Pred još jednu važnu bitku

Piše: O. Darko Đogo

Dragi prijatelji,

moji Nikšićani,

Kao sveštenik – ja ne želim ni da u ovom času upirem u politička rješenja, da učestvujem u kampanjama i da sugerišem za koga na nekoj listi glasati. Pa, ipak, upravo kao sveštenik – ja imam obavezu da se brinem za Nikšić sa kojim sam se srodio i u kome sam, kada god dođem, domaći i svoj. Zato vam neću reći za koga glasati. Svaki punoljetni čovjek to mora sam da odluči. Ali postoje važne stvari za koje se moramo založiti, upravo da bismo imali obraza.

Najprije: šta su sve opasnosti koje pred nama stoje.

Prva opasnost – da se zbog naše ljenosti ili nepažnje i dalje kao gospodari Nikšića pojavljuju predstavnici starog režima. Zato: nemamo pravo na stav „neka se neko drugi bavi politikom, nije to moj život.“ Nije, ali kada su nam glasali onaj lažni zakon, vidjeli smo – hoće političari da se bave nama, našim životima, našim crkvama.

Druga opasnost jeste ona da se u vama – mojim Nikšićanima – pojavi jedno osjećanje koje su naši nedobroželatelji gajili čak i našim dobrim ljudima, ponekad čak i u ljudima kojima se njihovo srpsko ime nije zagubilo. To je onaj osjećaj – „šta ima ovaj sveštenik iz Srpske da se petlja po našim izborima u Nikšiću.“

Ko god smatra da postojimo „mi“ u Foči i „vi“ u Nikšiću – nije nam dobroželatelj. Mi smo jedan svijet i u svakoj nevolji „našoj“ i „vašoj“ – mi smo bili i ostali samo Jedno. Cjelina. Braća, najrođenija. Ko god da vam kaže drugačije – bilo zato što mu smeta sam pomen srpskog imena, bilo zato što smatra da je „sa one strane“ neko „posebno Srpstvo“ – nije nam dobroželatelj.

Ko god uopšte misli da je vrhunsko „poniženje“ grada pod Trbjesom pominjanje divnog grada uz Moravu – nije nam dobroželatelj. Ko god nas obmanjuje da je naša prva dužnost ona ka jednom kraju naše Otadžbine ili čak da ništa osim naše junačke Crne Gore nije naša Otadžbina – nije nam dobroželatelj. Ko god nam okreće stvar i misli da su naš rod najprije oni koji (mada i to sve rjeđe) nose zavratu – pa ma šta na njoj bilo izvezeno – dok su nam „stranci“, možda i „bliski stranci“ – braća naša sa šajkačama, šeširima banatskim i šubarama krajiškim – nije nam dobroželatelj. Moji su svi stari nosili zavratu. Nosim je, o svečanim prilikama, i ja.

Nije zavrata sveta jer je zavrata već jer je na njoj zalog Kosovskog zavjeta i srpske sloge. Mi smo jedan narod. Pa ako i danas nalazimo snage da ne mrzimo, po jevanđeljskoj i apostolskoj zapovjesti, odrođeni i rasbrljeni naš narod – ne dozvolimo da nam ono prvo i najvažnije, pripadnost Narodu i Otadžbini predstave kao malo i opciono, a ono zavičajno – kao jedino važno i preče od svesrpske sloge.

Niti ne smijemo pomisliti da iz ma kog razloga glasamo za svetinjokradice i ljude spržene savijesti koji su tenderom i bez tendera kao ognjem i mačem uništili Nikšić, Crnu Goru, pa su se na kraju okrenuli i protiv samog Sv. Vasilija Ostroškog. Ne smijemo glasati za one koji i danas siju mržu i izmišljaju lažnu i nebivalu istoriju kako bi Humskog episkopa koji pod Ostrogom spava otrgnuli od svoga naroda. Nema te ucjene radi koje smijemo dati legitimitet svetinjokradicama protiv kojih smo se borili.

Nikšić je veliki grad. Moj grad. Njegova Crkva – moja Crkva.

Glasajte za onoga ko će se potruditi da nijedan Nikšićanin u Foči ne bude nikakav stranac“ i one koji će se pobrinuti da niko od nas ne bude „stranac“ u Nikšiću.

Znate vi koji su to, znate svoje sugrađane, čiji su, koji su, šta će i šta mogu.

Bog nam dobro dao!