Stare civilizacije i Nove svjetske sile (2)

Ranko Rajković

Sigrunost svjetskog mira ležala je u balansu snaga (ravnoteži straha) između nuklearnih sila. Od 1990. godine na ovamo taj balans je narušen. Do 1990. godine svijet se oslanjao na dvije noge.

Od tada samo na jednoj nozi. I ta noga je uvijek bila u vazduhu tražeći bespomoćno dupe (državu) koju će moći lako i bez posledica da šutne. Za ovih 30 godina Američka noga se razmahala širom planete šutirajući i ponižavajući države i društva bez ikakvih posledica sve dok se nije našla na granicama Rusije. Rusko-ukrajinski rat je zaustavio Američku nogu. Tu se dogodio i raskol Novih svjetskih sila sa Starim civilizacijama, u prvom redu sa onima koje posjeduju nuklearno oružje. Tu su se do nepredidivosti zakomplikovali vremenski tokovi.

Smatram da je vrijeme na strani Starih civilizacija. Stare civilizacije će sagledavati događaje, čuvati prevashodno sebe i same odlučivati kako će se odnositi prema budućim zbivanjima na regionalnom i globalnom nivou. Vrijeme i istorijska iskustva su bila i ostala temelj Starih civilizacija. Nasuprot njima Amerika, Evropa i saveznici, kao nove, tehnologijom objedinjene ekonomske i vojne sile, pokušavaju da upravljaju svjetskim vremenom i istorijom. Vremenom se ne može upravljati. Ni istorijom. Vrijeme teče. Istorija se sada događa. Dokaz je Ukrajinska kriza. Malo po malo vrijeme je već počelo da raštimava Zapadni orekstar. Očiglednosti nije moguće zamagliti, premazati, drugčije ih predstaviti dok se događaji inteziviraju i sustižu jedni druge.

Slobodan čovjek je onoliko slobodan koliko je spreman da slobodno razmišlja i o miru i o ratu. Slobodan čovjek ima pravo da se sjeti kako je Amerika uništila grad Bagdad, u prevodu Božji poklon, jedan od najvećih kulturnih i naučnih centara Svijeta Starih civilizacija.

Slobodan čovjek ima parvo da se sjeti kako su civili Bagdada stradali od američkih dalekometnih raketa, kako su urođenici Somalije naoružani tradicionalnim kopljima mitraljirani iz američkih helikoptera, kako je američkim vođenim projektilima gađan šator (tradicionalno boravište Arapa) u kome se nalazio predsjednik Libije Moamer el Gadafi sa svojom mnogobrojnom porodicom. Kako su Američki stateliti iz Zemljine orbite otkrili svadbenu kolonu u Avganistanu i uništile je navođenim projektilima. To su samo neki od starijih slikovitih primjera koji oličavaju suštinu sukoba moćnih sila Novog svjetskog poretka sa tradicijom Starih civilizacija.

Očigledno je da Amerika sa svojim NATO savezom istrajava na militarističkom kursu koji treba da joj obezbijedi dominantnu poziciju u Svijetu. Amerika ne vodeći računa o interesima drugih država kojih u Svijetu ima preko 200 (Crna Gora je 192. po redu članica UN) pravi Novi svjetski poredak odbacujući primjedbe i interese Starih civilizacija.

U permanentnom medijskom ratu Amerika, decenijama već, konstruiše raznorazne izgovore koji treba da opravdaju njeno vojno prisustvo na desetine hiljada kilometara daleko od njenih granica.

Lavina ratova u poslednjih pola vijeka izazvana je rastućom i neograničenom moći jedne sile kojoj se niko nije mogao suprostaviti. Do njenih samouvjerenih i samoodlučujućih ratnih pohoda sigurnost svjetskog mira ležala je u ravnoteži velikih sila, odnosno u bipolarnom svijetu. Poslije raspada Varšavskog ugovora svijet je iz bipolarnog stanja prešao u unipolarno stanje. U stanje Nato pakta. Amerika se zajedno sa svojim vojnim NATO savezom izdvojila i u svojoj silnosti počela sama, na osnovu svojih nagomilanih vojnih, ekonomskih i ucenjivačkih kapaciteta, da kreira Novi svjetski poredak. Amerika je promovišući Novi svjetski poredak u potpunosti ignorisala prethodna iskustva i burne istorijske tokove Starih civilizacija. Ovim činom je svjetski mir narušen do opasnosti razaranja čitave planete. U velikim ratnim sukobima gdje je prisutno nuklearno oružje isuviše je blijeda matrica demokratija-autokratija, ugrožena ljudska prava i sve ostale finese koje ovaj diskurs pokrivaju.

Izvor: Žurnal