Spojeni sudovi svega svijeta

Imam 11 godina mlađeg brata pomorca, ali nije samo to razlog što svakodnevno gledam u kartu svijeta okačenu iznad radnog stola. Ne pamtim sedmicu bremenitiju razlozima da se priča o najbitnijem, tokom koje nas izvori ružičaste zabave naprosto nisu prestajali da zapljuskuju uzduž i poprijeko.

S druge strane gasnog sporazuma između Rusije i Kine, te sporazuma o osnivanju Evroazijske ekonomske unije (Rusija, Kazahstan, Bjelorusija) – i dalje stoji znak pitanja iznad Ukrajine, nad kojom odavno u strip oblačiću piše: „Najveći svjetski poligon za drsku zamjenu teza“. Rusija vojno ne ulazi, a fašizam se tamo već može da siječe na kocke. Odlično bi bilo imati federalnu Malu Rusiju, čija bi (istočna) „Republika Srpska“ stalno ulagala veto, te držala NATO dalje od granice s Moskvom, ali zar se kaubojska USA ikada u novijoj istoriji ponašala po zakonu? Otkako su nas 1999. napali ne obazirući se na povelje Ujedinjenih nacija, što ih pa sad obavezuje pravo?

Rimokatolički papa Francisko, kako se jedino ispravno kaže da srpskom, i vaseljenski patrijarh Vartolomej, koji nije baš od mnogih pravoslavaca prepoznat kao prvi među jednakima, potpisali su u Jerusalimu „zajedničku ekumensku deklaraciju u cilju ujedinjenja hrišćana“. Potom su, navode agencije, održali zajedničku molitvu u crkvi Hristovog groba. Na stranu što nema mnogo priče da je u crkvi Hristovog rođenja izbio požar nakon što je papa završio trodnevnu posjetu Svetoj zemlji (što i ne mora biti znamenije, kao ni ono kada su sa papskog rimskog balkona za mir u Siriji otpuštena dva bijela goluba, od kojih je pred kamerama cijelog svijeta jednog rastrgla vrana a drugog galeb), ali se (ali ono baš), ne može da čuje za probleme monaha svetogorskog manastira Esfigmen, koje izbacuje (!) grčka policija, jer se protive ekumenskoj deklaraciji. Vijest se nepotvrđena – u vremenima koja se prezivaju Asanž i Snouden – munjevito širi Mrežom.

EU je postigla sporazum kojim se omogućava gajanje GMO kultura, na koji su dogovor proizvođači GMO sjemena čekali 14 godina – i lobirali – ako je to ispravan glagol. I sad, čak i one članice koje se protive uzgajanju GMO, neće imati moći da zabrane tranzit modifikovanih kultura preko vlastite teritorije. Zbogom ukusu i mirisu, zbogom plodnosti. Zbogom Bolonji, Parizu, Oksfordu, Monpeljeu, Kembridžu, Salamanki, Padovi, Upsali… zbogom svim najstarijim evropskim univerzitetima koji su imali (valjda?) za cilj da do 21. vijeka porode intelektualnu besmrtnost, u formi učinkovite političke i socijalne plodnosti.

Na (gle?) jubilarnom 60. Samitu šefova Atlantskog saveza koji se po prvi put od postojanja van sjedišta u Briselu – održava u Budvi (!?) – kazano je da je Crna Gora spremna za NATO jer Alijansa, po ideologiji CG Javnog servisa, pazimo, donosi „mir zaraćenim stranama“. Bjavo im ga bjavo, prokomentarisali su satiričari aludirajući na zaista brojnu kitu političkih marionetah koje u CG ne znaju da kažu r, ali svesrdno primaju zahvalnosti „na pohvalama u vezi sa ostvarenim napretkom na putu ka Alijansi, s uvjerenjem da će država dobiti poziv za članstvo“.

Ima toga još: tačno u dan na 15-godišnjicu NATO bombardovanja bokokotorskog rta Arza radioaktivnom municijom, 30. maja u Budvi je otvoren forum „NATO u 21. vijeku: Moderni izazovi i nova područja djelovanja“. Bravo Crna Goro. Vidite li je preci mili?

Finalmente, na minulim lokalnim izborima po cijeloj hiperbokeljskoj geografiji – svuda je pobijedila, opet i opet, koalicija predvođena Milom Đukanovićem.
Ginisovski opozicioni fijasko inspirisao je Miodraga Lekića, ex ambasadora, da pod krinkom lidera vječite gubitničke koalicije kaže kako je Đukanovićev DPS izgubio izbore u Podgorici: „Oni nemaju većinu, većinu imaju snage predvođene Demokratskim frontom“. Ako smo se nečemu naučili za sve ove godine, jesmo tome da je opozicija uvijek zadovoljna izbornim rezultatima.

Civilizacija dolazi s Brda na Primorje, nikad obratno. NATO je dobar, sloboda, samostalnost i suverenost uvijek su loše. Ekumenizam voli dva bela goluba puštena s papinskog balkona, i moli se da ih ubuduće ne izjedu vrane i galebovi.

Zagledan u Kartu svijeta iznad radnog stola, mislim o bratu. Živimo na istoj nadmorskoj, on na brodu, ja na kopnu, premda obojica u svijetu spojenih sudova.