Прије 143 године: Побједа Црногораца на Вучјем Долу
1 min read![](https://www.in4s.net/wp-content/uploads/2016/10/krstas-barjak.jpg)
Барјак са Вучјег Дола
На данашњи дан 1876. црногорска војска, саставена од 17 црногорских и 11 херцеговачких батаљона, под командом краља Николе поразила је војску Муктар-паше на Вучјем долу, упркос томе што је била малобројнија и слабије опремљена.
Ова битка и побједа Црногораца и Херцеговаца спријечила је план Муктар-паше да опколи књаза, јер је главнина црногорске војске најприје разбила прву половину Муктарове војске, а потом и другу у којој је настала пометња која је означила и њен дефинитивни, према многим изворима, тежак пораз.
Црногорци и Херцеговци су изгубили 70 људи, а је 118 рањено, док је 4.000 турских војника избачено из строја, а међу убијенима је и Селим-паша, тројица пуковника и 168 нижих официра.
Битка и побједа на Вучјем Долу подигла је углед Црне Горе у Европи и била је велики допринос међународном признању 1878. године.
![](https://www.in4s.net/wp-content/uploads/2022/10/0-02-05-b923b1b69720421610be1c8886d9aa3e5785fb2405d1260129ec99b6cc5feec9_a42cea59ea42f009-1024x105-1.png)
Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:
![](https://www.in4s.net/wp-content/uploads/2020/11/IN4S-Viber-komjuniti-300h50-a.jpg)
![](https://www.in4s.net/wp-content/uploads/2020/11/IN4S-Telegram-komjuniti-300h50-a.jpg)
,,Ide vojska od Niksic,odred Baja Stanisica…
Slavna Tudjemilska bitka je za vjeki vjekova zasjenila sve ostale bitke!Sada Serbo i Zivko istražuju ko je od predaka milasa i bjelogrlića učestvovao u ovoj slavnoj bitci!?
„Svak je rođen da po jednom umre“. Pa kad se taj prvi i jedini put fizički umre, ide se Bogu na istinu. Očito da se mnogi Boga ne boje, trebali bi. Danas dokazivati oblutku da je obal, a on misli da je kockast, je teška rabota, kako dokazati ludaku da nije lud, kako izmisliti Crnogorca u cijeloj istoriji a da nije bio Srbin. Ovi novi to svaki dan izmišljaju, malo promjene kontekst, tamo gdje piše Srbin oni napišu Crnogorac Šerbo, Adžo I ostali to potvrde. Malo promjene epitafe na predačkim grobovima, kažu nam kako je Njegoš bio opčinjen Amerikom i mrzio Srbe i Ruse a poslije totalno zglajzao i postao čak i genocidan, prevode Gorski Vjenac na crnogorski i to latinicom, sude mu čak i u Hagu za udruženi zločinački poduhvat, sa sve Karadžićem, sve to i još kojekakvih čuda izmišlja nova crnogorska istorija skrojena u živoj istini intelektualnog maga Šuke, čiji krajevi će tek dvanaeste biti pripojeni Crnoj Gori, a mi se pitamo dokle. Ovo njihovo nije ludost, nije neznanje, ovo je bezobrazni inžinjering, šibicarenje. A ko veruje šibicaru?
Što se mene tiče bilo je tačno 28 srpskih bataljona!
„Najkraće, naši su preci rođeni ratnici!“
Tacno, moj Djikane, nego u sta evoluirase ovi danas? Jos sam 90-tih primijetio nove fizionomije na Cetinju i u Titogradu, koji su vise bili slicni dzeparosima, sitnim lopovima i podvodacima iz Napulja. Vjerovatno da ono kakav postanes iznutra izadje na brnjicu poslije dovoljno vremena. Tragicno, kako se istrazismo!
… Prošli su Čvorak, prošli!
Najmanje dva milenija ratničkih Srba, koji su vojevali za sebe i kao najamnici za druge, nihove je potomke to rođenjem, genski činilo nenadmašnim ratnicima.
Nekom ću drugom prilikom o tome kako su se naše pređe kroz dugi vremenski period evoluciono-anatomski prilagođavali planiskom staništu. Kako im se postepeno spuštalo anatomsko težište( kraće noge u odnosu na trup) kako su im dužale ruke, i kako je sve to uticalo na njihovu pokretljivost na i uz strminame, na bolje motoričke funcije i koordinaciju, konačno u kojoj i kakvoj su prednosti bili u bitkama prsa u prsa!
S druge strane, možda je još i važnije istraživanje koje je pokazalo da dinarski tip naših predaka označen antigenom HLA B-5 (B51) nosi izuzetno visok, najviši nivo muškog hormona testosterona etc.
Tako da je njihov izuzetan ratnički potencijal zbir različitih psiho-fizičkih i hormonskih parametara!
Najkraće, naši su preci rođeni ratnici!
Колико знам, колико сам читао и слушао од старијих не поклапа се баш цифра црногорских и херцеговачких батаљона, а собзиром да Херцеговина или сад република Србска има много више становника од Црне Горе није логично да је било више батаљона из ЦГ е, у сваком случају били су сложни и бранили србство за разлику од ових данашњих нит су Срби нит су Црногорци.
