Premijer na čekanju

Piše: Jovan Lakićević

Istorija je , kao i sam život, uostalom, prepuna  svakovrsnih paradoksa!

Tako će se desiti da vojvoda Miloš Krivokapić, Cuca, zejedno sa Ilijom Đukanovim Zvicerom  (budućim vojvodom u Lukovu) ličnim junaštvom  preokrene tok bitke na Grahovcu (1858.)  ne dozvoljavajući odstupnicu sedam puta manje crnogorske vojske. Gotovo izvjestan vojnički  poraz pretvori u pobjedu!

Njegov saplemenik i prezimenjak, Zdravko Krivokapić, još uvijek aktuelni premijer CG, svojim vjerolomnim, izdajničkim ponašanjem, dugo čekanu avgustovsku pobjedu doveo je nadomak – poraza! A svojim višemjesečnim političkim ( dirigovanim)  promašajima,u odsustvu i najskromnije dosljednosti, pokazao je da mu je mnogo bliži Ranko, nego časni vojvoda Miloš Krivokapić s Grahovca.

Tako je profesor, slušajući svoje strane mentore (koji nijesu od juče!), pokazao šta čovjek, služeći tuđinu, može pod stare dane od sebe da učini – da od cijenjenog predavača i navodnog vjernika, napravi, – političku ništariju!

Mogao bih da kažem da to nije ništa neobično, pa ni neočekivano. U vrijeme raspada pokojne nam Jugoslavije, po planu Zbignjeva Bžežinskog i družine,  od 8 članova državnog Predsjedništva, 5 ih je bilo na platnom spisku CIAe! Repriza se događa u Crnoj Gori. Svi bivši, a, nažalost, i sadašnji vlastodršci Crne Gore, na jaslama su atlantističkih agencija!

Ako se to zna, a valjda bi se više moralo znati, svi naivni komentari, kakve srećemo i na ovom Portalu, morali bi izostati. Mi smo okupirana i, da ne kažem – prodana zemlja!

Slijedeći bespogovorno politiku Poglavnika, po prethodnom dogovoru i upustvima dvije zapadne ambasade – da se sve radi, kako bi sve ostalo isto, premijer je do kraja  ogolio svoju „političku misiju“, koja me po svemu podsjeća na agenta spavača.  I to sam rekao već nekoliko puta na ovom Portalu. U pitanju je brutalna izdaja! Vrhunac licemjerja je ona njegova naknadna rečenica povodom usvajanja besramne antisrpske Rezolucije o „genocidu“ u Srebrenici „da je bila nepotrebna“?!, A što to, profesore ne reče dan ranije? Pa, valjda,znamo.

Ali čusmo i od njegovog zamjenika, a zapravo staratelja, Dritana:  „Onaj ko ne priznaje genocid u Srebrenici, nema šta da traži u državnim organima Crne Gore!“

Da se nijesi, što bi rekli moji Moračani, malo zaletio, mladiću?  Ti još, koliko znam, nijesi Gospodar Crne Gore, a ako Bog da nećeš nikad ni biti! Ovom izjavom samo si ovjerio svoju izdajničku ulogu u vrhu CG, gdje ti, po Božjoj i ljudskoj pravdi nikad nije ni bilo mjesto!

Povodom ove tvoje  izjave, ja sam mnogo prije nego što se pojavila u javnosti još uvijek Crne Šume, na ovom Portalu, bar dva puta rekao: „Ko mi spomene „genocid“ u Srebrenici, biću u stanju da mu kao hajvanu, ili izdajniku – pljunem u lice, a ko mi spomene   haški  NATO tribunal kao bilo kakav validni sud, imaće moj prezir do kraja života!“

Probaj da testiraš javno mnenje Crne Gore, o ovoj tvojoj  i mojoj izjavi, pa me nekako obavijesti. Neka to bude među nama.

I, kad smo već kod izjava, čuo sam, prije neki dan,  neočekivan,  čudan iskaz tužnog, aktuelnog ministra izvanjskih poslova (oprostite na hrvatštini)  Radulovića da su se njegovo Ministarstvo i ova Vlada trudili da u svemu nastave politiku M. Đukanovića!

Uopšte ne sumnjam.  Ali ne mogu da se sjetim  da se najbrojnija pobjednička koalicija o tome tako izjašnjavala?!

Ljudi, ušli smo ovih dana u nesvakidašnju političko-šahovsku završnici, u kojoj ni Karpov ne bi bio od velike pomoći. Nama samo Gospod može da pomogne u  partiji u koju su nas uveli  moćni strani mentori i njihovi domaći favoriti, da ne kažem- plaćenici.

Jedan od poteza, koji bi bio od pomoći, jeste ostavka aktuelnog premijera. Sudeći po izjavama, on o tome i ne razmišlja.  „Ne razmišlja“ jer o tome razmišljaju drugi, čije je naloge dosad bespogovorno izvršavao!

Sjetimo se Poglavnika.  On je imao dovoljno političke pameti da na vrijeme odustane, ili napravi kompromis o bezakonom zakonu o statusu SPC, koji mu je sektu srušio, nakon tri decenije, s vlasti.  Ali  mu nalogodavci , koji su sa nevjerovatnom upornoću istrajavali na razbijanju Pravoslavlja i Srpskog korpusa, to nijesu dozvolili.  Jednog dana, prije ili kasnije, znaćemo i razloge, mada su i sada dovoljno jasni.

Ovih dana, prestava, ovoga puta sa Krivokapićem se ponavlja.  Ako bi to bilo za dobro Crne Gore, vjerujem da bi čovjek, sa mrvom preostale  časti i obraza, dao ostavku.  Ali mu mentori, baš kao ni Poglavniku, izgleda,  još ne daju!

Time se stvari, u pobjedničkim koalicijama i njihovim odnosima dodatno komplikuju.  A kraj krize u Vladi i Parlamentu još se ne nazire.

Ako znamao da moral i politika ne idu zajedno, u ovom času gotovo niko ne može da predvidi , ili projektuje kraj crnogorske političke drame.

Vjerujem da bi  bezuslovna ostavka aktuelnog premijera umnogome olakšala dogovor lidera pobjedničkih koalicija, bez obzira na odnose dvije od njih tri prema inostranim mentorima.

Ako toga ne bude, u izgledu je priprema vanrednih izbora  sa zato odgovarajućom izbornom  Vladom, ili  – Moćna Ulica!

Pročitajte JOŠ:

Čuste li ga kako „mladima“ reče, a nama starijima poruči?