ИН4С

ИН4С портал

Прије 143 године: Побједа Црногораца на Вучјем Долу

1 min read
Битка и побједа на Вучјем Долу подигла је углед Црне Горе у Европи и била је велики допринос међународном признању 1878. године

Барјак са Вучјег Дола

На данашњи дан 1876. црногорска војска, саставена од 17 црногорских и 11 херцеговачких батаљона, под командом краља Николе поразила је војску Муктар-паше на Вучјем долу, упркос томе што је била малобројнија и слабије опремљена.

Ова битка и побједа Црногораца и Херцеговаца спријечила је план Муктар-паше да опколи књаза, јер је главнина црногорске војске најприје разбила прву половину Муктарове војске, а потом и другу у којој је настала пометња која је означила и њен дефинитивни, према многим изворима, тежак пораз.

Црногорци и Херцеговци су изгубили 70 људи, а је 118 рањено, док је 4.000 турских војника избачено из строја, а међу убијенима је и Селим-паша, тројица пуковника и 168 нижих официра.

Битка и побједа на Вучјем Долу подигла је углед Црне Горе у Европи и била је велики допринос међународном признању 1878. године. 

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

21 thoughts on “Прије 143 године: Побједа Црногораца на Вучјем Долу

  1. Slavna Tudjemilska bitka je za vjeki vjekova zasjenila sve ostale bitke!Sada Serbo i Zivko istražuju ko je od predaka milasa i bjelogrlića učestvovao u ovoj slavnoj bitci!?

  2. „Svak je rođen da po jednom umre“. Pa kad se taj prvi i jedini put fizički umre, ide se Bogu na istinu. Očito da se mnogi Boga ne boje, trebali bi. Danas dokazivati oblutku da je obal, a on misli da je kockast, je teška rabota, kako dokazati ludaku da nije lud, kako izmisliti Crnogorca u cijeloj istoriji a da nije bio Srbin. Ovi novi to svaki dan izmišljaju, malo promjene kontekst, tamo gdje piše Srbin oni napišu Crnogorac Šerbo, Adžo I ostali to potvrde. Malo promjene epitafe na predačkim grobovima, kažu nam kako je Njegoš bio opčinjen Amerikom i mrzio Srbe i Ruse a poslije totalno zglajzao i postao čak i genocidan, prevode Gorski Vjenac na crnogorski i to latinicom, sude mu čak i u Hagu za udruženi zločinački poduhvat, sa sve Karadžićem, sve to i još kojekakvih čuda izmišlja nova crnogorska istorija skrojena u živoj istini intelektualnog maga Šuke, čiji krajevi će tek dvanaeste biti pripojeni Crnoj Gori, a mi se pitamo dokle. Ovo njihovo nije ludost, nije neznanje, ovo je bezobrazni inžinjering, šibicarenje. A ko veruje šibicaru?
    Što se mene tiče bilo je tačno 28 srpskih bataljona!

  3. „Najkraće, naši su preci rođeni ratnici!“

    Tacno, moj Djikane, nego u sta evoluirase ovi danas? Jos sam 90-tih primijetio nove fizionomije na Cetinju i u Titogradu, koji su vise bili slicni dzeparosima, sitnim lopovima i podvodacima iz Napulja. Vjerovatno da ono kakav postanes iznutra izadje na brnjicu poslije dovoljno vremena. Tragicno, kako se istrazismo!

  4. … Prošli su Čvorak, prošli!
    Najmanje dva milenija ratničkih Srba, koji su vojevali za sebe i kao najamnici za druge, nihove je potomke to rođenjem, genski činilo nenadmašnim ratnicima.
    Nekom ću drugom prilikom o tome kako su se naše pređe kroz dugi vremenski period evoluciono-anatomski prilagođavali planiskom staništu. Kako im se postepeno spuštalo anatomsko težište( kraće noge u odnosu na trup) kako su im dužale ruke, i kako je sve to uticalo na njihovu pokretljivost na i uz strminame, na bolje motoričke funcije i koordinaciju, konačno u kojoj i kakvoj su prednosti bili u bitkama prsa u prsa!
    S druge strane, možda je još i važnije istraživanje koje je pokazalo da dinarski tip naših predaka označen antigenom HLA B-5 (B51) nosi izuzetno visok, najviši nivo muškog hormona testosterona etc.
    Tako da je njihov izuzetan ratnički potencijal zbir različitih psiho-fizičkih i hormonskih parametara!
    Najkraće, naši su preci rođeni ratnici!

  5. Колико знам, колико сам читао и слушао од старијих не поклапа се баш цифра црногорских и херцеговачких батаљона, а собзиром да Херцеговина или сад република Србска има много више становника од Црне Горе није логично да је било више батаљона из ЦГ е, у сваком случају били су сложни и бранили србство за разлику од ових данашњих нит су Срби нит су Црногорци.

  6. То су били Црногорци и Херцеговци. Часни Срби и див-јунаци. А онда се сјетиш ове пошиптарене дукљогорске фукаре и моментално осјетиш потреву за ригањем.

