Povodi: Nije raja za Miloša kriva

Piše: Emilo Labudović

Kažu da je najteže izmiriti sebe sa sobom, odoljeti izazovima, interesima, zamkama svakodnevice i ostati – svoj. A bez toga se teško može biti čovjek, onakav kakav se podrazumujeva pod ovim pojmom kao moralno – sociološkom kategorijom. Ostati dosljedan sebi, principima i vrijednostima koji te određuju, naročito je teško u prelomnim vremenima, kada se mijenjaju najšire društvene okolnosti, pravci društvenog kretanja, ključni politički, kulturni nosioci i funkcioneri svih profila.

Crna Gora, nakon tri decenije DPS (straho)vlade, ovih dana prilično trapavo, neodlučno i pipavo prolazi jednu od najosjetljivijih faza promjene sveukupnog društvenog kursa. To, svakako, podrazumijeva smjene i promjene ključnih nosilaca društvenih funkcija jer je to praksa svojstvena svim demokratskim društvima. Što u slučaju Crne Gore to često poprima karikaturalne scene posledica je pozicije u kojoj se nalazi nova Vlada koja se obavezom da neće mijenjati ništa krucijalno našla između čekića (čitaj: briselske administracije i američke ambasade) i nakovnja (zahtjeva građana da se mijenja i češće i odlučnije). Zato smo imali i imamo onu sprdnju sa smjenom jednog broja ambasadora, funkckonera ANB, MUP, sudstva, tužilaštva… i ko zna šta nas i ko nas sve čeka u toj zamršenoj mreži tridesetogodišnjeg brastveničko – kumovsko – rođačko – partijskog DPS kadrovanja. Ali, takav posao, da bi bio efikasan, cjelishodan i svrsishodan, zahtijeva širinu momačkog otkosa i preciznost hirurškog skalpela, i jasno, javno i argumentovano odvajanje stručnog od političkog. Tim prije što Crna Gora i nema baš široku stručnu kadrovsku bazu da bi se olako odricalo ljudi koji mogu, znaju i umiju, bez obzira na sve druge atribute koji idu uz njih.

Jedna od aktuelnih smjena u crnogorskom društvu živi je dokaz koliko je ova vrsta preciznog odvajanja struke i politike nužna i poželjna. Doktor Nebojša Kavarić smijenjen je sa mjesta direktora Domova zdravlja Podgorice. Smijenjen je, i neka je, neće Zemlja prestati da se vrti zbog toga. Kao visokopozicionirani partijski kadar žigosan je žigom koji se nije mogao ignorisati. Ali, doktor Nebojša Kavarić je, osim što je DPS kadar, i vrhuski pedijatar što mu podjednako priznaje i struka i čaršija. Doktor Nebojša Kavarić – DPS kadar, trebalo je da bude i neka je smijenjen, ali doktor Nebojša Kavarić – vrhunski pedijatar, nije smio da bude ostavljen bez posla. Ne zbog njega, snaći će se on, već zbog crnogorskog zdravstva i zdravlja koje je, kao i sve naše grane, oskudno u stručnjacima i izvršiocima svih profila. Šta je u njegovom otkazu po zakonu a šta nije, nije moje da sudim, ali kao čovjek i roditelj znam da nije u redu i da je šteta. Više za nas nego za njega, ponavljam.

Priznajem da mi je veoma neprijatno svrstati se u kolonu onih koji doktora Kavarića brane iz političkih razloga, koristeći njegov slučaj za udaranje još jedne recke na raboš nove Vlade i njene neprincipijelnosti. Ali se kao čovjek osjećam vrlo komotno braneći princip po kojem „nije raja za Miloša kriva“. Jer, ako je prethodna vlast kadrovala rukovodeći se isključivo kriterijumima partijske i rodbinske pripadnosti, ova to nikako ne bi smjela. Inače, džaba smo krečili. A doktor Nebojša Kavarić mi nije ni rod ni pomozibog, djeca su mi odavno prerasla njegovu specijalnost, unucima se tek nadam, tako da ne branim njega. Snaći će se on, makar ponovo konkurisao kad i ako bude novog konkursa za pedijatre. Ali, branim princip po kojem je u promjenama i smjenama koje su nužda i potreba vremena najvažnije mijenjati sebe tako da na kraju budemo – ljudi. A kad se mjeri ljudskim kantarom, ničija diploma, dokazano znanje, sgručnost i sposobnost neće biti žrtvovane.