U Crnoj Gori i to je moguće: Sa 111 godina prvi put na biralište
1 min read
Prvi put biračko pravo na predstojećim parlamentarnim izborima steklo je 3.621 birača starijih od 40 godina, pokazala je analiza biračkog spiska koju je sproveo MANS-ov program za monitoring i analitiku.
Ovakvo masovno upisivanje građana srednje i starije životne dobi upitno je, jer se uglavnom radi o građanima rođenim u Crnoj Gori.
Naime, nijedno od ovih lica nije imalo biračko pravo u tri posljednja izborna ciklusa na državnom nivou parlamentarnim izborima 2009. i 2012, kao i predsjedničkim izborima 2013. godine, već su tek sada prvi put upisani u birački spisak.
Da se radi o krajnje spornim slučajevima, najbolje govori činjenica da među ovim licima postoje i oni koji su u poznoj životnoj dobi, čak su i stariji od 100 godina.
Tako na primjer, prvi put je u birački spisak upisana J. S. koja ima 111 godina, rođena u Kotoru 1905. godine, trenutno joj je prebivalište prijavljeno u Budvi, na adresi „Polje BB a pravo glasa ima na biračkom mjestu „Turističko naselje Slovenska Plaža“.
Sličan je primjer i sa K. V. koja je rođena u Kotoru 1914. godine, sa trenutnim prebivalištem u Herceg Novom, na adresi „Klinci BB“ i pravom glasa na biračkom mjestu „Luštica 1“. Takođe, i R. Z. rođena u Plavu 1915. godine, koja trenutno ima prebivalište u Budvi, na adresi „Dositejeva 43″, a biračko pravo ostvaruje na mjestu BSP Centar“.
I M. K., rođen 1915. godine u Podgorici, i danas ima prebivalište na adresi „Vučedolska 7“ a biračko pravo u „Galeriji savremene umjetnosti Centar“, kao D.J. rođen u Šavniku 1916. godine, sa prebivalištem na adresi „Sirovac BB i biračkim mjestom „Škola u Sirovcu.
Ovakva situacija je sporna imajući u vidu da je slična praksa zabilježena i prilikom prethodnih izbora, kada je MANS otkrio najezdu „instant“ birača, koji su pravo glasa dobijali na jednim izborima, da bi nakon toga nestajali iz biračkog spiska.
Tako, na primjer, za predsjedničke izbore 2013. godine u birački spisak je prvi put upisano 617 birača. U trenutku upisivanja bilo je i onih koji su preminuli prije više decenija.
Najeklatantniji primjer je slučaj B. R. iz Berana, koja je za predsjedničke izbore prvi put upisana u birački spisak u Beranama, BM „Bubanje“ . U trenutku upisivanja ovo lice bilo je preminulo prije skoro tri decenije, odnosno 1985. godine.
Slična je situacija i sa K. J. iz Danilovgrada, koja je u toj opštini prvi put bila upisana 20 godina nakon smrti, kao i sa S. B. iz istog grada, koja je preminula 1992. godine.
U Beranama je sličan slučaj bio sa P. R. koja je prvi put upisana u birački spisak za predsjedničke izbore, a preminula je 1996. godine. Takođe i sa H. H. iz Ulcinja, koja je preminula 15 godina prije predsjedničkih izbora 2013. godine.
Uoči parlamentarnih izbora 2012. godine, na jednak način, prvi put u birački spisak je upisano 1.521 lice, od kojih niko nije imao pravo glasa u prethodnim i kasnijim izbornim ciklusima.
Upisivanje velikog broja birača u poznoj dobi, koji nikada ranije nisu imali biračko pravo, može biti ogroman prostor za manipulacije, imajući u vidu dosadašnju praksu.
Zbog višemjesečne opstrukcije MANS-a od strane službenika MUP-a, koji nijesu dozvolili pristup podacima relevantnim za kontrolu biračkog spiska, izostala je detaljna provjera svakog od ovih sumnjivih birača.
Zbog toga je uloga MUP-a u ovom slučaju jako važna, jer ono mora, prije zaldjučenja biračkog spiska, da izvršiti detaljnu provjeru svih novoupisanih birača rođenih u Crnoj Gori i pozne životne dobi. Jedino se na taj način može osigurati da se u birački spisak ponovo ne upisuju preminuli ili fantom birači.
