Svjetska politika obmane, prevare, nasilja i pljačke

Piše: Dane Čanković,
predsjednik SNP – Izbor je naš

Da li smo svjesni ko je naš protivnik, koju snagu ima i iz kog izvora dobija moć?

Antireligiozni centar moći oduvijek je nastojao da zagospodari svijetom. I to oduzimajući slobodu drugima, namećući svoj sistem vrijednosti, stvarajući pokornog čovjeka i zadovoljavajući svoje strasti…

Kroz vjekovno iskustvo dolazili su do formula i strategija kojima se to lakše ostvaruje, i to koriste danas, i sutra će. Navodim samo neke: Zavadi pa vladaj; Cilj opravdava sredstvo – kao način umirivanja savjesti; Jednim metkom više ciljeva, što je u današnje vrijeme dovedeno do savršenstva; Strategija 90% laži, 10% istine. Čak su upotrijebili Darvinovu teoriju evolucije koja nameće društveni ambijent bez Boga i anestezira dušu kako bi čovjek bio potčinjen u njihovom sistemu vrijednosti.

Oni druge države doživljavaju kao svoje firme. Navešću samo jedan primjer iz bliže prošlosti. Prije 40-ak godina pomogli su pa i obezbijedili da pukovnik Gadafi dođe na vlast u Libiji. Dali mu značajnu slobodu u načinu vladanja, samo su ga uslovili sa nekoliko suštinskih stvari, u vezi eksploatacije nafte, držanju novca i zlata samo u određenim bankama. Kao sposoban čovjek i državnik pokrenuo je Libiju u napredak, podigao sveukupni standard libijskog naroda i zahvaljujući, prije svega, eksploataciji nafte stvarao ogromne rezerve novca i zlata. Mislio je da je postao moćan i da je to ogromno bogatstvo njegovo ili libijskog naroda, svejedno. Oni koji su ga postavili, još tada su znali, da je to bogatstvo njihovo i da će ga uzeti, u po njih, najboljem trenutku. Pukovnik Gadafi, doživljavajući se moćnim, kreće i u geopolitičke poteze, radeći i na ujedinjenju Arapa… Došlo je vrijeme… kada se jednim metkom ostvaruje više ciljeva… ne obazirući se na način i posljedice (cilj opravdava sredstvo) i zavadi pa vladaj… Niko više ne spominje zlato i novac u ukupnom iznosu od preko 600 milijardi dolara. Ko ga je uzeo ili oteo? Svojevremeno su mediji samo na kratko spomenuli da je Gadafi, odnosno libijska država imala u zapadnim bankama oko 120 milijardi dolara. Libija je danas podijeljena država u kojoj se teško živi. Dolaskom Arapskog proljeća i ubistvom pukovnika Gadafija organizovana je najveća pljačka libijskog naroda i ostvareni geopolitički i geostrateški ciljevi.

Ukratko ću iznijeti moguću strategiju razbijanja Kine koja je osmišljena, možda i prije 30-ak godina. Ovom prilikom neću spominjati mogućnost uvlačenja Kine u ratove sa drugim državama, unutrašnjim nemirima na vjerskim osnovama, kao i ozbiljnim problemima u vezi Hong Konga i Tajvana, već samo sukob proizveden na osnovu socijalnih razlika u kineskom narodu.

Centar svjetske moći zajedno sa kineskom vlašću obezbjeđuje multinacionalnim korporacijama da uđu u Kinu. Tako su zaposlili ogroman broj jeftinih kineskih radnika i proizvode raznu vrstu robe za značajan dio svjetskog stanovništva. Zbog ogromne količine proizvedene robe i jeftine radne snage zadovoljavaju potrebe uglavnom niže i srednje klase svjetske populacije, a spomenuti Centar i multinacionalne korporacije ostvaruju ogroman ekstra profit. Profit ostvaruje i Kina kao država i jedan mali procenat Kineza, koji postaju izuzetno bogati za svjetske standarde, pri tome mijenjajući svoj način života i imajući svoj paralelni sistem uticaja. Tako je Centar moći omogućio sebi ogroman profit i proizveo velike socijalne razlike u kineskom društvu koje će kasnije iskoristiti. Sve izgleda dobro, dok siromašni kineski radnik ćuti i radi. Očekujem da će se ući u sljedeću fazu, kada će se iskoristiti ono na čemu su radili – stvaranje ogromnih socijalnih razlika. Kroz jedan proces polako će se prebacivati multinacionalne korporacije iz Kine u druge države, recimo u Indiju, ali to za ovaj tekst nije bitno. Ono što je važno jeste da će kineski radnici ostati bez posla. Tada će i dalje biti, sa jedne strane mali broj izuzetno bogatih Kineza sa svojim moćnim strukturama, a sa druge strane ogroman broj siromašnih radnika, ali u situaciji u kojoj ne rade. To su najbolje okolnosti da Centar moći organizuje neko Kinesko proljeće. I uz spomenute mogućnosti uvlačenja Kine u rat i kroz vrlo složene situacije, uz stravične posljedice, izvedu i najveću pljačku kineskog naroda. Ovdje neću spomenuti ni mogućnost blokade protoka robe zbog destabilizacije i sukoba u određenim regionima.

Oduprijeti se takvom nepravednom Centru moći, može se prvo njegovim raskrinkavanjem, istinom i željom za slobodom i pravdom. Neka moćna sila mora preuzeti istorijsku ulogu i staviti se na čelo one strane koju čine države i narodi koji žele slobodan i pravedan svijet. Ta sila, u ovim okolnostima, može biti Rusija. Ona ima i želju i mogućnost da narodima i državama ponudi alternativu nepravednom Centru svjetske moći i njegovoj nepravednoj globalizaciji.

Za pojedine čitaoce nastavljam. Najveći naš protivnik zna, da pravedan i dobar svijet ima najmoćnijeg saveznika, Boga, a Njemu je sve moguće.

I na kraju svaki tekst završavam:

Pobijedimo krizu radom, radujmo se i radimo.