualna gromada, život je posvjetio srpstvu!
Laza M. Kostić, savremenik naskoro, umro je 79. godine.
Za života napisao oko 100 knjiga (!?) i 2.000 (!?)naučnih studija, uvažavan i u međunarodni naučnim krugovima! ( Poređenja radi u Crnoj se kukavnoj Gori na AC listi nađe tek po koja naučna studija, ponekad i samo jedna! ????)
… ZABORAVLJEN maltene, genijalni Kostić!
Takvi smo mi Srbi, kratka pamćenja mi!
… A najbolja mu knjiga, možda najznačajnija bi “ Katolički Srbi“!
Umro je bezmalo u izgnanstvu, u tuđoj zemlji, na katoličkom groblju sahranjen, sa katoličkim obelhežjima grobnog kamena, ovaj jedan od najvećih posvećenika iz svijeta nauke srpstvu!
Tužna mu sudbina bi!
Hvala Vam još jednom što ste nas prisjetili na ovu istinsku gromadu nauke, jednako i srpstva!
Oče Jovane kome će poslužiti Vaše pisanje o izdaji Vučića?
… Sve stoji, mane mu tekstu Plamenca nema, bez ono “ autohtoni Crnogorci“!
Nema takvih, nikada ih nije bilo!
Srbi odasvud sabrani u krše, birajući slobodu ili smrt u ovo siroto!
Srbi otud centralne Bosne, zapadne, u prvo vrijeme zapadne, a onda i istočne Hercegovini, sa ogranaka dalmatinskog zabrđa i dinarskog vijenca, poslijen i one tihe povratne struje sa prostora Staroga Vlaha, otud Zlatara i Zlatibora na prostore makar tri, ako ne i sve četri styrocrnogorske nahije!
… A tamo pri moru, dijelom u Zetu, prije svega u Paštroviće, a onda i Grbalj, najprvo nasjeliše, mnogo prije nego mi one četri nahije, kako gore stoji otkud Srbi – priđoše primorju poslije Kosovske bitke, u godinama iza, sitno plemstvo sa prostora Kosova i Metohije, kako je ono krupno bilo izabralo pravac put centralne i krajinskee Bosne, sve do Like, a neki stigoše i do Istre!
To smo mi danas Srbi, oni Srbi, jedini oni lokalizacijski i tradicionalni, ne sporim, i tradicijski Crnogorci u četri one starocrnogorske nahije, još i Srbi primorski, od Zete do Grblja!
Žao mi je, ali starosjedelačkih “ autohtonih“ Crnogoraca jednostavno nema! Od ovih dosjeljeničkih Srba, u relativno novije vrijeme, s kraja 15. i početka 16. vijeka, sam i jedan takav katunski Crnogoraca, napola Ozrinić, napola Cuca.
Srbin iz srpske Crne Gore, koji ja još faktografsk, na osnovu dokumenata znam oklen dođoše naši styri očevi i rodonačelnici, od Mostara grada poslije velike pobune protiv Turaka mostarskoga kneza Đikana!
Poslije velike pogibije, što je preživjelo, nasjelilo je na prostore Čeva! Majčinsko Cuca, tačno u godinu i glavu zna otkud Hercegovine dođe i nasjeli Krug knez Mijan, otac mu!
Istina, moji Ozrinići i dan danas vjeruju kako su od Vučitrna grada, plemićki Vojinovići oni, a meni je žao da im rušim tu mitsku sliku o Srbima kosovskim “ koji se ne daše u lance vjezati“!
I nije loše to njihovo vjerovanje o svojemu porijeklu, kako ser Evans nadasve mudro zaključuje da su“ mitovi stvarniji čovjeku od stvarnosti“! Potrebniji i učinkovitiji!
Neću da im kvarim … Svejedno što je to daleko faktografije, kako njih takvih plemenita kosovskih nema, kako nema ni “ autohtonih“ Crnogoraca … Kako smo, makar u tri puste i nenasjeljene nahije, ne računajući riječku, pristizali, zna se, manje više tačno, i odakle i kad! Kako sam to gore već pobrojao!
Ako ćemo naukom i materijalnih činjenicama.
Ako ćemo mitovima i predanjima, e onda je to drugo, koje ni to drugo ne manišem.
