Reče mi jedan komita
1 min read
Novokomita na Cetinju
Piše: đakon Pavle Lješković, profesor bogoslovije
„Dobro znaj, Belveder nije pao. A helihopter je vaš poraz“ – kaže mi momak, koji bi po mojoj procijeni mogao imati nekih 24 ili 25 godina, dok stojimo na cetinjskoj autobuskoj stanici, čekajući prevoz do Budve.
Odjeven je u navijačkom stilu, poput junaka iz engleskog filma „Football factory“: Nosi crni kačket, firmiranu majicu sa kragnom, kratki šorts i patike. Obraća mi se kao da je u nekom zanosu i pod navalom emocija. Misao često ni ne završi do kraja,ali ne zbog toga što mu nedostaju riječi,već zbog žurbe da mi za kratko vrijeme što više toga saopšti. Pored nas,na stanici je i za naš razgovor prilično nezainteresovani mladić, za kojeg pretpostavljam da studira Muzičku akademiju, budući da na leđima nosi torbu sa instrumentom.
„Krajnje je vrijeme bilo da cetinjska skupština donese odluku o manastiru. Sad će crnogorski pop tamo da čita mise i molitve“. Kažem mu da se termin „misa“ koristi u jednoj drugoj hrišćanskoj konfesiji. Takođe sam ga upitao i da li zna bilo koga od tzv. sveštenstva da je iz stare Crne Gore, a da je član te posve neobične para-crkvene organizacije, za koju se on nada da će uskoro „čitati mise“ u manastiru. Kaže da mu to nije ni važno. Jedino je bitno da manastir konačno bude dostupan i Cetinjanima, jer, po njemu, to do sada nije bio slučaj. Nema ništa protiv da i Srbi tamo dolaze, ali se mora znati šta je čije. Mene je više puta vidio kako, prolazeći uveče pored kafića u koji on izlazi, idem u bogoslovski internat.
Raspitivao se o meni, ali mi je zaboravio prezime, baš kao i to koje sam pleme. Samo zna da sam „odnekle iz Katunske nahije“. To ga i najviše buni, budući da nikako ne može da shvati kako smo ja i ljudi poput mene postali „posrbice“. Smatra da je tu vjerovatno u pitanju nekakva crnogorska pizma i inat, koji su i njemu samom nerazumljivi. Uskoro je stigao i dugo očekivani autobus. Iako je u njemu bilo dosta praznih sjedišta, mladi komita je, ipak, odlučio da sjedne pored mene. Na pitanje da li je zaposlen, odgovara da nije. Pokušavajući da se našalim i skrenem temu sa politike, kažem mu da je on trenutno u fazi koju Amerikanci karakterišu kao „between the jobs“. Na to samo odmahuje rukom i vraća se na njemu bitne teme.
Dok govori, svo vrijeme gestikulira rukama, povremeno ustajući sa sjedišta. Priča prilično glasno, kao da želi da njegovu argumentaciju protiv ‘velikosrpske okupacije “ čuju svi putnici u autobusu. Sa naročitom pažnjom ga posmatra dvoje starijih francuskih turista, kojima je malo šta tu jasno. No, ipak ga sa posebnom pažnjom i čuđenjem slušaju.
Kaže da je belvederska noć nešto najljepše što mu se ikada dogodilo, te da će je pamtiti čitav život. Zauvijek u srcu će mu biti urezana energija i zanos koji je osjetio kod svojih saboraca i drugarica komitkinja. Na sve to,svečanim i važnim tonom dodaje: „Belveder je za mene novi Vučji do. O njemu će đeca jednog dana čitati u istorijskim čitankama“. Pitam ga zna li kad je bila bitka koju pominje i gdje se geografski i prostorno Vučji do nalazi. Kaže mi da ne zna. Njegova iskrenost me je iznenadila, budući da je mogao da odglumi da je ljut što ga to uopšte i pitam, te na taj način izbjegne odgovor.
