Putevi i stranputice (1)

Piše: Jovan Lakićević

U nekim drugim vremenima ovo bi zvučalo kao nesuvisla šala. Ali „dosjetka“ izvjesnog Đeljošaja – da bi Crnom Gorom, u ovoj krizi, trebalo da upravlja manjinska vlada, sastavljena od Bošnjaka, Arbanasa i Hrvata, na čelu sa Dritanom i, naravno, uz malu pripomoć Amera i Engleza, što se, valjda, podrazumijeva, slovi kao „ozbiljan predlog za razmatranje“!

Ne bih da se valjam u crnogorskoj političkoj kaljuzi, koju su nam spremile moćne obavještajne strukture Atlantista, ali sam ovu epizodu morao da pomenem kao krunu političkog licemjerja, koje nam je stiglo od naših „provjerenih prijatelja“ sa Zapada.
Sve ovo kroz šta poslednjih godina prolazimo, veoma podsjeća na kuvanje žabe , uz povećanje temperature, pri čemu jadna žaba, iliti Crna Šuma, ne zna ni da li je potpuno skuvana, ili je na putu…
I dok se u nekim elitnim naučnim i političkim krugovima Planete ozbiljno razmišlja o novom društveno-ekonomskom poretku, koji bi bio kontra aktuelnom globalističkom, odnosno satanističkom cirkusu, u našoj postojbini se i dalje držimo, „ko pjan plota“ neoliberalnog kapitalizma, koji je urušio, ne samo SAD, nego i mnoge druge zemlje „prosperitetnog Zapada“. Vidite li, njima ne viđeli…
Pa zar nijesu tri čelnika „pobjedničkih koalicija“ potpisali, odmah nakon izbora, Sporazum sastavljen u engleskoj (namjerno ne kažem britanskoj) ambasadi , da nećemo ni po koju cijenu skrenuti s puta koji su nam naši prijatelji Atlantisti trasirali. Pri tome je posebno naglašeno da na snazi ostaju antisrpska i antiruska agenda.
Neću reći ništa novo ako kažem da ponekad o sudbini zemalja i naroda odlučuju neki krajnje banalni razlozi. Tako je bilo i sa odvajanjem Crne Gore od Srbije prije petnaest godina.
Poglavniku je prijetilo hapšenje nakon suđenja u Italiji zbog njegovog mafijaškog uključenja u moćne švercerske kanale. U tadašnjoj državnoj zajednici, njega, koliko znam, na funkciji koju je imao, nije štitio politički imunitet` I zato je trebalo, po svaku cijenu, odvojiti Crnu Šumu od Srbije, za čije su jedinstvo živjele i ginule mnoge generacije! Da nam se Poglavnik ne bi našao u italijanskom zatvoru! Treba li se, uopšte, podsjećati koliko su mu u tome pomogli Solana, Lajčak i ostala politička boranija „demokratskog“ Zapada.
I to ne bi bilo, reći ću, ništa tragično, bar što se tiče Srbije, jer je skinula svojevrstan samar s leđa, da Crna Šuma nije u međuvremenu postala moćan poligon za antisrpske i antipravoslavne djelatnosti Atlantista i naših „prijatelja“ u okruženju.
Nadam se da mi rijetki posjetioci mojih tekstova na ovom Portalu neće zamjeriti što ću ovim povodom napraviti izvjesnu digresiju.
Pokušavajući da uđem u razloge veleizdaje Poglavnika devedesetih godina, pomenuo sam (prije godinu dana) pohod na Dubrovnik, pljačku dubrovačkog aerodroma ( koji će crnogorsku državu koštati sto miliona maraka), ali sam propustio da pomenem i pomoć braći preko Drine u nafti i nekim drugim elementima, potrebnim za određena ratna dejstva. Zna se da je Poglavnik tada bio veliki i uvaženi Srbin.
Kad su ga suočili sa odlaskom u Hag, taj Srbin je postao veliki izdajnik (o tome je govorio i neumrli Mitropolit Amfilohije, čije je simpatije (kao i moje) prethodno nesumnjivo imao!
Slobodan sam da kažem da je, danas već zlosrećni Poglavnik, bio najveća lovina zapadnih obavještajnih službi. Ovom prilikom ne bih pominjao odnošenje odbrambenih ratnih planova državne zajednice, NATO u, i pripomoć u određivanju meta za engleske, američke i njemačke bombardere NATO avijaciji (zajedno sa Z. Đinđićem), a potom i upisivanje u NATO njegove Crne Šume, naravno bez pitanja i pristanka naroda. Najtužnije od svega jeste okolnost da se taj čin veleizdaje u pola CG danas smatra velikim diplomatskim i političkim uspjehom njega lično i njegove odrođene garniture!
Sledstveno tome naopakom putu, koji će nesumnjivo ostati velika mrlja u istoriji Crne Gore, ne bi me iznenadilo da se na Poglavnikovim neokomitskim zborovima, zaori pjesma: „Druže Džoe, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo“! Možda ćemo i to dočekati.
Aktuelna vlast, sastavljena po izboru i volji „prijateljskih“ obavještajnih punktova u Podorici, vidimo da je dosledna na tom putu (u provaliju!). Tu je, do daljnjeg, ili bar „za sada“ zabranjen pristup patriotskoj koalicije Za budućnost CG.
Svaka pomisao da se moglo, a ne dao Bog i sada može, bolje, pametnije i drugačije, osuđena je na anatemu sadašnje opozicije i tzv međunarodne zajednice, oličene u dvije-tri zapadne ambasade.
Ova izdajnička i teško popravljiva istorijska stranputica moje postojbine, pada mi utoliko teže što znam, veoma dobro, da je moja Crna Gora ostala kroz vjekove zahvanjujući nesebičnoj, bratskoj pomoći Velike Rusije . Neki će reći: Pa, zaboga, Rusija je pripomogla njenom odvajanju od Srbije! Pripomogli su ruski oligarsi, mahom Hazari, s kojima i veliki Putin i dan danas ima dosta problema!
Zar Romanovi nijesu ušli u Veliki rat da bi zaštitili Srbiju i Crnu Goru, i bili od boljševika likvidirani.
Srbija je, izgleda, to zapamtila. Crna Gora je, zahvaljujući svojim izdajničkim neumnim vlastodršcima, na to – pljunula! I zbog tgoga osjećam veliki lični stid i nezasluženo nacionalno poniženje.
No. o tome i o sramnom bespuću Crne Gore u nekom od narednih tekstova.