  7. Допуна: Састав војске књаза Николе: 17 црногорских и 11 херцеговачких батаљона!

  8. На славном Вучјем Долу велику побједу над Турцима су извојевале црногорска и херцеговачка војска, под командом црногорског књаза Николе Петровића Његоша!
    Вјечна им слава и хвала!

  9. и онда дође неки ,,Кривомозгић“ и каже да не можемо ово славит , не можемо ову заставу . . . . . . . да не љутимо ,,нашу браћу“ муслимане тзв. бошњаке . . .
    а Црногорци се борили против муслимана , против Турака . .
    Црна Гора данашња је и створена из борбе против Турака самим тим и муслимана . .
    али ми смо виша говна но што мислимо , и није ни чудо што нам се све ово дешава задњих година . .

    1. Krstaš barjak bi bila prelijepa zastava, ali vi nijeste šćeli ništa drugo do trobojku. Krstaš vi je najviše smeta’, jer su ga Liberali nosili i pjevali: „Dje se Krstaš barjak vije četnicima mjesto nije!“

      1. I onda se Ranko napusio i izmislio zastavu koja nikad postojala nije. A i Lutovski barjak je krstas tako da ti ta cetinjska prica pali samo medju ove IQ86

  10. Вучији до, шта то бјеше то?
    Е, кад би га Милаш и Монтенегрини смјели поменути.
    То је била битка Црногораца (Срба), а не Монтенегрина.
    То је била побједа Црногораца (Срба) и кључни догађај за ослобођење од вјековног окупатора.
    За Србе је то повод славља. За Монтенегрине (Мила и Душка) и ортака им Суља, пораз и непреболна туга.
    Мислим да је примјеран назив ове коалиције Монтемуслимани.
    Зато Срби немојте помињати ову битку, јер је она значила пораз Турака и исламизираних Срба, а данас и атеистичких Срба.

  11. Nasi preci su znali sta brane. Bili su neustrasivi i vicni za borbu iako nijesu prosli vojne obuke.
    Zapisano je da je temperatura bila preko 40 stepeni sto je uz brojnijeg i bolje naoruzanog i opremljenog neprijatelja bila dodatna teskoca.
    Stranci koji su se bavili ovom temom zapisali su da je u torbici sav tain ovih ratnika bio pecen krompir i glavica crnog luka.
    Tadasnji crnogorski ratnici su imali rijedak borbeni moral i hrabrost.
    Slava ratnicima sa Vucijeg dola.
    Slava mojim precima koji su ucestvovali u ovoj i drugim bitkama za stvaranje drzave Crne Gore.

    1. Ne znam jesu li tvoji učestvovali, jer su mnogi imali običaj da se hvale i Obilića medaljama koje niko nikad nije vidio. Ali kod mene i sad visi na zidu sablja-bajonet (francuske proizvodnje) koju je đed oteo od nekog turčina na Vučjem dolu i donio kući. Imali smo u kući i pušku moskovku, mnogo kubura i kratkih sječiva ali je sve izgorelo kada su nam četnici zapalili kuću. Ova sablja je ostala jer ju je đed držao u staji i sa njom kresao list govedima i ovcama. Pošto više nema turaka a jedini koji nam o glavi rade su četnici, ako je skinem sa zida jedino će četničke glave sjeći:)

      1
      1
      1. Hoće to, kad četnici zapale, oca im očinjeg, i metal gori ka suha drenovina!
        Dobro je da je pretekla ta sablja kad četnjaci navru da imaš čime da ih sasječeš!
        U međuvremenu je otklepaj i nabrij je, dosta je tebe tupana, kad ono dođu bradonje Bulajićeve, biće ozbiljna filma i pogibije!
        Nego, što vas popališe na pravdi Boga, oca im bradata i masna?

      2. Lažeš Komi, Moskovka puska je kasnije proizvodnje. Bajonet može biti od bilo koje puške. A sablja ne može da izgori. Sablja mog pretka sa Vučjeg dola je sačuvana, uprkos „četnicima“ i visi na zidu. Tako da te zamolim, ne masti. Ne sluzis na čast precima, svakako.

  12. Црногорске новине из времена битке, Глас Црногорца, су писале о овој победи у духу косовског завета: „…за слободу српском роду… да косовски бој освети… у бој лете Косово да свете…“ [1], стричеви кнеза Николе из Котора му честитају ту победу речима: „да оствариш оно, за чим су наши отци вазда од Косова крв лили! Бог те живио на корист Српства…“ [2], док се данас у Црној Гори понављање ове традиције у истом духу проблематизује и приказује као отимање црногорске историје.

    https://sr.wikipedia.org/sr-ec/%D0%91%D0%B8%D1%82%D0%BA%D0%B0_%D0%BA%D0%BE%D0%B4_%D0%92%D1%83%D1%87%D1%98%D0%B5%D0%B3_%D0%B4%D0%BE%D0%BB%D0%B0#%D0%97%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D1%99%D0%B8%D0%B2%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Privacy Policy