Ako i nije od neke koristi, na štetu svakako nije!
U Minhenu je prof.dr.Laza Kostić objavio knjigu “ PROSTORNI RAZMEŠTAJ SRBA U PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI“ u kojoj to pitanje tretira kroz celih petnaest vekova srbske istorije ,i podržava činjenice koje iznosite.
Sa vjerom u Boga Pravoslavlje ili smrt
Prva mina Velikoj Albaniji biće Crna Gora. Njihov kraj je počeo i radi se o godinama,a ne o decenijama,niko očima ne može da ih vidi,dojadili Bogu i narodu,oni su opkoljeni,a ne mi,mi smo naše brljotine otplatili,a Bog sigurno takav demonizovan narod neće trpljeti. Dok ih je Srbija hranila,grijala i školovala punili su zemlju,al to je sada prošlost. Sve je ovo super što se dešava,samo ubrzavaju svoju neminovnu propast. Neko ih je naložio da su osvajači,a to mogu biti samo stari istorijski imperijalni narodi,a ove zmije nikako.
Zvuci dosta nevjerovatno ali nasa sansa je Hradinaj,bas taj ratni zlikovac koji se po pitanju Kosova i Metohije ne slaze da se Sjevr Mitrovicom da Srbima,tako je slucajno jedno nabaceno resenje Dacica postalo glvni adut Vucica da se prizna Kosovo i Metohija.Otvaranje autoputa neke investicije od 12 virtuelnih milijardi i sve drugo sluzi da se narod Srboije zavede za Goles planinu a zavodi se evo vec jedan vijek.Sigurno je i ovo predigra Djukanovica i Vucica da se narod prepadne sa Siptrima,koji napustaju Kosovo vise nego nasi Srbiju.
Zato kako se planira, to priznanje ce se defakto i dejure desiti iduce godine u junu a sada su pripreme u toku,mozda vec u oktobru mjesecu.
Sta nam je raditi svima kao narodu tesko je reci,a dosta je 50 ljudi odlucnih da neke stvari preokrenu,ali takvih vise nema,a odvano nijesmo imali neku sahranu cermonijalunu steta,bas bi dobro dosla jedna ili dvije,onako da se vidi sposobnost nase organizovanosti,neznam da li je Momo Martinovic ziv da to sve RTS snimi,steta steta!
Hradinaj je nas spas,zalosno ali istinito,ako on ne pristane mozda nesto se i odlozi ,drze li Albanci jos BESU da mi je znati!
Pucikani su mnogo puta do sada ali nema vajde. Onaj Cungaj iz Ulcinja organizovao „vježbe“ na Rumiji ( reče TO JE TRADICIJA SA ORUŽJEM). Barani mu čuvaju lokale bolje nego svoje.
„Udri vraga ,ne ostav mu traga“.Bojim da će se zlom morati drugačije.Takva nam je izgleda sudbina.Medjutim sreća je što bjezeci narod albanski ,srpski,crnogorski ,sa svih prostora gde žive,nisu toliko željni sukoba koliko njihove lopovske elite.Ali činjenica je da i ovo sveta što će ostati da ih globe, mogu nahuskati da se dohvate za vratove u svoj svojoj duhovnoj i materijalnoj bedi.Dakle,džaba vi poštovani Proto pozivate iskreno na duhovnu obnovu ,što vam je vrednost i dostojanstvo, a koje je srpski narod pogubio iscrpljen xx vekom,bratstvom i jedinstvom,jugoslovenstvom i beogradskom elitom.Jednostavno,ne vidim za sada naše svetlo ,osim sa Istoka.Tj.Vastoka.
Odličan opis svega što se dešava u montenegru. Spremni su da ubiju 100 ili 200.000 ljudi da bi se održali na vlasti jer ako istu izgube znaju šta ih čeka. Udarili su na crkvu, ono što je najsvetije svakom pravoslavcu, Srbinu. Mnogo sam razočaran u srpske stranke ( ako ih uopšte ima ) ali sam spreman za crkvu da se borim i ako treba i da poginem. Jer nema ništa svetije nego poginuti za vjeru pravoslavnu.
Oče Jovane sve živa istina.