Dalji tok našeg razgovora mi je otkrio jednog u suštini dobrog i prostodušnog mladića, koji život provodi u lošem okruženju, u pogrešnom vremenu. Pokušavao sam da ga ubijedim u to da je najbitnije da nipošto ne odlazi kod ljudi koji se lažno predstavljaju kao sveštenici, ma koliko mu to izgledalo kao „prava crnogorska priča“. Sa Bogom i sa Crkvom se nije šaliti! Za ostalo kako hoće. Ne znam koliko sam uspio u tom svom trudu, budući da je bez pozdrava iz autobusa izašao na budvanskom bulevaru i zaputio se u pravcu Slovenske plaže. Tamo će posmatrati more,dok pored njega bude prolazio jedan sasvim drugi svijet, zaokupljen nekim drugačijim,životnim pitanjima. Sa prvim znacima sutona,krenuće prema bulevaru u namjeri da uhvati autobus za Cetinje. I tako će mu proći još jedan dan, slično kao u pjesmi zagrebačkog benda Hladno pivo, iz vremena kad su pravili neku kvalitetniju i iskreniju muziku:
„Od buđenja do dnevnika
ubio sam još jedan dan
još jedan krug na mom vrtuljku
sada sam tu, ponovo na početku“ .
A život prolazi. Vrijeme i smrt, ti surovi gospodari ovoga svijeta, se trude da izbrišu ili makar izblijede mnoge trenutke koje čovjek smatra za svoj život važnim. Iščezne i izblijedi lako sve ono što nije vezano za istinsku ljubav,vjeru i nadu. Tako će, prije ili kasnije, izblijediti i sjećanje na plamen vatre zapaljenih belvederskih guma…
A sta si ti Tekumseh? Cheyenne? Or Lakota sioux? Zivis li ti u oazi slobode? Sta si po profesiji, sta radis i kolika ti je plata? A Pedja Vukic je za tebe daleki, intelektualni zvjezdani sistem. Cetinje, nazalost, nije samo izgubljeno za srpstvo. Izgubljeno je prije svega za svaki oblik zdravog razuma.
I tako ce se ispuniti Pedjino prorocanstvo, po kom ce Cetinje biti opet crkveni metoh. Bez vas, jer cete zavrsiti po ludnicama i zatvorima zajedno sa vasim „harizmaticnim liderom“.
Ne sekiraj se ti za nas, davno je svijet prepoznao ko je kakav i ko se iza kakvih mantija krije, sve sam ovo gledao 91-ve i isto cete zavrsiti kao i onda. Najvise volim kad rusofili i veliki pravoslavci koriste engleski jezik!
Nekako mi bude lijepo, kad se iznova potvrdi da je Crkva i pored gluposti i materijalizma koji nas okružuju, još uvijek mjesto koje okuplja pismene i obrazovane ljude, kakav je pisac teksta.
Kakva prepotentost! Upoređuje slavnu bitku na Vučjem Dolu sa paljenjem guma i noć uz logorsku vatru?!
Na Vučjem Dolu se jurišalo ginulo i krv se prolivala. Radila je artiljerija, radile su puške a bogami i sablje i bajoneti. Veliki je to krkljanac bio. Preko 4000 mrtvih je palo u toj bici (uglavnom Turaka, manjim delom Crnogoraca i Hercegovaca).
Koliko čovjek treba biti prepotentan i glup da bi upoređivao Vučji Do i tragikomični performans na belvederu?
Ovaj sa mačetom, je li to neki mirotvorac ili je krenuo da cijepa tikve za prasad?
Djeluje baš nekako mirno, opušteno, dobroćudno, ili ja slabo vidim.
Pero Sutov je bio komita ,poslije Prvog rata je dobio penziju u Kraljevini Jugoslaviji jer se kako bi rekli ovi komitetlije(komite) posrbio pristao na penziju koju im je dao Aleksandar.Sjdio je na pragu svoje kuce drzao gaser za pojas i pusio,na bijeloj kosllji mu je bio prst gliba ,ali nemari, levor je bio za pojasmo iako je davno bio mir i od rata i od tih neki pobunjenika palcenika Italije ,medju kojima je bio i Pero Sutov.