Analiza MANS-a je pokazala da su postojale brojne manipulacije i sa oduzimanjem biračkog prava uoči više izbornih ciklusa na državnom nivou.
Tako, na primjer, uoči predsjedničkih izbora 2013. iz biračkog spiska izbrisano je preko 3000 lica koja su imala biračko pravo u prethodna dva parlamentarna izborna ciklusa, a to biračko pravo imaju i na predstojećim izborima. Ista je situacija i sa preko 500 birača koji su brisani iz biračkog spiska uoči parlamentarnih izbora 2012. godine, a pravo glasa su imali na izborima 2009. i 2013. a imaće ga i na predstojećim parlamentarnim izborima.
Priča kazuje kako je nekim drumom išla stoletna bakica, bilo je to u ranu zoru, kažu da su još i ptice u gnijezdu drijemale, a bakica je, valjda, imala neka posla dolje u gradu, koji je od zaturenog sela ispod planine udaljen deset ipo kilometara, i put je za dana valjalo preći, i neki Muf, u konjskim kolima sustižući je pored šumarka (a taj je, priča kazuje i dužnost je prenijeti sve od reda do reda – poznat kao dobar čovjek, bio ga glas da je vrsan domaćin, starog kova, i da mu je ahlak iznad svog blaga jedinog nam poznatog svijeta), upita dodirujući se za slamni šešir iskrzan sa strana: Bako, oli da te prebacim dolje do grada, ne košta me ništa, to je inače konjski dio posla – reče Muf sa osmijehom na pozadini glave, dok će bakica na to samo odmahnuti rukom i nastaviti put razgledajući šumarak, jer taj je bila poznata kao tvrdica i nadžak-baba, nije voljela da se miješa sa ostalom rajom iz sela, obično je znala govoriti da je to sve gola fukara, i da čovjeka ne može iskvariti životinja al’ zato može čovjek, muč, pusti kraju, šta će ti selo i ostale tandarakovine, svoj vijek provedi sam, ali pošteno i kako vjeruješ da treba – ukratko je bila bakicina filosofija, jeste, posve mrgodna u stavu, tako da ti je za nju neko vrijeme važila priča da je, u stvari, jedna od potonjih virdžina, i da se pred samrtnom posteljom svoga oca (jednog ništarobića da ne možeš ni sam vjerovati da je takav kamataš u tim krajevima postojao i opstao dok ga jedne noći o kojoj u nastavku govorimo, smrt nije posjetila kao prirodno stanje), uz svjetlost petrolejke koja je oko sebe grupisala roj mušica, onako klečeći zaklela: oče, služiću ti kao najbolje muško, znam ja da ovaj krš zahtijeva suvi barut i prekaljene brke, zato, evo te molim, prije nego izdahneš bogu na istinu, povjeruj mi da ću biti pravi čoek, onaj koji jaše i sablju istine kuje – i, zaista, nije osvanuo ni treći dan, ovo se djevojče preobrazi, počeše naglo da joj rastu brci i da joj runjave prsa, izgubi se sva ona ženska stidnost, i dobi se nešto novo, otresito, samodovoljno, da ne kažemo nešto drugo, jer djevočurak poče ubrzo (bilo je to ljeto kad otac ode na nebo) poče da stojećki zapišava liavade oko kuće, da bi noću zalelekala po bistoj mjesečini: ima li toga Mudašina da mi stane na crtu, ima liiiii, nema liiii – itd., što je bio pravi prizor, u najmanju ruku nešto bogohulno i avetno, i kako je vrijeme prolazilo kao što prolazi i kao što ga „ima“ samo da bi prolazilo, ono djevojče stasa u pravu ljudasinu, da, može se reći u pravog džina moj te, narasla blizu dva metra, i onako s ponosom bi, ulazeći na vrata kuće, obavezno glavu duboko poginjala, da ostala raja iz sela vidi kakav se rodio drvosječa, lovac i masni mudonja, onaj koji će, biti uzor braći