S(t)avi Milo i SNP-ovce u krilo!

Piše: Momčilo D. Pejović

E ne može proći ni nedelja dana da političkom scenom crnogorskom i njenim pazarnim danom ne čujemo nešto što ne samo da nije čudo ili čudo čudesa, nego i čudesa nad čudesima!

Ne da ih Milo nije s(t)avio pod šator ili još na manjem prostoru pod lični kišobran-lambrelu, već najedno pos(t)avi SNP-ovce sa ostalim strankama na svoju lijevu nogu odnosno pod svoje ostarjelo i uveliko politički onemoćalo stranačko krilo!

Mogu SNP-ovci da dižu lične, pojedinačne i grupne bune i pobune partijske, da pričaju šta god hoće i na sav glas da se „do neba plavetnoga i bezgraničnog iznad Crne Gore“ čuju i nadvikuju, a još da imaju i veliku priliku da se ispričaju do mile volje iznoseći tobože mnogobrojne (ne)važne i (v)lažne od suza argumente koji (pre)lomiše njihovo političko rukovodstvo! Poslije mudrovanja od vaganja skoro mjesec dana, hoće li uskočiti u tzv. Dritanovu evropsku vladu oni jedva dočekaše „demokratski“ izglasanu odluku na Glavnome odboru, gdje tri četvrtine članstva svoj glas dade za ulazak u „manjinsko-većinsku i evropsku vladu„!

Dakle, velika većina njihovoga „nezavisnoga i slobodnoga, demokratskoga i bezinteresnoga“ političkoga tijela na Glavnom odboru, koji brinuše brigu o političkoj prošlosti svojih dugogodišnjih članova i odolijevaše dvije i po decenije političkim naletima „predsjedniku svih građana“ sada se s(t)aviše i posijedaše pod lijevo njegovo političko krilo! Dragovoljno mu sami dođoše, „kao ćuku ptica“ reklo bi se kod nas!

Braniti sopstvene političke i stranačke programe i principe, istrajavati na njima pune dvije i po decenije i kad je bezrazložno bilo i najmanje trebalo popustiti ili prepustiti se nesmjenjivom stranačkom lideru, sedmostrukom premijeru, „predsjedniku svih građana“ u drugome mandatu, članstvo Glavnoga odbora SNP-ovaca, sa njegovim stranačkim liderom kao glavnim zagovornikom ulaska u tzv. „Dritanovu evropsku vladu„, s(t)aviše se sada do gologa poda i prihvatiše da sjednu u krilo njihovom najvećem političkom protivniku, vjerujući mandataru i „bjanko mjenici“ da neće D(R)PS-ovci biti u toj vladi!

Doduše, niko se od njih ne zaklinje da su onako (ne)interesno htjeli ući u „noviju 43. evropsku vladu“ već samo toliko da bi činili većinu, iako se „moglo bez njih“! Ako im se dodijeli kakva fotelja ministarska, ambasadorska ili potpredsjednička oni će biti prezadovoljni, ako i ostanu bez dobroga dijela, koji očekuju ili su dogovorili, nikome ništa!? Baš bih rado čuo njihovo mišljenje, ako se tako nešto ili slično tome dogodi! To mu nešto dođe kao da ih neko kupuje njihovim parama, a oni zadovoljni samo što su dio vlasti i to sa „predsjednikom svih građana“ sa kojim će imati redovnu komunikaciju ili srdačno rukovanje uz obavezno tapšanje po ramenu, lijevom ili desnom!

Stoje neoborivi argumenti koji dokazuju, da u nešto više od tri decenije vladavine „predsjednika svih građana“, skoro su sve postojeće stranke u Crnoj Gori bile izvjesno vrijeme pod partijskim šinjelom D(R)PS-a, i to samo zaslugom njegove lične političke angažovanosti i iskustva, umjeća i vještine procjene političkog trenutka i trgovine, kojom je on lično rukovodio i ujedno odlučivao! To je nepobitno tako, jer i politička prošlost tih stranaka potvrđuje navedenu konstataciju!

Nesporna je činjenica da koja god je stranka ušla odnosno prišla D(R)PS-u ona se kasnije raspala ili je ostala da bez neke političke pozicije igrajući ulogu beznačajnog statiste na crnogorskoj političkoj pozornici! Samo se donekle može staviti upit da li je riječ o ličnom ili stranačkom interesu prilkom ulaska u koaliciju sa D(R)PS-ovcima i ništa više niti manje.

Taj suludni politički potez da se uđe u „manjinsko-većinsku i evropsku vladu“ bio je neiznuđen! On je samo mogao pasti na um onima koji nijesu mnogo mislili ni o sopstvenoj političkoj prošlosti, niti o stranci i njenoj ukupnoj borbi protiv diktatorskog režima „predsjednika svih građana“ koji je trajao pune tri decenije, da bi se poslije parlamentarnih izbora i ujedno poraza od 30. avgusta 2020. godine našao u opozicionim parlamentarnim klupama! A sada je tzv. Dritanovom evropskom vladom doživio rehabilitaciju zbog davanja političke podrške obaranju „nove 42. Vlade“!

Šta bi se moglo dalje reći i na koji način razumjeti pogubnu političku odluku većine članstva na Glavnome odboru na čelu sa njihovim političkim liderom Vladimirom Jokovićem, koji su glasali za ulazak u tzv. „Dritanovu evropsku vladu“?

Treba sačekati neko kraće vrijeme od par mjeseci a možda i manje, koje će nam pokazati da je neminovan proces političke podjele odnosno napuštanja dijela članstva iz stranke SNP-ovaca i formiranje nove političke stranke! Bio bi to težak politički brodolom jedne jake i veoma brojne stranke, koja bi mogla pretrpjeti još teži udarac od kojega se ne bi mogla tako brzo i lako oporaviti, iako bi egzistirala na crnogorskoj političkoj sceni bez nekog većeg ili značajnijeg uticaja.

Ako je to bio cilj, onih koji su pristali da uđu u „manjinsko-većinsku evropsku vladu“ na čelu sa Dritanom Abazovićem kao premijerom, onda su oni svjesno radili na razjedinjavanju tako brojnog stranačkog tijela, čineći dobar politički posao onima koji su ih primili u novi politički tabor „43. Vlade“ ili Dritanove evropske vlade, a posebnu političku dobit lagano su predali u ruke „predsjedniku svih građana“ !

Stranka SNP-a je važila za jednu od stranaka na koju se moglo računati da neće izdati svoje političke stavove, principe i programe, niti da će pogaziti sve ono što je baštinila tokom svoga postojanja! Tu ne računamo prethodne pojedinačne istupe i dalje mogućnost napuštanja i prelazak u članstvo neke druge stranke! Njeno članstvo teško da će se pomiriti sa učinjenim, a posebno neće oprostiti svome stranačkom lideru politički potez sa kojim je stranku doveo pred neminovan rascjep ili makar na dobar dio članstva sa kojim neće moći računati na sljedećim izborima!