Ruski mediji o progonu Crkve u Crnoj Gori: Ateista Đukanović i jeres etnofiletizma
1 min read
Hapšenje vladike Joanikija
Ruski mediji posvetili su značajnu pažnju minulim dešavanjima u Crnoj Gori, sa posebnim akcentom na kontinuirani pritisak režima na sveštenike i vjernike Srpske pravoslavne crkve.
Politički analitičar Aleksej Toporov podsjetio je i da je Crna Gora proslavila jubilej – 14 godina od odvajanja od Srbije, i osvrnuo se na sam način proslave.
„Auto-kolone kružile su širom zemlje, a na ulicama su se mogle vidjeti i albanske zastave. Svojevremeno (2006), albanska dijaspora masovno je glasala za odvajanje Crne Gore od Srbije. I, ovog puta, Albanci su se vozili ulicama crnogorskih gradova, pjevajući pjesme o terorističkom vođi, Ademu Jašariju, osnivaču Oslobodilačke vojske Kosova.“.
Toporov smatra da je uvod u otvorene srbofobne istupe tokom proslave napravio sam predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović, koji se pohvalio da je baš on otvorio „novu, evropsku perspektivu Crne Gore“. A sada se, ističe Toporov, prihvatio novog posla – želio bi da „koriguje“ Srpsku crkvu, prenosi FONDSK.
On navodi riječi Đukanovića da je više puta ponudio SPC da „bude dio rješenja“, kao i najavu predsjednika-ateiste da će, na njemu znan način, stvoriti „crkvu“ pravoslavnih Crnogoraca.
„Dakle, Đukanović želi da stvori svoju nacionalnu crkvu. U pravoslavlju se ta jeres naziva etnofiletizam, i osuđena je na Carigradskom saboru 1872. godine.“, podsjeća Toporov.
On se osvrnuo i na Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji nalaže da Crkva dokaže da je vlasnik imovine prije „okupacije“ (kako vlasti nazivaju ujedinjenje Srbije i Crne Gore). Sveštenstvo sa vjernim narodom pokrenulo je litije, a režim – svoje represivne mehanizme, navodi.
Toporov podsjeća na sve neprijatnosti koje su, krivicom crnogorskih vlastodržaca, pretrpjeli vjernici i sveštenstvo SPC, sa posebnim akcentom na saslušanja pokojnog o. Moma Krivokapića, mitropolita Amfilohija, te hapšenje i 72-časovni pritvor vladike Joanikija. Posebno je apostrofirao činjenicu da su vjernici i sveštenstvo stradali baš za vrijeme velikih hrišćanskih praznika – Đurđevdan, Markovdan, Vaskrs, dan Svetog Vasilija Ostroškog.
Ruski ekspert podsjeća i da je narod umio da odgovori vlastima, masovnim protestima od Budve do Berana, sa osvrtom na dešavanja u Nikšiću, i istinsku pobjedu vjernog naroda nad režimskom samovoljom.
Pročitajte još:
Spominje se da su albanci slavili crnogosrku nezavisnost. Pa, evo malog podsetnika kako su Albanci videli Crnogorce u vreme balkanskih ratova, čisto da malo osvetlimo te mentalne mape i stereotipe:
Karikatura prikazuje Albaniju (lava) koji kida lance islama koji su je vezivali za Tursku (čovek levo, sa fesom) i pravoslavlje koje ju je vezivalo za Grčku (čovek sa kapom sa kićankom, desno). U pozadini je Srbin (čovek sa šajkačom, iza drveta, u sredini – levo) i Crnogorac (predstavljen kao crni pacov na granama drveta, levo) koji je sprema da zaskoči lava.
Karikatura prikazuje Albaniju koja se brani od susednih zemalja. Crna Gora je predstavljena kao majmun, Grčka je leopard a Srbija zmija. Tekst na albanckom kaže: „Bežite od mene! Krvožedne zveri!“
Želim Đukanoviću dug život u skromnoj zatvorskoj ćeliji i zatvorskoj uniformi. Dobiće priliku da okaje svoje grehe i spasi svoju dušu. Ozbiljan sam, to je najbolje za njega.