Dosla je Italija takvi kao Pero Sutov i Krsto Zrnov su bili na spiku Pricovom i dobijali svakog prvog u mjesec toliko lira koliko im je Pirco udijeli za svoj separatni mir u stvri saveznici ,kao oni bi srusili Musolinija pa eto malo da budu mirni.Kada su doslo Mosovi jamrai dokazali su svi das u nosioci Spomenice taman kao oni sa Sutjeske .Iza rat spiajvali su Infobirovce i sve druge nestomisljenike i nadali se i s paravom samo njima znanom pravu i dobijali „zasluzene penzije“ zbira!Raspadom Jugoslvije i strahom od ratova u istoj stavili su se na sngu KPJ kao razbijaca srpstva ali tu penzije nijesu igrale ulogu a oni su poceli razmisljati o Nikoli Gaeti Bozicnoj pobuni Pircu Krstu i svemu drugom a najvise u primislima na penziju,i nasli su je kod Mila, ali nju treba zaradit,kao najbolje svjedoci gore slika i pobunjenog“vjernika“ s macetom,kao brata mironosca,jer kod njihove sekte zene mironosnice su glavne bundzije i junaci pobune!
Ovo je samo jedan u vidu propali momak koji je previse slusao pricu u kaficima na Cetinje a Budva mu je vjerovatno bila destinacija dok je nesto radio bilo za vlast ili mafiju to je svejedno.On siguno nece dobiti penziju kao Pero Sutov je Belvder ne moze biti priznat kao Partizanska spomenica bar za sada,a sto vrije sve vise odmice ovakvih izgubljenih slucajeva ce biti vise ,ne zbog politike nego zbog nemarnosti drzave da ih uposli ili im da sansu za bilo kakav posao ,s predpostvkom da bi oni htjeli da rade?
zalosno je sve ovo sto namLjeskovi opisuje ,ali ovo jesamo jedan mali dio istine u tom kamenitom mjestu gdje odvno cvjeta ludilo i izludjivanje maldih ljudi od starne DPS,prije Udbe,bez skorog izgleda dase nsto promijei,ili da ih opet nasele Zlatiborci,kao jedno od resenja?
Bitno je da je, kako je vas pokojni istomisljenik Pedja Vukic rekao, trajno izgubljeno za srpstvo. I neka je, fala bogu! Oaza slobode!
Ako Vi tako mislite neka Vam bude,ja necu vjerovatno biti u prilici da me tucete zbog svog misljenja kao Pedju pa i to da vam je na cast !
Ima li ista ruznije da ljudi koji su se rodili u neko mjesto ili grad da izricito kazu da tu nece ni mrtvi,pa to nijesu ni vecina Srba iz Kraine radila nego i danas idu tamo stariji da se sahrane.Vi vjerovatno ste zadovoljni vasom slobodom koju ste pokazali svo ovo vrijem,a bijes koji iskazujet na nesitomisljenicima necete moci uvjek da ardite,koliko god vam se cini da cete moci,jer drzava postoji a ona ima svoje organe i red i rad i duzbnosti zakon.
Moracete da se privikavte na to ,koliko god to nekome izgledalo da nece biti to ce ipka bit, jer Vlast vrhovan nije OPSTINA!
Sva vas istna je u recenici hvala Bogu oaza slobode!?
Pedju nisam nikad ni upoznao, a kamoli tukao i vrijedjao, on je bio pristojan i imao je postovanje, iako je sa moje tacke gledista bio vazal Srbije i srpskih interesa!
Dva sveta, dve kosmosa koji se, eto ipak sreću povremeno. Pomislih na tamnu materiju, svuda je oko nas…
Nisu ovi GUMOPALIGORCI komite,nisu ni k…. od komita,pravi komiti bili su od 916 do 918,kad je tadašnja CG kapitulirala-pripojena Austrougarskoj.Po stvaranju KSHS protivnici dinastije Karađorđević(nisu bili separatisti,već listom za ujedinjenje dvije srpske države,ali sa Petrovićima i Cetinjem na čelu), koji su se odmetnuli u šumu i vršili terorističke akcije protiv nove vlasti(ubijali žandarme,ubijali narodne poslanike sa Velike narodne skupštine srpskog naroda CG,ubijali neistomišljenike i pljačkali svoje komšije i sunarodnike…).
Dakle taj Krsto i družina,po svim kriterijumima bili su :teroristi.
Isto tako teroristi su bili i komunisti u tom vremenu:alija alijagić koji ubi ministra unutrašnjih poslova Draškovića…i tome slično.
Lepa i poučna priča.