Kontićima (film Čudo Neviđeno), uh, mič se ako zla nećeš s puta, eve ga ide Gorolomija, tako svu zvali djevojče koje postade nadmomče, i nema šta, Gorolomija je u svoje pero bio pravi zajeb za uboge i neuhranjene seljane, ali, pazi sad psihologiju, ujedno je to (jer Gorolomija, šta je to?!) značilo da su se uz njega osjećali sigurno kao uz kakvu svjesnu britvu, budući da niko iz grada nikad nije smio priviriti u zabačeno selo ispod beskrajne planine, i sve to, naravno, zahvaljujući Gorolomiji, koji se i pored sve slave koju je ubrzo stekao, isključivo držao po strani, nit je ljubavio, nit divanio, nit ženske ganjao, samo se ponekad noću znao prokriviti iz gustokose šume, onako već u njegovom (ili njenom, kako voliš) stilu: ima li Mudašinaaa, ahaaa, nema ga na crtu mi stat, ahahaha, što je, kako neki psihoanalitičari vjeruju, već 1924., u budućem policajcu sa pendrekom, proizvelo nešto što mu nije dozvoljavalo da se formira u čeljade od riječi i reči, i zato mucajući još od dana bauljanja, taj je gledao kako da posao obavi iza leđa, razumijete, onako nakvarno, Gorolomija se prokrivio jedne noći i od tada se Goci preobrazio, zaklinjući se sebi: ne, neću, časne mi pionirske, nikad se miješati u svoju rabotu! – i tako je danas, godine se nanizaše, Gorolomija spao na ono što prirodu ne može lažirati, i od onakve, malo je reći grdolije, dobismo na vidjelo drhtavu i pogurenu bakicu kojoj se i Muf može nasprdati, i kako to kosmička mudrost oće, sad ex Gorolomija ide po volji Gociju, i šipčiti pješice mora do prvog grada, udaljenog deset ipo kilometara, jer vlast nikom ne vjeruje (a najmanje Dulu Markonijeliju!), i ako se svakotrenutno ne samokažnjavaš, dobićeš baš po turu, što bakici u stoletnom dobu ne pada na pamet, i polako ali sigurnim korakom šipčeći pored šumarka, ona vjeruje da ispunjava neku nadnaravnu misiju, ko zna, niko ne zna, i samim tim se ništa ne pita, poput Gocija, koji je, kako sam veli, protiv volje u vladi šefa, ali neko i tu žertvu mora podnijeti, i kao dobar samarićanin razumije i a priori prašta što ga beslovesna raja popljuvava u svakom razgovoru uz neobaveznu kahvu, mada, takva ti je sudbina izabranih, nekad si bio Gorolomija, sad stoletna bakica koja sluša glas Moračkog bulbula, koji, opet, sluša glas Markonijelija, koji, opet, sluša glas šefa, koji, opet, sluša glas Hojt Jia, koji, opet, ko zna čiji sluša i sledi, i kao u Kafkinoj bajci, DPS sav drhti da li će bakica stići na vrijeme prije nego se zatvore kapije biračkih mjesta, jer se na jednoj dionici zagledala u „jagode“, i džaba što su joj simpatizeri sa traktora povikivali: Gorolijice, nisu to jagode, zaboravi, zaboravi, zaboravi (što poručuje premijer iz Budve), ovaj put se glasa za prioritet Crne Gore, pa, opet, sve bi džaba, baka osta nasred druma, srećna što potonju dužnost nije trebala ispoštovati!
(eventualni čitalac razumjeće što komenat ide u jednoj rečenici…)
Mi ili On
cccccc….kako im je to promaklo na ranijim izborima? ili u pomoć zovu trećepozivce…
Opet Viberom, jadi ga znali.
Dopunjaje se ..,
Uostalom – veli, ja i nijesam u taj njini spisak.Samo izmisljaju.Ja sam na oni drugi …
Zanovjetalo je, Jeremija.
Ih, bre!Pa i ovi drugi su na drugi spisak.I oni zivi mrtvi, pa opet uredno glasuju, i ne zanovetaju!
Cijene nema ta demokratija.
U neovisnu.
… Jadi nas znali, kako mi njih podobro znamo.