Kako reče profesor Popović sa Pravnog fakulteta Crna Gora nije država nego privatna latifundija gde se sirotinja sve više i više divi bogatstvu Đukanovića pretvarajući ga u božanstvo. Jedini atribut države koji je ostao je međunarodno priznanje. Drugih nema.
Latifundije su ogromni zemljišni posedi u Južnoj Americi feudalnog tipa.
Jedinstveni slučaj u svetu da nekršteni ateista Milo Đukanović osniva svoju crkvu zasigurno zaslužuje svoje mesto u Ginisovoj knjizi svetskih rekorda.
To još ni jednom nekrštenom ateisti u istoriji sveta još nije palo na pamet.
Ono što je već viđeno mnogo puta je da diktator, kome je diktatura poljuljana, smišlja zajeničkog neprijatelja i započinje progone kako bi zadržao vlast.
Ovde su progonjeni pravoslavna crkva i srbi, kojima se sada dodeljuje uloga zajedničkog neprijatelja i na teroru nad tim „zajedničkim neprijateljem“ se zasniva mobilizacija širokih masa, a radi očuvanja i povećanja moći diktatora.
Radi se o već proverenoj taktici koju su primenili mongi diktatori, i Idi Amin sa indusima u Ugandi , i Staljin sa svim i svakim, i Hitler sa jevrejima i Pavelić sa srbima (to je ipak bio klasičan genocid) a najuspešniji primer je primenio Mao Ce Tung u „Kulturnoj revoluciji“ kada je mobilisao mase na masovan teror nad sopstvenim narodom izmislivši imaginarnog neprijatelja, uspevši tako manipulacijom masama da uveća diktatorsku moć do neslućenih granica.
Ključno je izmisliti i definisati „zajedničkog neprijatelja“.
To su već oprobani metodi i nije ih izmislio Milo Đukanović.
Ali da nekršteni ateista osniva pravoslavnu crkvu to jeste on izmislio.
Zato treba da ima svoje mesto u Ginisovoj knjizi.
Ova montenegrinska „demokratska“ vast, toliko je izružila svoj narod, pre svega zloupotrebivši naše pisanje kao narodnost – Crnogorac, svuda u svetu da smo počeli da se stidimo i saginjemo glave. Komunjarske vlasti su nas ubedile da se pišemo kao crnogorci uz komentar da smo srpskog etnosa (narodnost) što je, na žalost, jedinstveni slučaj izjašnjavanja u svetu i veoma podmuklo, dok su montenegrini poučeni od istih mentora kao i komunisti, nastavili sa tom idejom podmetanja, ali sada gurajući stav da je sve što je srpsko crnogorcima neprijateljsko pa i naša Crkva, pa čak i Sveti Vasilije Ostroški čiji manastir bi po njima, mogao da bude i kao noćni klub i tako donositi profit. Na taj način, dovedene su u pitanje i ponižene sve vrednosti jednog crnogorskog društva, koje je prepuno iskrenosti, poštenja, slobodoljubljivosti i pravde. Ovo je osveta naših neprijatelja i zato moramo biti jedinstveni. Nisu badava naši prađedovi pisali na našoj kapi: Samo Sloga Srbina Spašava! Zamislite složne i bratske Crnu Goru, Republiku Srpsku i Srbiju. Ima nas 10 miliona u regionu. Treba sačuvati jedistvo našeg naroda.
Rusi da pričaju o ateizmu?
Bili su dobri kao Crveni, tada smo ih voljeli!
Ovo sad – ni pod nokat!
Istorija se menja, kako kod nas tako i kod njih. Oni na žalost sada pišu tekst istine koja krasi trenutno stanje u Crnoj Gori i bolesnu montenegrinsku vlast. Nekada su vlasti u CG krasile čojštvo i junaštvo, a danas izdaja i uništavvanje svih tih vrednosti. Ne vidim čemu sada njima kritika.