Rađanje nacizma u filmu Mihaela Hanekea (VIDEO)

Novi projekat Slobodne zone nazvan ,,Dokumentarni Četvrtak“, biće otvoren projekcijom dokumentarnog filma o jednom od najboljih svjetskih reditelja Mihaelu Hanekeu.

Namjera projekta je da najprije beogradskoj a potom i publici u ostalim gradovima Srbije, predstavi najnoviju produkciju društveno angažovanih filmova koji obrađuju najaktuelnije probleme savremenog društva.

Haneke, čiji je rigorozni pristup filmskom zanatu rezultirao izuzetnim umjetničkim radovima, predstavljen je u ovom dokumentarcu, sa osvrtom na njegovu cjelokupnu karijeru, uz uvid u rediteljev proces krativnog stvaranja.

Jedan od njegovih filmova, ,,Bijela Traka“, bavi se genezom nacizma u Evropi. Radnja filma je smještena u mali grad na granici između Njemačke i Austrije.

Fabulu prati naracija seoskog učitelja koji dolazi sa strane da radi u školi, pa nekako sa strane i posmatra sve te događaje, a događaje odlikuje surovost njemačkog vaspitanja, kao i surovost koju djeca uzvraćaju svojim roditeljima kroz brojne pakosti.

Zbog tih pakosti, jedan sveštenik svojoj kažnjenoj djeci vezuje oko ruke bijelu traku, čime ih obilježava, da bi svako znao da su kažnjeni zbog nekog nedjela.

Ta borba između roditelja i njihove djece, borba u kojoj mještani sela uporno pronalaze krivce za nedjela svoje djece, jer neko mora biti kažnjen, a nemaju hrabrosti sami sebi priznati da su njihova vlastita djeca spremna na tako monstruozna djela, dakle borba pretočena u niz dramskih sukoba završava se objavom na razglasu da je Austrija objavila rat Srbiji, čime se ujedno završava i film.

Šta taj kraj znači? Djeca – monstrumi, potomci svojih surovih, hladnih, neemotivnih roditelja, djeca koja su odrastala bez ljubavi, često kažnjavana i obilježavana sa bijelom trakom vezanom oko ruke, imaju od odam do 12 godina 1914. godine, kada počinje Prvi svjetski rat.

To dalje znači da su 1939 kada započinje Drugi svjetski rat ta ista djeca odrasli ljudi srednjih godina u punoj snazi, ukratko da su oni nacistički vojnici i pobornici nacizma.

Kazne koje su trpjeli od svojih roditelja prerastaju u kažnjavanje drugih ljudi i drugih naroda Evrope. Bijele trake vezivane oko njihovih malenih ručica pretvaraju se u trake vezane oko ruku logoraša u logorima smrti.

Taj fenomen u psihoanalizi je poznat pod nazivim identifikacija sa agresorom. Sve što su im radili njihovi roditelji, oni sada kada imaju moć rade ostatku svijeta u nemjerljivo većim i tragičnijim razmjerama.

Dakle, nacizam se rodio u porodicama bez ljubavi, daleko prije nego što se manifestovao u svom punom zamahu.

Oni koji su u Prvom svjetskom ratu napali Srbiju jesu roditelji onih koji će nešto kasnije pregaziti cijelu evropu.

Sudeći po globalnom stanju u svijetu, taj transgeneracijski prenos se nastavlja.