Putevi i bespuća

Piše: Jovan Lakićević

Ako bi se desilo da se za godinu-dvije raspadnu i NATO i Europska unija, kao udarne pesnice negdašnjeg američkog imperijalizma, namjernog da zavlada svijetom, veoma bi me zanimalo šta bi rekli njihovi domaći telali na našim prostorima.

„Zaboga, ko se tome mogao nadati“, bila bi, vjerovatno njihova prva rečenica-isprika. A isprike tu ne može biti. Jer, u ovom času se i golim okom vidi ono što su nam nekad saopštavali vidovnjaci, ili ekstra sensi, kako se nazivaju u ovim vremenima.

Naš je, ne samo crnogorski, već i balkanski problem, što se od vremena Radoja Domanovića namnožilo toliko slijepih i potplaćenih vođa, da se gotovo mogu izjednačiti sa brojem sledbenika. A provalije čekaju.

Ispostaviće se da je sve što je rađeno u ime Crne Gore u poslednje tri decenije, bilo naopako. Suprotno i njenim stvarnim interesima, i njenom viteškom, da ne kažem herojskom identitetu.

Izdajnička vlast je uspjela, na našu sramotu, da nas podijeli i preda u ruke bjelosvjetskim političkim i obavještajnim hijenama, koje nam i dalje kroje sudbinu!

S toga sam danima u nedoumici da li uopšte treba nešto reći i započeti „Što bi narod k viteštvu zažeglo, /Što bi svete kosti prađedovske/ Ozarilo da u grob igraju“…

Izgleda da i u ovoj muci u kojoj smo, inspiraciju valja tražiti u „srpskoj Bibliji“, u „Gorskom vijencu“.

Teško mi je, naravno, da pominjem stihove „Mlado žito, navijaj klasove/Priđe roka došla ti je žnjetva,/Divne žertve vidim na gomile/Pred oltarom Crkve i plemena“, ne dao Bog. Ali, „Čujem lelek đe gore prolama:/Treba služit česti i imenu/ Neka bude borba neprestana, /Neka bude što biti ne može!“/…

Ovo je za Njegoševu i našu postojbinu sudbinsko vrijeme, koje ne dozvoljava ćutanje i nečinjenje. A pogotovo, poniženje, sa kojim živimo već godinama! Aman, braćo!
Ovdje bih napravio digresiju da bih objasnio zašto sam svim srcem bio za pobjedu Trampa, koja mu je bezočno pokradena uz pripomoć naših čuvenih „otporaša“, koji su prvo udesili Srbiju, a potom Ukrajinu i tako dalje, sve uz saradnju CIJE i uz novac altruiste Soroša.

Hoću, dakle, da još jednom podsjetim na riječi Trampa, izgovorenim sa govornice Ujedinjenih nacija: …“Ako želite slobodu, ponosite se svojom zemljom. Ako želite demokratiju – držite se svog suvereniteta! Ako želite mir, volite svoju naciju. Mudri lideri uvijek misle na dobrobit svog naroda i zemlje. Budućnost ne pripada globalistima, budućnost pripada – patriotama! Budućnost pripada nezavisnim nacijama koje štite svoje građane, poštuju komšije, poštuju razlike koje svaku zemlju čine jedinstvenom i posebnom…“

Dragi moji politički pigmeji i nacionalni izdajnici, da li ste čuli riječi gospodina Trampa, koji će, sve su prilike, biti ponovo predsjednik SAD? Da mu je Duboka država dozvolila proglašenje pobjede u drugom mandatu, NATOa više ne bi bilo. A ni EU koja je planirana kao kompatibilna tvorevina ovoj zločinačkoj organizaciji… Vjerujem, da ih uskoro neće biti i bez Trampa. Budućnost, što reče Tramp, ne pripada globalistima (satanistima), već – suverinistima. A gde je tu naša zarobljena i opustošena Crna Gora? Šta bi sa njenim suverinitetom, od kad je Poglavnik, suprotno volji naroda, upisao u njegov zločinački NATO?

To su bile one stanice kad voz krene u pogrešnom smjeru.

URA, ili Crno bez bijela, kao eksponent Druge familije, prirodno će ućui u saradnju sa Prvom familijom. Zar se nešto drugo i moglo očekivati?

Manjinske partije ostaju i dalje vjerne Poglavniku, koji im je, da bi opstao na vlasti, ustupio svojevremeno gotovo polovinu ministarskih mjesta u Crnoj Gori, podijelio stanova i privilegija za njih i njihove bližnje, o kojima su mogli samo da sanjaju… Vjerujem da im je, poslije svega, teško da prelome. A moraće jer pobjedničkoj koaliciji (osim URE koja se već ogolila kao stranka izdaje i koja je , uz pomoć dvije zapadne ambasade, vladala Crnom Gorom više od godinu dana) geopolitičke prilike u svijetu, pa neminovno i u Crnoj Šumi, idu na ruku.

Dakle, uprkos kolonijalnoj poziciji naše tužne Crne Gore, valja govoriti – istinu. – A stranke , kao zastupnici i tumači izbornih programa, kojima su birači vjerovali, neka vide šta će i kako će. Neka vide i birači, ako Bog da na izborima, koji su, ovim spomenutim spoticanjima, jedina demokratska alternativa.