Pogledi u tami!

Piše: Batrić Babović

Nije riječ o prelijepoj ljubavnoj baladi. Nije ni pjesma na dnevnom redu, niti je sadržaju dnevnih tema i dubljih dilema do pjesme, vina i igara. Tama je svuda od 1990. godine. Njen intenzitet se pojačava od minulog aprila. Ostaje miloizam, ali bez Mila. Relativizacija odsustva ideologa je farsa.

Prijatelj redakcije u kojoj zajedno objavljujemo nešto što se zove kolumna, kaže da namjerava od ljeta da se učlani u “ reformisani“ DPS. Razlozi su jednostavni i poslovično tačni. Lideri opozicije, tvorci sistema, zatočnici miloizma i dalji vlasnici opštenarodnih sudbina. Reformisani DPS je sve nabrojano. Iz suprotnog ugla, Kosovski Zavjet koga svi fragmentuju i kolju, živi i diše svoj zrak najduhovnijim plućima. Miloizam se iživljava nad svima i nad samim sobom. Nad kim ili čim lamentira ovaj pravac? Čuje li se ono zavjetno “ Putuj Evropo“? Čeka li nas Lazar sa dugim putovanjima u (J)Evropu? Glumac od predstave ili knez od Gazimestana? Četvorodnevnost vaskrsenja nema cijenu.“Vječnost je stalna sadašnjost“, kazao je neko svet još za života, kome je davne 1997. godine Milo Đukanović išao na noge. Milo prekosovski, pa kosovsko-metohijski, a onda u nastavku takozvanokosovski. Putovalo se transcrnogorskom političkom prugom kroz (bez) ličnosti od Mila do Miloida, pa dalje preko svih sorošoida, dukljanoida, dukljana, kiljana, autošovinista, prvo i drugosrbijanaca, kvintosrba i nultomontenegrina, do satiranja supstance nacionalnog bića Crne Gore, Crnogoraca, Srba i svakog pojedinca ponaosob. To je put koji stranim faktorima i mentorima obećavaju nimalo ne usavršavajući metodologije, sve novonastale alternative DPS-a. Poginuli u Montenegru su vlasnici kičmi, srca, mozga i mozga sa umetnutim srcima.

Zajednički imenitelj poginulima su nabrojani epiteti, sa obrazom i jednom politički korektnom imenicom iz Vukovog jezika. A DPS kao DPS sabira minuli rad, novonastale zadese i stara nasleđa. Malo po malo postaje jezikom pisanja rečeno otvoreni lučonoša koji ćuti i gleda tuđe greške i slabosti. On je zračio autentičnim bezbožništvom i otvorenim satanizmom. Bio je sve iz tog opusa. Postao je mučenik savjesti i zarobljenik egoizma. Ostalo je još ponešto od nekad snažne ličnosti u liku i djelu davnog Saveza Komunista. Ako savjesti i ličnosti u politici stranačkog subjekta uopšte postoje ili mogu postojati. Poluistinari i opsesivci u njegovom političkom tkivu i izvan njega su gori. Mali miloisti i miloidi liče na stidne vaši.

Ezoterija zala kroz njih širi i modulira dijapazone destrukcija društva i ličnosti. Sa druge strane linije razdvajanja i poređenja, zatvorenih demonijaštava svih tipova, vrsta i rodova u avangardama Omerte ima u izobilju. Alternativa za dobro i snažno je tanka. Gotovo da ne postoji. Ako je ima, gutaju je domaći i inostrani “ zapadnjaci“. Pogledi u tami vide kraj tunela. Jedini uslov za finalnu verziju svjetlosti na tunelizovanim beskrajima su iskopane oči ili otkinuti nosevi. Valja misliti na dato i zadato vrijeme… Vječnost nas sve očekuje!