Malocas … javio mi Jeremija na mobilni … Na viber!
Odustaje, nece glasovati!
Veli, meni su onomad 903. posteno platili.
Konju zobnicu, a meni dangubicu!
Nije meni za dzaba se trosit i setatat opanke … vec ako nijesu Turci nagrnuli, pa da se skubemo i koljemo.
Nije mi nuzda! – kaze Jeremija.
Ako sam i najstariji, nijesam neznaven.
Bogumi ja sam cuja da ce ovi put i Jeremija da glasa!
Kako koji Jeremija!?
Cus, koji.
Onaj Jeremija….Onaj!
Onaj sto je Nikolu darivo trulom kruskom, pa mu to ovaj nikakao nije zaboravio.
Kako je jos uvijek ziv!?
A sto mu fali da bude ziv?Jos i zdrav!
A, zazeljeo se izbora, ih.
Jos od 903. nije odio na glasovanje.
Uzeljelo se to.
Ako bi mogao dvaput, srce bi mu bilo puno.
Cus, cega!?
Radosti, jadan.
Jeremimijine.
Eto, to mu jedina zelja, prije no sto nacisto umre za tristo godinica … jos jedamput da glasa za demokratiju i ljudska prava u neovisnu, pa sto bude, da bude!
Kao ono nekad, kada je Knjaz glasovanjem uveo demokratiju u Crnu Goru.
Pamti Jeremija izbore, pamti.
I mi cemo ih dobro zapamtiti.
Mimo Jeremije.
… Hocemo, kakvi smo.
Srbin dobar covjek i jos bolji vjernik ,nazalost to i dans pali,a nekd je to bio glavni adut UDBE
https://youtu.be/Z4htt88DKqw?t=21
Sve mi se cini da ovaj narod stojicki podnosi tiraniju. Nekako se sa njom srodio. Kad mu das slobodu nezna sta ce sa njom. Odmah pomisli da moze svasta da radi bez odgovornosti. Tesko prihvata odgovornost bilo koje vrste. Najdraze mu je da uziva plodove tudjeg rada i djela.
Kad dodje do slobode izmile „heroji“ i „zasluzni gradjani“ iz misjih rupa i busaju se u prsa. Brzometno se oslobadjaju onih koji su se zrtvovali i onih koji su im pomogli. Zato sto ih oni podsjecaju ko su i kakvi su.
ZAKON O OSNOVNOM OBRAZOVANJU I VASPITANJU
(„Sl. list RCG“, br 64/2002, 49/2007, „Sl. list CG“, br. 45/2010, 40/2011 – dr. zakon i 39/2013)
I OSNOVNE ODREDBE
Sadržaj zakona
Član 1
Osnovno obrazovanje i vaspitanje, kao dio jedinstvenog obrazovnog sistema, ostvaruje se na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom.
Ciljevi obrazovanja
Član 2
Ciljevi osnovnog obrazovanja i vaspitanja su:
1) obezbjeđivanje osnovnog obrazovanja svim građanima;
2) razvoj kreativnih ličnosti;
3) postizanje međunarodno uporedivih standarda znanja i sticanja znanja za nastavak školovanja;
4) razvijanje kritičkog mišljenja, samostalnosti i zainteresovanosti za nova znanja;
5) osposobljavanje za samostalno rasuđivanje i učešće u društvenom životu;
6) sticanje opštih znanja koja omogućavaju samostalnu, efikasnu i kreativnu primjenu u praksi;
7) omogućavanje razvoja ličnosti učenika, u skladu sa njegovim sposobnostima i zakonitostima razvoja;
8) vaspitavanje za poštovanje nacionalnih vrijednosti istorije i kulture, kao i za uvažavanje kulturnih i ostalih osobenosti drugih naroda;
9) vaspitavanje za međusobnu toleranciju, poštovanje različitosti, saradnju sa drugima, poštovanje prava čovjeka i osnovnih sloboda, a time i razvijanje sposobnosti za život u demokratskom društvu;
10) usvajanje znanja o osnovnim zakonitostima razvoja prirode i društva i očuvanja zdravlja;
11) razvijanje demokratskih stavova, tolerancije i kooperacije (u školi i izvan nje) i poštovanja prava drugih;
12) formiranje i podsticanje zdravog načina života i odgovornog odnosa prema životnoj sredini.