То су били Црногорци и Херцеговци. Часни Срби и див-јунаци. А онда се сјетиш ове пошиптарене дукљогорске фукаре и моментално осјетиш потреву за ригањем.
Допуна: Састав војске књаза Николе: 17 црногорских и 11 херцеговачких батаљона!
На славном Вучјем Долу велику побједу над Турцима су извојевале црногорска и херцеговачка војска, под командом црногорског књаза Николе Петровића Његоша!
Вјечна им слава и хвала!
Pola vojske na cg strani su bili tasasnji hercegovci. To treba i sad istaci.
и онда дође неки ,,Кривомозгић“ и каже да не можемо ово славит , не можемо ову заставу . . . . . . . да не љутимо ,,нашу браћу“ муслимане тзв. бошњаке . . .
а Црногорци се борили против муслимана , против Турака . .
Црна Гора данашња је и створена из борбе против Турака самим тим и муслимана . .
али ми смо виша говна но што мислимо , и није ни чудо што нам се све ово дешава задњих година . .
Krstaš barjak bi bila prelijepa zastava, ali vi nijeste šćeli ništa drugo do trobojku. Krstaš vi je najviše smeta’, jer su ga Liberali nosili i pjevali: „Dje se Krstaš barjak vije četnicima mjesto nije!“
I onda se Ranko napusio i izmislio zastavu koja nikad postojala nije. A i Lutovski barjak je krstas tako da ti ta cetinjska prica pali samo medju ove IQ86
Spremte se Spremte…Majka nasa Crna Gora ce Vaskrsnuti iz Okupacije.
Вучији до, шта то бјеше то?
Е, кад би га Милаш и Монтенегрини смјели поменути.
То је била битка Црногораца (Срба), а не Монтенегрина.
То је била побједа Црногораца (Срба) и кључни догађај за ослобођење од вјековног окупатора.
За Србе је то повод славља. За Монтенегрине (Мила и Душка) и ортака им Суља, пораз и непреболна туга.
Мислим да је примјеран назив ове коалиције Монтемуслимани.
Зато Срби немојте помињати ову битку, јер је она значила пораз Турака и исламизираних Срба, а данас и атеистичких Срба.
Nasi preci su znali sta brane. Bili su neustrasivi i vicni za borbu iako nijesu prosli vojne obuke.
Zapisano je da je temperatura bila preko 40 stepeni sto je uz brojnijeg i bolje naoruzanog i opremljenog neprijatelja bila dodatna teskoca.
Stranci koji su se bavili ovom temom zapisali su da je u torbici sav tain ovih ratnika bio pecen krompir i glavica crnog luka.
Tadasnji crnogorski ratnici su imali rijedak borbeni moral i hrabrost.
Slava ratnicima sa Vucijeg dola.
Slava mojim precima koji su ucestvovali u ovoj i drugim bitkama za stvaranje drzave Crne Gore.
Ne znam jesu li tvoji učestvovali, jer su mnogi imali običaj da se hvale i Obilića medaljama koje niko nikad nije vidio. Ali kod mene i sad visi na zidu sablja-bajonet (francuske proizvodnje) koju je đed oteo od nekog turčina na Vučjem dolu i donio kući. Imali smo u kući i pušku moskovku, mnogo kubura i kratkih sječiva ali je sve izgorelo kada su nam četnici zapalili kuću. Ova sablja je ostala jer ju je đed držao u staji i sa njom kresao list govedima i ovcama. Pošto više nema turaka a jedini koji nam o glavi rade su četnici, ako je skinem sa zida jedino će četničke glave sjeći:)
Hoće to, kad četnici zapale, oca im očinjeg, i metal gori ka suha drenovina!
Dobro je da je pretekla ta sablja kad četnjaci navru da imaš čime da ih sasječeš!
U međuvremenu je otklepaj i nabrij je, dosta je tebe tupana, kad ono dođu bradonje Bulajićeve, biće ozbiljna filma i pogibije!
Nego, što vas popališe na pravdi Boga, oca im bradata i masna?
Lažeš Komi, Moskovka puska je kasnije proizvodnje. Bajonet može biti od bilo koje puške. A sablja ne može da izgori. Sablja mog pretka sa Vučjeg dola je sačuvana, uprkos „četnicima“ i visi na zidu. Tako da te zamolim, ne masti. Ne sluzis na čast precima, svakako.
Zivjela nasa majka Crna Gora_Srpska Sparta.!!!
Smrt FASIZMU Nato_montenegro.
Црногорске новине из времена битке, Глас Црногорца, су писале о овој победи у духу косовског завета: „…за слободу српском роду… да косовски бој освети… у бој лете Косово да свете…“ [1], стричеви кнеза Николе из Котора му честитају ту победу речима: „да оствариш оно, за чим су наши отци вазда од Косова крв лили! Бог те живио на корист Српства…“ [2], док се данас у Црној Гори понављање ове традиције у истом духу проблематизује и приказује као отимање црногорске историје.
https://sr.wikipedia.org/sr-ec/%D0%91%D0%B8%D1%82%D0%BA%D0%B0_%D0%BA%D0%BE%D0%B4_%D0%92%D1%83%D1%87%D1%98%D0%B5%D0%B3_%D0%B4%D0%BE%D0%BB%D0%B0#%D0%97%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D1%99%D0%B8%D0%B2%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8