ИН4С

ИН4С портал

У никшићком позоришту умрла историја: Умјесто ње сада имамо повијест

1 min read
У Никшићком позоришту одржава се изложба под називом "Црногорска позоришна повијест" ауторке Славојке Маројевић и дизајн поставке Дарка Мусића и Ранка Радуловића

У никшићком позоришту одржава се изложба под називом „Црногорска позоришна повијест“ ауторке Славојке Маројевић и дизајн поставке Дарка Мусића и Ранка Радуловића.

На први поглед, обична најава, док једна ријеч не запара ум, душу, и здрав разум. Од кад Црногорци историју називају „повијест“?!

Кроатизација Црне Горе све више узима маха, и да би се побјегло од српског језика у непостојећи црногорски, кроатизују се ријечи, додају непостојећа слова, неријетко перузимају хрватске ријечи и изрази, или народски речено, спрдају се сами са собом!

Никшићко позориште које је требало да буде културни центар града, иако је стара зграда те културне установе срушена, да би никшићки тајкуни правили станове и пословне просторе, премјештено је у зграду „Кино 18. септембар“.

Сви старији Никшићани, сјећају се старе истрошене зграде, у којој се ипак окупљала културна елита Никшића, и на којој је доминирао ћирилични натпис и велика црвена слова „Кино 18. септембар“.

Након реновирања, нестало је ћирилице, и зграда никшићког позоришта по први пут од свог постојања пише латиницом, али са ћирилиом, нестало је очигледно и сваке културне и духовне споне са традицијом и историјом Никшића, те тако, више немамо историју, него имамо повијест!

Црвена Хрватска увелико куца на врата Монтенегра. Умјесто историје ЦГ изучава се повијест Монтенегра а на ћирилицу можемо да заборавимо. Једино што још преостаје јесте да се позориште конвертује у казалиште  и Red Croatia биће на својим границама, коментар је политичког аналитичара и колумнисте ИН4С на друштвеној мрежи Фејсбук, поводом кроатизације Никшића.

 

 

 

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

26 thoughts on “У никшићком позоришту умрла историја: Умјесто ње сада имамо повијест

  1. Je li to naš „lingvistički ekspert“ Blentoven hoće da nam kaže da su hrvatski i srpski jedan jezik, ali da je „crnogorski“ nešto posebno? Umirem od smijeha na ovakve gluposti! Ponavljam, tzv. „crnogorski“ i tzv. „bosanski“ su potpune dnevnopolitičke izmišljotine, srpski i hrvatski kao književni jezik jesu jedan isti, dok kao narodni jezici imaju svoje specifičnosti jer kod hrvatskog kajkavski dijalekat ima mnogo sličnosti sa slovenačkim, dok čakavski dijalekat ima veliki „upliv“ italijanskog jezika, ali i mnoge „konzervirane“ staroslovenske izraze, baš kao što to na potpuno drugoj strani, uz jak uticaj grčkog, vlaškog i turskog jezika, imaju dijalekti južne Srbije, Kosova i Metohije, Makedonije i Bugarske. Opet, vojvođanski govori preko nekadašnjeg slavenoserpskog i ruskog, uz uticaj njemačkog i mađarskog, imaju svoje specifičnosti.

  2. Naravno da se ovdje ne radi ni o gramatici ni o umjetnosti vec o politickom potezu koji zaista izaziva gadjenje.
    Ako neko vec hoce da se drzi tradicije onda treba i da se koristi rijec istorija kao sto se koristila od nastanka pozorista u CG. Ovo je neko novo politicko pozoriste gdje ce nam vjerovatno nuditi svakodnevne pozorisne scene u reziji DPS-ovaca, sa montenegrinskim jezikom te stoga zasluzuje ignorisanje i prezir.
    Pitam se kada ce promijeniti i ime Zahumlja, jer je Niksic dio stare Hercegovine i ime asocira na Hercegovinu.

  3. Anonimni- hrvatski i srpski su jedan jezik. Kada ste to Hrvate odlučili da častite jezikom. Nije valjda da ste postali fini kada ste tamo dobili po repu.

    1. A mocarti i betoveni sviraju po dobro znanim notama. Samo ne znaju da se bez violinskog ključa ne može. Znanje, rođaci, to je ključ. Ostalo je nagađanje!

  4. „Mocarte“, i tzv. „bosanski“ i tzv. „crnogorski“ su potpuno dnevnopolitičke konstrukcije koje nemaju blage veze sa ozbiljnim naukama kao što su lingvistika, dijalektologija, akcentologija, teorija književnosti i dr. Ovi izmišljeni „jezici“ služe samo pokušaju da se asimiliraju autentični jezici kojima govori većina stanovništva u BiH (srpski i hrvatski) i Crnoj Gori (srpski), ali to je na žalost bošnjačkih i crnogorskih kvazilingvista „mission impossible“.

  5. ja.ru – moraš razlikovati istoriju od povijesti, ali ne način na koji ti to činiš. Povijest je izlaganje činjenica hronološkim ili nekim drugim redom. Istorija je za razliku od povijesti nauka , koja se bavi objašnjavanjem tih činjenica.
    Anonimni – što se imena jezika tiče to je političko pitanje. Zato se ono rješava ustavom ili zakonom. Pogledaj ustave tih zemalja pa ćeš vidjeti da li postoje ti jezici. To s ve što si nabrojao jeste jedan jezik, koji svaki suvereni narod (čim donosi ustav suveren je) ima pravo da zove svojim imenom. Ako misliš da nema to pravo izvoli pa ga spriječi. nametati svoj naziv drugom ne ide i nema smisla.

    1. Dobro, onda ćemo i u medicini govoriti povijest bolesti! A Mocart će biti Betoven i tako dok god budete trajali, samo vas neće ni povijest ni istorija voljeti!

    2. Mocarte ne pizdi.Da li si kad čuo za austriski ,američki,brazilski, kubanski itd,jezik.Sve te države imaju ustav ,ali ne pate od kompleksa manje vrijednosti.Povjest je srpska riječ.Kad bi to znali Hrvati,oni bi odmah prešli na istoriju.

  6. Lažni Mocarte, to je istina, sa napomenom da ne postoje nikakav „crnogorski“i „bosanski“ jezik već su to parapolitičke konstrukcije i izmišljotine. Hrvatski jezik postoji, ali samo kao narodni u kajkavskom, čakavskom i vrlo malo štokavskom govoru, dok je savremeni hrvatski jezik nastao na temeljima srpskog ijekavskog jezika istočnohercegovačkog dijalekta.

    1. Povijest, pripovijetka, priča, da, koristi se, ako pripada ovom jezgru riječi i njihovog značenja. Ako se u tekstu koristi hronološki raspored zbivanja, onda je to istorija. A mi odlično znamo čemu montenegrini teže, a umjetnosti i očuvanju svoga ne teže. Tuđe je slađe. Što gori uzori, to prije na koljenima. I da, ne znam koja se to građevina održala od kradenog materijala. A krađa je smrtni grijeh pa navalite! Sve za idole! Tužno.

    2. Латиница, католичанство, кроатоизми
      = Монтднегринство.
      Црна Гора је умрла 2006. год.

      1. Назив ентитета насталог 2006. године пише се латиницом и малим почетним словом, овако: „montenegro“.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Privacy Policy