13) razvijanje radnih sposobnosti učenika: marljivost, strpljenje, red, rad i disciplina;
14) razvijanje profesionalne orijentacije kod učenika.
https://youtu.be/Jsdes9MxKvI?t=4
Tako na primjer, prvi put je u birački spisak upisana J. S. koja ima 111 godina, rođena u Kotoru 1905. godine, trenutno joj je prebivalište prijavljeno u Budvi, na adresi „Polje BB a pravo glasa ima na biračkom mjestu „Turističko naselje Slovenska Plaža“.
Ovo treba da je primjer za istoriju,jeste da je bio maloljetan u doba Franja Josipa ,ili kralja Nikole ali moze pamtiti kako je tada bilo,vjerovatno ne kao danas ali uvjek je nas narod u izborima vido neku sanu i nadu ono sto ga je odrzalo i odrzavlo a to je vjera i nacija u tim vremenima pa i danas donekle se barnilo,a bas to sto mu se branilo ga je odrzavalo,nijesu toga bili svjesni ni Franjovi ni Titovi a ni ovi Milovi seizi,tu je zagonetak i kljuc opstanka ovoga naroda.
Da politicari donesu neki napredak i poboljsanje uslova zivota to se moze zaboraviti,nama je najbolje da nam vladaju nasi nekadasnji okupatori,pod njihovom cizmo se najbolje sjetimo ko smo i sta smo,da nije Milas pritiskao Srbe njih u Montenegro nebi bilo,bili bi oni svi Crnogorci da li nacionalni ili ne to nije bitno.
Politicka kultura jednog naroda vidi se na izborima,gdje se ne zeli vlast za dobro naroda i drzave ,nego uvecavanjem svoga imetka.Dok je na celo drzave stajao knez ili kralj znalo se gdje ide novac,ali sada imamo koliko mjesnih zajednica toliko potencijalnih knezova ili kako ih nazvase tajkunima,i tu su preuzeli vlast,nijesu htjeli da se nazovu imenom koje im pripada OLOS.
Parlamentarizam u Crnoj Gori je nepoznanica,bilo je pokusaja u doba kralja Nikole ali je to s pravom ili ne propalo,u Srbiji je pocetak parlamentarizma bio i ostao isti,stvar policije i kobajagi obrazovanih ljudi,fukarluk i bezobrazluk jednak i u doba Obrenovica i u doba Kardjordjevuica pa sve do danas,a nije da ga nije bilo,ali sve sto smo u zivotu i kakvi smo pokazemo na izborima ,svu gadost duse,svu grmzivost mozga,jos uvjek u nasemu rodu vazi posle mene potop,da nije tako nebi se narod tako zucno dao varati a kad dojde pred magicnom kutijom bira svoju propast.Spjuni dosaptaci podmetaci podmitivaci su zanimanja koja se najvise pitaju na izborima ,narvno uz pozornost i kontrolu zandara,s parvom je kod naseg iole svjesnog ili polusvjesnog naroda to je najomrazeni dio naroda,da li se iko zapitao zasto.
U iole malo demkraticnijim zemljama to je najpoverljiviji dio u drzavi zajedno sa ljekarima,jer cuvari drzave i poretka i treba da bud najpoverljiviji dio narod ,a ljekari ili kako Rusi kazu VRAC, a oni su dio naroda koji nam spasavaju zivote i lijece nas,medjutim to bas kod nas nije tako,jer panduri su osbe koje ne cuvaju drzavu nego vlast ,a to je kod nas nesto sasvim drugo,dok su ljekari svedeni na neku formu slicnu postaru,u svakom slucaju ih manje postujemo nego nekog opstinskog funkcionera ili nacelnika,jos ako radi savjesno a nema djip dovodi se u pitanje i njegovo strucno znaje ,a ako za svoje usluge nre trazi ekstra novac tad mu se dijeli etiketa BUDALE,u takvom jednom narodu treba da se odrze slobodni i visestranacki parlamentarni izbori,e da mi je i to docekati?
Mi ili On kazu frontasi,ko smo to MI?